Naravno da je nezahvalno pisati report o koncertima organiziranima povodom rođendana portala na kojem sam glavni urednik, ali nekako bi bila šteta da se o dva fenomenalna koncerta ne napiše ni retka, bar umjetnika radi.
Kad je već riječ o portalu Ravno do dna i povijesti njegovih rođendanskih koncertnih tuluma, red je reći da potpisnik ovih redaka i nije baš neki promotorski maher koji se vodi poslovnim njuhom, već prije ubada sluhom. A to znači da je omjer isplativih i neisplativih koncerata, tj. onih koji su pukli, žargonski kazano negdje pola-pola u ovom trenutku.
Tu treba izuzeti devet koncertnih večeri nazvanih Inkubator na kojima su nastupala po tri mlada imena u usponu tijekom 2012. i 2013. godine na kojem smo i mi kao organizatori i svi uključeni glazbenici uglavnom pokrivali troškove u Malom pogonu Tvornice kulture. Nitko tu nije bio iskusan, ali je bilo volje i dobrih koncerata.
S prvim rođendanskim tulumom u Vintage Industrialu nas je pratila početnička sreća. Svirali su japanski manijaci Guitar Wolf, dan je bio 30. lipnja i ispostavilo se da toga dana ama baš ničeg koncertnog nije bilo u gradu jer je dan kasnije, tj. 1. srpnja 2013. Hrvatska ulazila u EU. Iz štosa smo taj gig nazvali „Posljednji koncert na Balkanu“ i klub se napunio po tada popularnoj cijeni ulaznice od 20 kuna. Računica je bila suicidalno optimistična, morao je biti pun klub da bi bilo isplativo, što se na koncu i dogodilo.
Iduće godine je pak rođendansko slavlje bilo u znaku grandioznog ‘pucanja’. Cijena je bila jednako niska, ali se prodalo 62 ulaznice, a nastupali su irski alt roker Marc O’Reily, beogradski Straight Mickey And The Boys i uspinjući domaći art noise sastav Moskau. Nezaboravno iskustvo, i koncertno i po pitanju ušteđevine za ‘zlu ne trebalo’ koja je te večeri i otišla na to ‘zlu ne trebalo’. Otad smo samo uglavnom radili rođendanske tulume ‘niskog finacijskog intenziteta’.
Prošle 2022. smo shvatili da nam je pandemija progutala 10. godišnjicu, te odlučili u četiri večeri u Dva Osam proslaviti 10. i 11. rođendan uz regionalna imena koja dvije godine nisu mogla na gostovanja zbog sveopće neisplativosti uslijed ograničavanja broja okupljenih, tj. popularnih ‘mjera’. Veliki promotori su igrali na sigurno (ne treba im na tome zamjeriti) i zvali provjerena imena. Mi smo se pak zaželjeli anonimnijih noviteta. Kroz Dva Osam su tada protutnjali marisol, 21 Vek, Dina Jashari, Rebel Star i Drumelody. Dvije večeri su se isplatile, dvije su pukle. Dva tjedna nakon toga, koncertni život je krenuo po starom s ukidanjem mjera.
Ove godine, opet vođeni sluhom i željom da bar jednom godišnje iskrojimo lineup po svom, pala je odluka da to (konačno) bude Klinika Denisa Kataneca koju s reportima godinama ne ispuštamo iz vida, kao i Zmaj Orko Star, novu psych-etno-jazz supergrupu koju su tijekom eskapističkih pandemijskih godina za potrebe vlastitog eskapizma osnovali Toni Starešinić, Zoran Majstorović i Borko Rupena. Ispalo je da će za potonje srijeda 5. travnja biti idealna prilika za predstaviti debitantski album „Escape“ objavljen pred sam kraj prošle godine, dok je za Kliniku to bio gig dva tjedna pred izlazak novog albuma.
Ovog puta sam poslušao iskusnije koji su rekli da se tako nešto ne može raditi po cijeni nižoj od 10 eura po ulaznici, jer u konačnica i taj iznos padne zbog troškova, kao i zbog toga jer kvalitetu treba obraniti. Ali, eto, nismo mi skandinavsko tržište. Po najavi eventa, dakle prvog dana, nije se prodala niti jedna ulaznica, što je uvijek loš znak. Da je bar bila jedna, ali ni ona. Naredni tjedan isto tako. Dok me progonio sequel Marc O’Reily scenarija, sve se odigralo u tri dana pred koncert i na dan koncerta po ‘našem starom običaju’, ali ne mogu zamjeriti publici jer je Zagreb krcat koncertnom ponudom ovog proljeća. Taj filmski rasplet u srijedu navečer donio je olakšanje da ćemo bendovima moći isplatiti poštene honorare, uz to su i tonske probe prošle kao po loju, pa sam čak smetnuo s uma kakvi teškaši naše scene će uskoro uskovitlati energiju na pozornici.
