Prednovovalni period u nekadašnjoj Jugoslaviji je iznjedrio neka esencijalna izdanja koja su itekako korespondirala s modernim svjetskim trendovima.
Pola vijeka od jedne od kreativno najfertilnijih godina u svjetskom rocku u inozemstvu se itekako obilježava na razne načine. Najstariji domaći izdavač Croatia Records se također potrudio, pa je tako na LP-ju reizdan album “Kiselina” beogradskog trija Pop mašina. Nadahnut progresivnim rockom i psihodelijom, “Kiselina” (izdana krajem 1973.) svoje najjače adute izbacuje u instrumentalnim pasažima u kojima briljira gitarist i vokalist Zoran Božinović. Uz njega su u grupi u toj fazi djelovali basist i vokalist Robert Nemeček i bubnjar Mihajlo Popović.
Iako bi osam pjesama u nepune 33 minute danas više odgovarale formatu EP-ja, suštinski je riječ o progresivnoj i eksperimentalnoj rock muzici koja na neki način pozdravlja cijelu tadašnju rock scenu, budući da su se u to doba albumi snimali i izdavali na malo drugačiji (teži) način nego danas, no Pop mašina je smogla snage da umjetnička vizija ne pati od toga, iako će se godinama nakon toga Nemeček žaliti da je originalno izdanje svojevrstan kompromis između sastava i tadašnje diskografske kuće PGP RTB, te zahvaljivati grupi S vremena na vreme što je Pop mašini dala neke svoje studijske termine da bi bratski hard rock trio kompletirao svoje snimke.
Poznate su priče da je kompletnu ploču Pop mašina morala završiti za nekakvih 20 sati rada u studiju (u to doba članovi grupe Pink Floyd bi 20 sati rada u studiju potrošili samo na raspakiravanje nove opreme), da su u PGP RTB odbili ideju da daju dodatna dva sata studijskog rada, tako da su se Božinović, Popović i Nemeček morali “dovijati” uz malu pomoć prijatelja. Nemečeku, Popoviću i Božinoviću su ruku dali gotovo svi viđeniji beogradski rokeri iz 1972., uključujući Mišu Aleksića koji će par godina kasnije slavu steći kao član Riblje čorbe. Veze s najdugovječnijim srpskim mainstream sastavom nakon YU grupe nisu gotove, ako znamo da je Zoran Božinović brat Vidoja Božinovića Džindžera, dugogodišnjeg gitarista Čorbe i u kasnijoj fazi rada grupe, gitarista Pop mašine. U pjevanju pratećih vokala je pripomogao i Drago Mlinarec, legendarni zagrebački kantautor kome progresivni rock također nije bio stran teren.
I može se reći da su prijatelji Nemečeku, Božinoviću i Popoviću većim dijelom uspjeli pomoći. Pjesma “Mir” je usporediva s “Tamalpais High” s albuma Davida Crosbyja “If I Could Only Remember My Name”, što nije čudno ako znamo da je i “If I Could Only Remember My Name” plod rada šire zajednice od samog izvođača navedenom na ovitku (Crosbyju su pomagali Nash, Young, članovi sastava Grateful Dead, Santana i Jefferson Airplane) i posveta jednom vremenu, kada se od straha od atomskog rata, regrutacije i vjerojatne patnje te smrti bježalo u narkotičke snove, civilni aktivizam i idealizam. To čini i “If I Could Only Remember My Name” (reizdan 2021.) i “Kiselinu” dobrodošlima u 2022. U umjetničkoj vizuri Nemečeka, Božinovića i Popovića budućnost je možda nepoznata, ali je bolja i primamljivija nego sadašnjica. Na “Kiselini” članovi Pop mašine nastupaju kao idealisti, glasnici vremena koje tek dolazi, kojeg se ne treba bojati jer će donijeti više blagostanja nego postojeće. Ovakve postavke će podsjetiti na inozemne albume acid rocka natopljenih vitaminima L, S i D kao što su “Anthem of the Sun” grupe Grateful Dead ili “Notorious Byrd Brothers” grupe The Byrds.
Najslabiji dio albuma je ovitak (koji izgleda kao kolorirana fotokopija originalne naslovnice albuma), a s muzičke strane najmanje upečatljiv dio su vokali – momci su naprosto mnogo, mnogo bolje svirali nego što su pjevali, a rasprave što ne valja s vokalima ću preskočiti jer je gre’ota trošiti vrijeme na to kraj krasnih instrumentalnih evokativnih pasaža. Vjerojatno je i nedostatak vremena za snimanje učinio svoje, pa su vokali ispali kolateralna žrtva.
Krajem sedamdesetih opor i jezičav punk je stigao u tadašnju Jugoslaviju, no “Kiselina” je ostala milo glazbeno štivo za nadolazeće generacije. Srđan Gojković Gile je jedan od poznatih poštovatelja Pop mašine, a Disciplina kičme je na albumu “Nova iznenađenja za nova pokolenja” iz 1991. obradila “Zemlju svetlosti”, dok se na popisima rock novinara na temu najboljih albuma s područja nekadašnje Jugoslavije “Kiselina” nalazila kao redovit stanar. Vrijeme je stalo na stranu “Kiseline”, i unatoč teškim porođajnim mukama neke su pjesme zakucane u antologiju srpskog i jugoslavenskog rocka.
(Croatia Records, (1973.) 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
