Sinoć se u KSET-u predstavio novoosnovani export office, tj. izvozni glazbeni ured koji je tom prilikom iznio konkretne oblike pomoći svima koji se ohrabre krenuti na turneju izvan granica Hrvatske, uglavnom prema zapadu.
Što je glazbeni export office? Za glazbenike iz skandinavskih i pribaltičkih zemalja, zatim Francuske i još ponekih zapadno-europskih država susret s izvoznim glazbenim uredom uglavnom se svodi na dolazak pred šalter ureda gdje predoče račune smještaja, putovanja i ugovore s koncerata izvan zemlje i za to dobiju povrat novca. Negdje cjelokupni iznos, negdje djelomični, negdje i dio honorara, što ovisi o stupnju uređenje ureda. Jednostavno. Stvar je institucionalizirana i u tim državama postoji kristalno jasna svijest da svaki njihov glazbenik koji nastupa u inostranstvu je ujedno i neposredni kulturni predstavnik svoje zemlje koji izlazi pred (stranu) publiku.
Postoji mnoštvo nijansi kako još izvozni uredi pomažu glazbenicima, no spomenuti egzaktni način je onaj koji bi konkretno trebao bit lagan za shvatiti hrvatskim glazbenicima koji se dosad nisu susretali s tom praksom.
Hrvatska je svoj ured za izvoz glazbe dobila 27. rujna ove godine. Nazvan je We Move Music Croatia, a svoje prvo predstavljanje pred, ponajviše, glazbenicima imao je sinoć, u utorak u zagrebačkom klubu KSET. Budući angažman Ureda predstavili su Dražen Baljak, ujedno i novi predsjednik Hrvatske glazbene unije, te tim Mirko Burazer, Frane Tomašić i Davor Drezga, koji su unaprijed ispričali nedolazak Ante Zvonimira Stamaća koji je prvotno bio najavljen.
Treba odmah na početku reći da We Move Music Croatia nije institucionaliziran od strane države, već je ustanovljen i za sada financiran od strane strukovnih udruga kao što su Hrvatska glazbena unija (HGU), Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP), Hrvatska udruga orkestralnih i komornih glazbenika (HUOKU) i Hrvatska udruga istaknutih glazbenika (HUIG).
We Move Music Croatia predstavio je svoj 7 u 10 način sufinanciranja domaćih glazbenika na turnejama izvan Hrvatske.
Konkretno to znači da je jednostavan ‘put do šaltera’ opisan na početku ovog članka za hrvatske glazbenike još uvijek neostvariv, jer za tako nešto potreban je senzibilitet države jednak onom poput senzibiliteta subvencioniranja domaćih poljoprivrednika. Dakle, We Move Music Croatia je tek prvi korak koji sa sobom donosi neka ograničenja, no obzirom da hrvatski glazbenici dosad nisu imali nikakvu pomoć kad bi se otisnuli na nastupe izvan svoje zemlje, inicijativu u ovom trenutku treba pozdraviti u nadi da bi se situaciju u budućnosti mogla popraviti ako ured opstane u svom naumu.
Učesnici su spomenuli i želju financiranja kroz određene europske fondove, ali je o tome prerano govoriti, jer prvo treba proći na natječajima za fondove.
Ono što je konkretno sinoć predstavljeno jest sufinanciranje stranih turneja domaćih glazbenika u maksimalnom iznosu od 1.500 eura pod uvjetom da turneja obuhvaća najmanje sedam nastupa unutar deset dana. Na novinarsko pitanje kakva je projekcija planirane količine takvih turneja unutar godinu dana, Frane Tomašić je odgovorio da je to po prilici 30-40 turneja obzirom na dosadašnje angažmane i veličinu domaće scene.
