Prvi singl i videospot audio-vizualnog kolektiva.
Intek Music predstavlja “Goodcompany”, prvi singl i videospot audio-vizualnog kolektiva Company čija se priča temelji na glazbi koju potpisuju Stribor Gligorić i Rok Juričić. U izvedbi su im se pridružili Matko Bobić (gitara), Juraj Krešo Lovrić (klavir) i Sven Stažić (bubanj), a pjesmu je producirao Borna Maksan.
Ime Company preuzeli su iz tradicije kazališnih kompanija oformljenih u duhu zajedničkog kreativnog djelovanja. Bliski sinonim bio bi trupa (iz francuskog troupe), trupa lutajućih svirača, putujućih glumaca, slučajnih susreta, ali u našem jeziku i trupa suboraca. Company je potreba za zajedništvom, ali istovremeno funkcionira i kao odgovor na društveno nametnuti imperativ: ‘osnovati svoju firmu’. Glazbena okosnica Companyja rezlutat je Striborovog sviračkog iskustva u rock bendovima, te – s druge strane – klavirsko-vokalnih obrada jazz standarda kakvima je obilježeno Rokovo muzičko stasanje. Stribor je student završne godine studija Prava, a Rok je diplomirani glumac. Obojici je 25 godina.
Zagreb je dodirna točka i baza projekta, ali mnogi uključeni u videospot za njihov prvi singl “Goodcompany” žive i djeluju na potezu Amsterdam – Berlin – Beograd – London.
Videospot za “Goodcompany” snimili su u Zagrebu, u starom obiteljskom stanu. Iako je završni produkt prilično raskošan, spot je nastao posezanjem za onime što im je bilo nadohvat ruke uz prijatelje suradnike, njihove individualne estetike, prenamijenjene odjevne predmete zatečene u stanu, privatni ili ponovno dizajn bliskih prijatelja. To je onda generiralo i sam narativ spota.
Navode kako im je želja da, po porinuću, Company neuhvatljivo stasa kao slobodno promjenjiva forma. Svi koji osjećaju interes pripadati i doprinijeti mogu biti dobrodošli. Oni koji to ne osjećaju, dobrodošli su promijeniti postojeća mišljenja i preoblikovati dosadašnju viziju. “Ovo je poziv,” kažu dečki.
Ističu kako zvuk za kojim posežu i teme o kojima progovaraju odgovaraju upravo nekom komercijalnom normativu njihove generacije. “Generacija” pritom nije pojam koji određuju godištem rođenja, već okolnošću da u isto vrijeme dijele blizak prostor. Eventualnu autentičnost traže u šaljivosti s kojom pristupaju aranžmanu, tekstu i sebi samima. Ideal bi bio ozbiljno shvaćati neozbiljno se shvaćati.
“Tema samoostvarivosti uvelike određuje dosadašnji opus, a doima se i kao polazište ovoj pjesmi. Samoostvarenost se trans-generacijski zanimljivo različito i ne različito odražava, pa će biti interesantno pratiti kako će pjesma, kao završen zapis u vremenu, postepeno sazrijevati i time mijenjati naličja koja smo joj nesvjesno nadijevali. Termin “samoostvarenje” se, mislimo, odražava podjednako na glazbu koliko i na misao. Buduća iskustva i suradnici sigurno će iznova definirati žanrove glazbe koju ćemo stvarati,” ističu tvorci projekta.
Pjesma je na engleskom jeziku, a kako kažu – ideja pritom nije napraviti od nje pjesmu engleskog izvođača. Bez pokušaja uspoređivanja s klasicima, autori se osvrću na postupke kojima je odavno određeno književno stvaralaštvo E. Ionesca.
“Ionesco kao Rumunj uči francuski kao jezik koji će mu u njegovo vrijeme omogućiti da se izrazi, da se obrati. Učenje stranog jezika nepresušan je izvor fascinacije i kvalitetne zafrkancije u jeziku kao fenomenu i ljudskoj tvorevini. Naše pjesme neće biti određene pojedinom jezičnom tradicijom i nastojat ćemo da – u onome što će one htjeti biti – budu ono što jesu,” kaže Rok Juričić.