Chui u Petom kupeu: Zagreb – Berlin – svemir

Već je samo dugogodišnje postojanje grupe Chui malo čudo na našoj sceni, no njena popularnost to čudo čini predivnom činjenicom zbog koje se sastav tog kalibra razvija sve više i više. Možda se iz pozicije sinoćnjeg krcatog Petog kupea taj put čini pravocrtnim, no daleko od toga. Iz moje profesionalne perspektive gledano, Chui kao da je tek sad u onome što bi se moglo nazvati stabilnom putanjom.

Sve dosad činilo se borbom u kojoj taj sastav predvođen Tonijem Starešinićem, ali i Vojkanom Jocićem (koji je tu drugi po duljini staža) stalno ispisuje svoje posljednje poglavlje nakon kojeg se ta priča eventualno završava.

Tako je bilo od samog starta i eponimnog prvijenca iz 2012. koji je nastao kao eksperimentalni poligon trojice jazz glazbenika (uz Starešinića su na albumu učestvovali bubnjar Đuro Dobranić i trubač Andrej Jakuš). Takvi sastavi obično ne traju dugo, što je bilo već primjetno na drugom albumu „The Second Arrival“ na kojem je bilo jasno da je prvotna jezgra benda u tranziciji rasformiranja obzirom na broj drugih gostujućih glazbenika puhača među kojima je bio i saksofonist Vojkan Jocić.

Tada se činilo da će Chui završiti putovanje tek kao interni bljesak unutar uske jezgre zagrebačke jazz scene čiji dometi su bili nastupi u malom Bacchus Jazz Baru. No tada na Dobranićevo mjesto dolazi Janko Novoselić te se stvara nova kreativna jezgra obzirom da se i Jocić pokazao čvsrtom sponom koju je zanimalo nešto više od session gostovanja.

Kritična masa kvalitete, talenta i vizije sublimirana je na albumu „Third Stone From The Sun“, koji se ujedno pokazuje kao prva točka proboja povećavajući interes mlade klupske publike, inače nesklone jazz okupljanjima, dok Chui (bitno je reći) otvara vrata novoj hibridnoj jazz formi koja je pogodna za koncerte stajaćeg, tj. plesnog karaktera. No uspjeh ima svoje imperative. Chui je u prilično brzom roku postao tražena koncertna roba – supergrupa koja svira nešto drukčije (na što u tom trenutku tvrdokorna jazz struja domaće struke nije gledala blagonaklono, sudeći po rošadama u jazz kategoriji Porina), ali Novoselić nije mogao izdržati taj tempo obzirom na druge profesionalne obaveze.

Činilo se da je uspješna priča kakva se ne događa baš često na našoj maloj sceni, time bilo okončana i prije nego li se počela ozbiljnije događati. No onda se sasvim neočekivano pojavljuje izvanbendovski čovjek koji ne samo da spašava bend već mu daje mnogoljudnu formu koja dodatno diže popularnost, a to je Andreas Marinello, talijanski dirigent koji osim što se svojski maštovito potrudio raspisati Chuijevu glazbu za jazz orkestar, ujedno je tom simbiozom i Jazz orkestru HRT-a dao avangardni karakter koji je itekako bio primijećen. Uz sve, Chui je paralelno ubilježio i jednu od najboljih suradnji s Josipom Lisac, općenito gledano, s pjesmom „Tebi putujem“, vješto kreiranom da zadovolji standard trominutnog radijskog singla čija su predivna sola u drugom dijelu redovno bila rezana u eteru.

Koliko je dvostruki koncertni album „Chui ovu glazbu feat. Jazz orkestar HRT-a“ bio novi vrhunac, toliko je bio i konačni oproštaj s Novoselićem. Kad je bend nakon toga dobio formu kvarteta dolaskom basista Konrada Lovrenčića i bubnjara Ivana Levačića, cijela stvar bila je vraćena na početak. Naime, Chui nije jedan od onih sastava čija je svrha gažiranje i vrćenje svoje najbolje faze pred publikom dok interes ne okopni. Kreativa je tu najbitniji faktor, a ona se ogleda kroz diskografski rad. Zahtjevnu publiku Chuija nije zanimao „Third Sun From The Stone“ na repeat, već novo putovanje, ako ništa drugo bar jednake kvalitete.

