Upečatljiva naslovnica albuma i amalgam post-punka i surfa s obiljem efekata. Zabava je zajamčena.
Svemirski teleskop James Webb ljetos nam je omogućio nikad bolji uvid u udaljena svemirska prostranstva. Prikazi misterioznih maglica, dalekih galaksija i egzoplaneta golicaju maštu svakim novim prijenosom s teleskopa. A vanzemaljska čuda centralna su tema i opsesija za kultni surf-punk bend Man…Or Astro-man? koji već 30 godina kroz uvrnute instrumentale predstavlja sonični ekvivalent popularnom teleskopu.
U temeljima njihova izričaja je tradicionalni surf nadograđen punkerskom energijom i začinjen post-punk zvukom. Sve to je podebljano s gomilom audio isječaka iz starih opskurnih SF filmova i pomalo zaboravljenim instrumentima poput theremina. Vizualni aspekt benda jednako je uzbudljiv. Dovoljno je da bacite pogled na diskografiju na Discogsu i zaljubite se u naslovnice prijašnjih albuma i singlova. Vizualna raskoš krasi i novi 7-inčni EP „Distant Pulsar“ kojim je Man…Or Astro-Man? napravio dodatni korak u smjeru mračnijeg post-punk zvuka. Samo četiri pjesme, koliko broji novo izdanje, dovoljne su da vas smjeste u krajeve čija se udaljenost mjeri u svjetlosnim godinama. Ustvari pjesme s novog EP-a bile bi idealan soundtrack za „Tamnu zvijezdu“ redatelja Johna Carpentera, kultnu SF komediju iz sedamdesetih.
Naslovna pjesma „Distant Pulsar“ slojevitim zvukom ispunjenim gitarističkim efektima evocira mračnu atmosferu kakva se može pronaći u pjesmama post-punk legendi Killing Joke, točnije na njihovom albumu „Night Time“. Gitarist i povremeni pjevač Brian Causey kriptičnim recitiranjem zaokružuje pjesmu u kojoj je zapravo teško pronaći poveznicu sa surf glazbom. Pjesma „Microverses“ dodatno udaljava zvuk benda od surf estetike s uvodnim dodatkom ritam mašine dok „Signal Intrusions“ slojevitim zvukom pojačava porciju elektroničkih efekata.
Putovanje završava kolažom uvrnutih zvučnih pejzaža skupljenih pod imenom „Bent Sinister“ koji atmosferom neodoljivo podsjećaju na rad braće Sinkauz i njihovu ploču „4 Days“. Zvukovi dočaravaju trenutak prisilne svemirske šetnje nakon što nam je matični brod eksplodirao, a oko nas su ostale samo krhotine i milijarde zvijezda čiji sjaj dopire kroz hladnoću svemira. Tom dojmu pridonosi i automatizirani sustav upozorenja koji nam kroz glazbeni kolaž ponavlja: „Seek shelter now, seek a place of safety, now“. Nakon kratke vožnje kroz „Distant Pulsar“ dovoljno smo ohrabreni da poput astronauta Doolittlea u „Tamnoj zvijezdi“ pronađemo komad krhotine i surfajući na njoj izgorimo u atmosferi nepoznatog planeta.
Iako su diskografski najaktivniji bili tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća, „astro ljudi“ i dalje imaju kultni status na indie i garažnoj sceni, a nova izdanja, iako dolaze na kapaljku, samo potvrđuju da imaju još dovoljno kreativnog goriva da opjevaju neki novi svemirski fenomen.
Ocjena: 7/10
(Chunklet Industries, 2022.)