Taj način financiranja predviđa i vremensko ograničenje od tri godine za sve prijavljene glazbenike i sastave. Dražen Baljak je to objasnio riječima da su po uzoru na prakse nekih drugih ureda u We Move Music Croatia zaključili „kako je to neki normalni period za afirmaciju“ u smislu da bi nakon tri godine glazbenici već trebali biti u stanju izboriti se za bolje uvjete pogađanja za honorare u inozemstvu, ili jednostavno odustati „ako im ne ide, tj. ako ne mogu pobuditi jači interes tamošnje publike i promotora“.
Ured ne prepoznaje u potpunosti regiju kao inozemno koncertno tržište, time i sufinanciranje hrvatskih bendova u tom prostoru.
U jednom od svoji prvih medijskih istupa u intervjuu za tjednik Nacional Ured We Move Music Croatia nije pokazao dovoljno senzibiliteta za regiju koju je isprva potpuno izuzeo kao inozemstvo za hrvatske glazbenike. Neformalno sam ih nakon spomenutog članka osobno pitao na društvenim mrežama zašto imaju taj stav, a odgovor je došao sinoć u smislu da će priznavati svega jedan nastup u regiji plus šest u npr. ostatku Europe po istom „7 u 10“ pravilu, dakle ili turneja ili ništa od 1.500 eura.
Spomen regije donio je i najžučniji moment sinoć u KSET-u. S moje novinarske strane ponajviše i zbog neslaganja s Baljkom u tezi da je „riječ o već ustaljenoj i više-manje organiziranoj praksi odlaska naših izvođača u susjedne države regije u kojima hrvatska scena najbolje kotira spram drugih“, jer obzirom na dugogodišnje pohođenje i izvještavanje s regionalnih showcase festivala i ovdje odgovorno tvrdim da je umrežavanje scena tema koja je konstantno na dnevnom redu, i upravo je to najveća nužnost kako bi se fluktuacija glazbenika povećala, time i njihov bolji plasman. O tome da hrvatski glazbenici najbolje kotiraju u regiji naradije ovdje ne bih načinjao temu.
Iz glazbenih redova je tada reagirao i Vedran Peternel podastiruće primjere iz iskustva o tome da je često puno kompliciranije i skuplje doći do Makedonije, Kosova i Crne Gore kad je riječ o koncertima, kao i to da je „7 u 10“ pravilo teško izvedivo kad su koncertni dani uglavnom od četvrtka do nedjelje uz otegotnu okolnost da je ovdje riječ o glazbenicima na početku karijere koji tek predstavljaju svoju glazbu, a ne o etabliranim imenima koja sviraju za fiksnu cijenu honorara, umjesto za tzv. „door deal“, kad honorar isključivo ovisi o broju prodanih ulaznica.
Ured planira hrvatski showcase festival za jesen 2023. godine
Koliko je jasna želja We Move Music Croatia ureda da na spomenuti način pomognu u proboju i etabliranju hrvatskih glazbenika na zapad, ne može se izbjeći realnost u kojoj hrvatski glazbenici žele plasirati svoju glazbu na tržišta koja su već senzibilizirana na glazbu iz Hrvatske. I ovdje je važno osvijetliti jednu istinu koja možda mnogim mladim glazbenicima ruši njihove snove, ali na zapad se prvenstveno probija novcem koji treba uložiti na tom tržištu rame uz rame s najvećim igračima najbolje organizirane svjetske scene, a izuzetno slabo samom glazbom. Sva bogata tržišta štite svoj prostor visinom svojih ulaganja i trude sa da im nitko nije al pari posebno ako su u poziciji (kulturne) dominacije.
S te strane gledano, We Move Music Croatia nije dovoljno senzibiliziran upravo prema onom dijelu scene koji se realno može afirmirati unutar tri godine ako odluči jače penetrirati u prostoru regije u kojem je potrebno daleko manje investiranja nego na uređenom i bogatom zapadu. U tri godine se može doći do pregovaračkih pozicija da se dogovara „fix“, a ne samo „door deal“, što je i Baljku spočitnuto da ne razumije dovoljno problematiku na terenu, iako je glazbenik, jer, naime, on svira u poznatoj i popularnoj riječkoj grupi Let 3.