U tom smislu album „Iz kapetanovog dnevnika“ u jesen 2019. bio je valjda album od kojeg su jednako strepili i fanovi i sam bend. Ulazak u narativ s otklonima u psihodeliju pokazali su se punim pogotkom u kojem su Lovrenčić i Levačić utkali i svoju viziju. Novi uzlet prekida pandemija taman nakon velikog zagrebačkog koncerta. Protok vremena čini svoje i iz redova Chuija osjećaju da ‘podgrijani ručak’ nakon pandemije nije opcija.

Jedan usputni glazbeni eksperiment iz 2019. postat će ključna točka iz koje je krenulo posljednje obimno poglavlje koje kvalitetom premašuje „Iz kapetanovog dnevnika“ i još jače jasno iscrtava snagu ovog benda koji je po prvi put uspio s istom postavom snimiti dva uzastopna studijska albuma. Te 2019. Chui je u kinu Tuškanac bio živa pratnja na projekciji dokumentarnog filma Waltera Ruttmanna iz 1927., “Berlin – simfonija velegrada”, da bi u pandemijskim godinama bend osmislio i poglavlje „Zagreb“ kojim je kreiran umjetnički diptih koji je otvarao prostor igranja s dvije slike i zvučnim doživljajima njihovih ‘kulturnih geografija’.

Pravu sliku interesa publike prošlog ljeta je na pozornici open air kina na Tuškancu omela kiša, no sinoć u dupkom punom Petom kupeu to nije bio slučaj. Tijekom više od dva sada svirke koncentracija publike nije opadala u smislu da je gužva popuštala u zadnjim redovima dok su Starešinić, Jocić, Levačić i Lovrenčić vodili sve prisutne uživo kroz etape novog albuma.

„Zagreb“ je bio prva stanica, a kulminaciju je imala u skladbi „Nine Views“ koja je započela lijeno da bi potom donijela raskoš i improvizacijsku lepršavost u kojoj je kvartet ‘stisnuo nogu na gas’ i iznjedrio na kraju oduševljenje publike pred kojom je potom otvoreno berlinsko poglavlje uz moćne video vizuale iz recentnog video spota „Symphony Of A Metropolis Act I“.

Poglavlje „Berlin“ kao da je uspostavilo transcendentnu rutu s klupskim plesnim narativom njemačke metropole. Izuzetno dobra gradacija novog zvučnog ambijenta koja je i uživo potvrđivala dobru odluku da i pred publikom „Zagreb“ treba doći prvi, a potom uvesti „Berlin“. Na koncu se pokazalo da Chui tu atmosferu mogu isporučiti u fascinantnom narativu kao da su tek stigli iz Berlina nafilani inspiracijom s nekih tamošnjih gigova. Takvu minucioznost u prilagodbi zvučne slike mogu isporučiti uistinu samo oni najbolji. Čak i da je bend okončao koncert s posljednjim taktom sedamdesetminutnog albuma, čije je trajanje u izvedbi uživo neminovno bilo produženo, ne bi bilo nikakve zamjerke.

No, kako se kaže, party je tek tada počeo. Četiri berlinska stavka pošteno su ugrijala publiku, a nova destinacija bio je „svemir“. Lansiranje je uslijedilo s „Eternautovom temom“ s „Kapetanovog dnevnika“ kao što nakon toga nisu bile izostavljene vožnje s „Trećeg Sunca od kamenčića“ što je samo podvuklo crtu zaključka da je jedna od najznačajnijih karakteristika Chuija briljantna postojanost vizije bez obzirao o kojoj fazi se radilo. I da se vratim na misao s početka; pravi je blagoslov imati priliku pratiti razvoj ovako genijalnog sastava i da domaća publika svojom brojnošću na koncertima to i nagrađuje.

Je li moglo biti bolje?

S potvrdnim odgovorom na to pitanje dolazimo do tehničkog aspekta koncerta. Za koncertna okupljanja u punom kapacitetu, kakvo se dogodilo sinoć, Peti kupe definitivno ima prenisku pozornicu. I iz sredine auditorija se slabo vidjelo što se događa na njoj, iz zadnjih redova još manje. Razglas postavljen na istu tu nisku pozornicu davao je daleko slabije performanse u situaciji pune dvorane jer su ljudi jednostavno svojim prisustvom bili fizička prepreka mnoštvu frekvencija, kao što je sve bilo puno tiše nego što bi se očekivalo. A Chui pak u svojoj osnovi zahtijeva glasnoću u razini rock i pop koncerata, a ne postavke zvuka karakteristične za jazz nastupe sjedećeg karaktera. Naravno, nije zvuk bio na nivou ovog potonjeg, ali je nedvojbeno da je sve trebalo biti puno glasnije.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute