King Buffalo novim se albumom vinuo u nepoznate visine poput astronauta s naslovnice koja izgleda kao neiskorišteni prijedlog za plakat filma ‘Interstellar’. Kao što astronaut bježi gravitaciji, tako i bend kroz inspirirane pjesme sve više bježi matičnom žanru u okrilje šire (rock) publike.
Američki psihodelični stoner trio King Buffalo maksimalno je iskoristio prisilnu pauzu koja je u protekle dvije godine u nekoliko navrata usporila glazbeni svijet. U nešto više od godinu dana, počevši od lipnja 2021., izdali su čak tri albuma koji su prigodno nazvani „pandemijska trilogija“. Od mračnog „The Burden Of Restlesness“ preko „Acherona“ koji je snimljen u špilji uz rijeku čiji se tok čuje u tišim dijelovima snimke, bend je objavio posljednji komad slagalice, album „Regenerator“.
King Buffalo svakim albumom proširuju granice soničnog teritorija kojim vladaju, a elementi zvuka pažljivo su izbalansirani. Psihodelija, elementi bluesa i progresivnog rocka uklopljeni su u žestoke riffove, a rezultat su hipnotizirajući sonični krajolici. I zato iako su snimljeni i objavljeni u kratkom periodu, sva tri albuma su atmosferom i stilom toliko različita da možemo zaključiti da su nastali u rasponu od 10 godina. Nedavno objavljeni „Regenerator“ nametnuo se ne samo kao najbolji album „pandemijske trilogije“ nego i kao jedno od boljih prošlogodišnjih rock izdanja.
Umjesto bombardiranja masnim riffovima koje je u pravilu karakteristično za otvaranje bilo kojeg stoner albuma, King Buffalo zovu nas na putovanje u devetominutnoj space rock poslastici prošaranoj synthovima. Pjesma zvuči kao psihodelični odgovor na Kraftwerkovu pjesmu „Autobahn“, samo što u ovom slučaju ne putujemo autocestom nego lutamo svemirskim prostranstvom. „Mercury“ produbljuje album s prozračnim echo efektom na gitari, dok pjesma „Hours“ pojačava tempo u maniri post-punka s nagrizajućim efektima na gitari.
„Interlude“ nudi predah uz atmosferične zvukove gitare koja prati pjevača i gitarista Seana McVaya. Umirujuća atmosfera i mračni gitaristički pasaži grade naše očekivanje i pripremaju nas za nadolazeći momentum. Taj momentum stiže u pjesmi „Mammoth“, novoj himni benda koja inspiraciju crpi u hard rocku sedamdesetih. Druga polovica pjesme eruptira u epske solo dionice na gitari i odašilje toliko energije da bismo njome mogli upogoniti bager za rušenje bespravno sagrađene vikendice u zadarskom zaleđu. Pjesma završava jednako spektakularno, s harmoničnim vokalima koji komotno mogu biti ubačeni u jedan od budućih pop hitova irskog pjevača Hoziera.
Melodičnom „Avalon“ dominira jednostavan eterični riff i solo dionica na sintisajzeru, dok nam finalnom pjesmom „Firmament“ bend nudi gotovo desetominutni presjek čitavog albuma u baraži efekata, distorzije i nježnih vokalnih melodija pjevača McVaya. Najveća zvijezda ovog albuma svakako je basist Dan Reynolds čiji riffovi svaku pjesmu obogaćuju catchy vibracijama, a gitaristu McVayu čuvaju leđa dok se poigrava s raznim efektima.
„Regenerator“ je posljednji komad sonične puzzle koja savršeno sjeda u albumsku trilogiju benda u kreativnom naletu. King Buffalo novim se albumom vinuo u nepoznate visine poput astronauta s naslovnice koja izgleda kao neiskorišteni prijedlog za plakat filma „Interstellar“. Kao što astronaut bježi gravitaciji, tako i bend kroz inspirirane pjesme sve više bježi matičnom žanru u okrilje šire (rock) publike. Zasluženo.
Ocjena: 10/10
(Samizdat, 2022.)