Cijela priča oko ureda zasad je podrška onim odvažnima da baš ne gladuju na cesti u nastojanju da nešto pokušaju napraviti sa svojom glazbom, ali ne i na balkanskoj cesti.
Na pitanje iz publike kad i gdje će se moći vidjeti liste izvođača čije turneje bi mogle biti pomognute kao i način bodovanja, Frane Tomašić i Mirko Burazer su rekli da to Ured tek treba formirati.
Drugi način pomoći koju We Move Music Croatia nudi je „sustavni rad” pri predstavljanju hrvatskih glazbenika pozvanih na neki od brojnih showcase festivala, koji su ključni za dolazak u iole značajniju poziciju za strane bukinge, tj. nekad i lobiranje za nečije učešće (koliko je to moguće, obzirom da svaki showcase festival sam kreira svoj program). Dakle, naglasci iz KSET-a bili su na tome da će se to „raditi sustavno i nepristrano u odnosu na glazbene žanrove“.
Baljak je dao primjer da se otkad postoji Ured do sad prijavilo najviše hrvatskih izvođača na ljubljanski MENT ikada. Naravno, pitanje je koliko će to utjecati na kreiranje festivalskog programa iduće godine u Ljubljani gdje je dosad uvijek bilo 2-3 sigurna mjesta za hrvatske glazbenike.
Ured je najavio da predviđa u rujnu 2023. organizirati i hrvatski showcase festival, te je nagoviješteno da se nužno neće odviti u Zagrebu, već „u jednom od hrvatskih gradova“. Na moje pitanje nije li malo preuranjeno razmišljati o domaćem showcase festivalu kao velikom ulaganju već u prvoj godini djelovanja i dok se još ne zna koliko će iznositi realna potraživanja glazbenika koji dogovore turneju, Baljak je odgovorio da upravo s time žele pomoći većem broju domaćih izvođača koji će se na taj način predstaviti onima inozemnim akterima s kojima We Move Music Croatia dotad ostvari dobre i korisne veze.
U digitalnom segmentu We Move Music Croatia će glazbenike promovirati i kroz playliste. Zasad ih je dvije. Dok jedna promovira etno segment, druga nosi naziv „On The Move“ i na njoj su zastupljeni oni koji su u zadnje četiri godine imali inozemnu turneju. Ured je ovu priliku iskoristio i da pozove sve glazbenike da popune online formular i time postanu dio datoteke Ureda, te najavio niz savjetodavnih djelatnosti, panela i radionica za aktualna pitanja u industriji.
U drugom dijelu programa na pozornicu KSET-a su došli glazbenici Ivan Ščapec (Seine), Nikola Runjavec (Them Moose Rush), Sara Renar i Jordi Ilić (Tus Nua) koji su podijelili svoja iskustva s turneja i gostovanja na showcase festivalima, a može ih se sažeti u Runjavčevu izjavu na kraju: “Ako ovaj ured bude dobro radio, možda opet razmislimo o turneji po (britanskom) otoku.”
Planovi su da se ured iduće godine pojavi na Eurosonicu, kojeg se može smatrati trenutno najvažnijim europskim showcase festivalom, te makedonskom Pin showcase festivalu (uz već spomenuti MENT), no nije bio spomenut beogradski Kontakt koji je fokusiran na regiju, ali nažalost ni Indirekt koji je ujedno bio prva uspješna showcase konekcija agilnog hrvatskog nezavisnog ljetnog festivala iz Umaga kad je prepoznata potreba za napraviti zajedničko jesensko showcase izdanje u Beogradu s tamošnjim ljudima iz struke.
Ovaj portal svakako će pratiti rad We Move Music Croatia ureda kao novog čimbenika na domaćoj sceni, koji entuzijazma zasad ima, a hoće li domaći glazbenici brže i bolje u Europu ili će Europa brže i bolje do nas preko najavljenog showcase festivala vidjet ćemo u skorašnjoj budućnosti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
