Da, shvatili ste. Idiotske političke odluke prebrzo postanu viralne. Pa kad još ‘uđu u šemu’ za šalu uvijek raspoložene ‘sarajevske raje’ začas izblijede svi oni napori i slogani copywritera, te milijunima poreznih obveznika plaćene turističke kampanje o maloj zemlji za veliki odmor. Bar je tako bilo sinoć u Vintage Industrialu gdje je nastupio osebujni sarajevski hip-hop sastav Helem Nejse.
Helem Nejse su zadnji put u Zagrebu samostalno nastupili prije četiri godine u KSET-u, kad su bili mlada nada iz Valterovog grada, prije nego li ih je kao i sve mlade nade iz tog perioda u planovima osujetila pandemija koronavirusa. U međuvremenu je je ta mlada nada stasala u razorno-zarazni hip-hop sastav. Bili su oni dobri i te 2019. u KSET-u, ali daleko od onoga što su prezentirali u četvrtak na pozornici Vintage Industriala. Da citiram naslov njihovog skorašnjeg, četvrtog po redu albuma kojeg pripremaju za ovo proljeće, postali su ‘ozbiljna zaebancija’.
Helem Nejse stasali kroz radijsku emisiju, zatim vlastitu kazališnu predstavu „Sarajevski dani terorizma“, zadržavši svoju multimedijalnost kroz animirani show, dok su u glazbenom smislu došli do nivoa da je samo pitanje trenutka kad će i hrvatska publika u većem broju otkriti o kakvoj koncertnoj atrakciji je riječ.
MC dvojac Admir Čular alias Čika Gagara i Amer Čanković alias Stihomir Klepić uživo razvaljuju na tragu onoga što je hrvatska publika nebrojeno puta mogla vidjeti na koncertima Ede Maajke i Frenikieja ili Kandžije i Toxare. Dakle, energija, vibra i unijeće razgovjetnosti (posebno važna stvar kad su nastupi u pitanje), uz to i stalno furanje međusobnog zadirkivanja i ‘spuštanja’ u pauzama između pjesama.
Ukratko, bilo je dovoljno deset minuta i par pjesama pa da tradicionalno rezervirana zagrebačka publika prevali onaj najduži i najmučniji put od par metara do pozornice, a to je u situacijama kad je prisutnih u Vintageu više od 100, a manje od 200 uvijek posebno teška misija. Ovog puta prehodavanje tih mitskih par metara dogodilo se čim su Stihomir i Gagara ispalili u mikrofon: „Hajte priđite ljudi, korona je prošla.“ Potom je uslijedio ‘fajn tjunung’ usklađivanja vriskova u skladni urlik čete ljudi pred pozornicom nakon čega je uzlazna putanja vožnje trajala do samog kraja. Publika je postala skladna masa koja je nešto kasnije s guštom ponavljala za Klepićem davanje „časne funkcionerske riječi“, nešto poput nekadašnje „časne pionirske riječ“, ali u osuvremenjenoj verziji u kojoj „funkcioner“ daje svoju časnu riječ da će marljivo krasti i gledati samo svoju korist, baciti svoju zemlju u dug, viriti stranačkom šefu iz guzice i zdušno potpirivati nacionalizam – dakle, sve one univerzalne vrijednosti i spone cijele nam regije, ujedno i internacionalni jezik u kojem hrvatska publika nema apsolutno nikakvih smetnji u razumijevanju društveno političkih okolnosti susjedne Bosne i Hercegovine.
Tako je nešto kasnije i Gagarino pitanje: „Smijemo li odsvirat jedan narodnjak, a da nas ne izbaci gazda ili gradonačelnik?“ (prikladno odabrano i za sam naslov ovog reporta u svrhu clickbaita u ovom teškom trenutku za našu naciju kad su na funkcionerska pleća pali još teži zadaci poput određivanja glazbenog ukusa pučanstva), dočekano uz oduševljene i salve smijeha. Dakako, to je bio samo okidač da u narednih par minuta propleše i šačica onih u najtvrdokornijem stavu ‘mirno’.
Je li bio narodnjak? Pa i ne baš, ali i da, ako ćemo o strukturi ritma, no analiza toga zahtijevala bi inkvizicijski postupak u kojem bi žitelje Bosne trebalo odvojiti od sevdaha iz njihove duše, a tako nešto osim što je nemoguće, bilo bi i krajnje glupo. Uostalom, koja bi bila svrha sarajevskog hip-hop sastava koji ne bi zvučao kao hip-hop sastav koji dolazi iz Sarajeva?
Helem Nejse su tu pak sebi utabali zanimljiv i prepoznatljiv put. Uzeli su od Dubioza kolektiva spomenutu „Pionirsku“ (koju su zajedno radili, da ne bi bilo zabune), ali i dio narativa koji uključuje odjevnu uniformiranost na pozornici, zadržali su urbani štih grada na Miljacki, ali su ušli u sevdah daleko minucioznije i ozbiljnije nego se moglo naslutiti, recimo tamo neke 2019. godine. Tome su sinoć svjedočile izvrsne izvedbe, prvo „Leglo“ (feat. Dino Šaran i Abdulah Sidran na studijskoj verziji), a potom još efektniji recentni singl „Ruža“ u kojem im je gostovala Amira Medunjanin. Amirina dionica je sinoć za tu priliku išla preko matrice što je u kombinaciji s izvedbom ovog uistinu uigranog sastava donijelo himnične proporcije u klubu u Savskoj.
Značenje fraze ‘helem nejse’ ili ‘elem nejse’ moglo bi se prevesti kao „ništa bitno“, no kako mi je Čika Gagara objasnio prije koncerta tu je bitan kontekst upotrebe te fraze. Ona se uglavnom kaže kad netko od sugovornika u priči o nekoj temi ode u neku digresiju i potom izgovori tu frazu kad se vraća na glavnu temu. U tom smislu se može gledati i na okolnosti u kojima se ovaj bend 2019. tek krenuo nametati kao tema, ali ju je pandemija ‘skinula s dnevnog reda’…
Elem nejse, eto nas opet na Helem Nejse. Valjda neće opet neka digresija…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