Zmaj Orko Star su na početku grunuli poput moderne inačice Emersona, Lakea i Palmera. Starešinićev Hammond XK-1 je čupao utrobu, a Majstorović svako malo padao u solističke ekstaze kojeg god žičnog instrumenta se uhvatio, čak i afričke kore, izuzetno zahtjevnog instrumenta kojeg se bijelci općenito gledano teško laćaju. Kad je Borko Rupena za bubnjevima skinuo šal nakon par odsviranih skladbi, Zmaj Orko Star je počeo ulaziti u visoku radnu temperaturu. Uz to, odlična reakcija ispunjenog auditorija kao da im je davala dodatnu energiju.
Nije to bio improvizacijski session, već nabrijani koncert. Prilika da Zmaj Orko Star potpuno raširi krila i zaživi u pravom koncertnom ugođaju. I vidjelo se i čulo da Starešinić, Majstorović i Rupena guštaju. Njihov „Escape“ je moćno povukao i druge u Vintageu. Bili su virtuozno precizni, žestoki i što je najvažnije glasni. Toni je posebno imao pune ruke posla, obzirom da je i kao nekad Ray Manzarek lijevom rukom svirao bas pratnju, dok je desnom grabio po setovu klavijatura, syntheva i efekata oko sebe, bila je to općenito fascinantna punoća zvuka koju su organski proizvodila samo tri čovjeka na pozornici.
Oduševljenje na kraju njihovog nastupa mi je malo splasnulo na pomisao je li bilo pametno staviti ove jazzere koji su se u četrdeset minuta pretvorili u pomahnitale rokere pred izlazak Denisa Kataneca i njegovu Kliniku. Jebiga, nekad nije dobro ni kad je dobro. Mozak je čudna masa.
U backstageu je pak Denis djelovao zagrijan za svirku. „Ma izlazimo za 10 minuta“, rekao je nakon mog pitanja hoće li za 15 i 20 minuta na pozornicu. Nije mu se čekalo i to je bilo dobro.
Čim su izašli, udarili su sa „Srećkom“ po ušima malo zbunjene publike, jer i taj posljednji singl s novog albuma koji izlazi 21. ovog mjeseca u studijskoj verziji vas prene kao da je počeo usred nekog refena, kao da fali neka minutaža ispred. No već potom su stvari počele sjedati na svoje mjesto, to jest uskakivati u petu brzinu. Klinika je počela kidati nadahnuto kako je Denis kidao svoje glasnice.
Koliko god pohodio koncerte Klinike Denisa Kataneca osjećaj mi je uvijek isti, tj. svaki put nanovo udari u grudi taj njegov freak folk, to lomljenje duše uz sulude skokove ritma i ekstatičnu bujicu igre stihova koji se doimaju kao neprestano prelijevanje iz jednog refrena u drugi i tako bez prestanka.
Orio se „Pejotl“ iz publike već u prvom dijelu koncerta, ali su i „Vampiri“ u međuvremenu postali koncertni adut. Klinika je isporučivala 110% posto, a čak su me neki iz jazz miljea vukli za rukav i govorili da je „ovo nevjerojatno“, a na početku su mislili da je sve to samo vic, a ne bend koji vas ne može ostaviti ravnodušnima. Ne znam ni sam koliko sam više tekstova napisao o koncertima Klinike Denisa Kataneca, ali sinoć sam opet znao da neću moći stati. Nema tu poze i foliranja. To su stihovi koji se trebaju oriti rasprodanim dvoranama, to je istovremeno onaj bol i gušt kad imate osjećaj da lik na pozornici ne pjeva svoje, već vaše pjesme i to pjesme ovog vremena i ovog trenutka.
Da, shvatili ste, ako ste čitali do ovog mjesta; neću, tj. nećemo vas prestati gnjaviti Denisom Katanecom dokle god ta priča ne grune onako kako mislimo da treba grunuti. Tvrdim da u srijedu u Vintageu nakon svega nije bilo razočaranih, već samo oduševljenih. S te strane mogu sad pisati i o toj vrsti gušta kad ste u ulozi organizatora koncerta na kojem i jedan i drugi bend grizu kao sutra ne postoji. Malo je reći da je to sreća kad vam jedna takva večer ostane urezana i u onome što je donijelo ‘sutra’, ta naplavina sreće i zadovoljstva koju sve druge životne okolnosti neće poput oseke isušiti iz sjećanja.
Klinika Denisa Kataneca i Zmaj Orko Star, veliko vam hvala za magiju, energiju i predanost. Ono što ste napravili u srijedu je najbolji rođendanski poklon koji je ovaj portal dobio, po mom subjektivnom mišljenju. Touché!
Fotogalerije:
Zmaj Orko Star, 5. travnja, Vintage Industrial, 12. rođendan RDD-a
Klinika Denisa Kataneca, 5. travnja, Vintage Industrial, 12. rođendan RDD-a
Zmaj Orko Star i Klinika Denisa Kataneca, 5. travnja, Vintage Industrial, 12. rođendan RDD-a
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
