Basa nikad dosta, rekao mi je Branislav Babić Kebra u intervjuu koji smo radili uoči koncerta, a ta rečenica prilično precizno opisuje ono što smo u četvrtak slušali u Močvari. Novosadski Obojeni Program, naime, u svojoj postavi ima dva basa, ali ne i gitaru, baš kao što su Brujači, koji su nastupili prije njih, imali u svojoj originalnoj inkarnaciji devedesetih.
S obzirom na stravičan pokolj koji se u Srbiji dogodio prethodnog dana, nisam bio siguran u kakvom će raspoloženju biti članovi Obojenog programa, no izgleda kako im je nastup donio i svojevrsnu katarzu pošto su mi svakom idućom pjesmom djelovali sve nabrijaniji i napaljeniji na svirku.
No, krenimo redom – na pozornicu su se prvi popeli Brujači, zagrebačka trojka koju predvodi jedan od najoriginalnijih i najboljih hrvatskih basista, Mario Barišin Bara. U usporedbi s matičnim mu Trobecovim krušnim pećima, Brujači, posebno u aktualnoj fazi, zvuče ortodoksnije i znatno bliže tradiciji alternativnog rocka s naglaskom na američke sastave poput Jesus Lizard i Pere Ubu iz vremena one predivno opičene ploče „Dub Housing“.
S druge strane, pri čemu ću sad donekle demantirati samoga sebe iz prošle rečenice, u pjesmama kao što su „Obješenjak“ ili „Valcer“ čitavoj priči dodaju i elemente šansone, točnije onoga što bi bila šansona da je kojim slučajem nastala u zagrebačkim garažama i podrumima kakvih tri-četiri desetljeća kasnije.
Set-listu su očekivano bazirali na posljednjem im studijskom albumu „Ladanje“, uz poneki ubod sa sada već prilično vremešnog debija „Špricaj“ (sjajna „Apfelstrudel“), i još jednom potvrdili kako spadaju među svirački najjače formacije na našoj sceni. Bubnjar Viktor Krasnić tako je jednako uvjerljiv u laganijim, gotovo jazzerskim dionicama i onima u kojima svoj instrument mlati kao da iz njega pokušava izvući priznanje, dok izuzetno maštoviti gitarist Franjo Glušac grmljavinu ritam-sekcije ublažava finim vezovima i rastavljenim akordima da bi je već u sljedećem trenutku dodatno pojačao čvrstim riffovima u kojima ne štedi distorziju. Ukratko, dobar nastup iako je Barin vokal povremeno bio malo nerazgovijetan.
Obojeni program otvorio je presjekom još uvijek aktualne ploče „2021=41“, točnije izvedbama „Umeš li da upravljaš sa vremenom“, „Kuda ovaj čovek ide“ i „Jedini u maštu veruju“, poslije kojih su nestale bilo kakve sumnje da ih i nakon 43 godine na sceni inspiracija još uvijek nema namjeru napuštati. Za razliku od studijskih izvornika gitare nije bilo, ali ne može se reći ni da je baš nešto nedostajala, pogotovo jer ju vrlo dostojno zamjenjuje jedan od basova.
Ova postava, koju bismo s obzirom na CV članova (Goblini, Darkwood Dub, Bella Technika, Boye…) mirne duše mogli nazvati supergrupom, bliska je nasljeđu Discipline Kičme i Kojinom ‘bas tsunamiju’ koji ćemo, stvarno se nadam, u što skorijoj budućnosti opet imati prilike čuti.
Navedene skladbe publika je sasvim korektno popratila premda ipak slabije od starijih uboda tipa „ABCD Avioni“, „Kočnice“, „Kad se neko nečem dobrom nada“ ili „Kad bi malo… Sedam puta… Mozak stao“. Tijekom osamdesetak minuta svirke nisu zanemarili niti jednu stanicu svoga glazbenog puta, od debija „Najvažnije je biti zdrav“ do izdanja objavljenih u posljednjih dvadesetak godina, pri čemu Kebrine repetitivne parole odjekuju jednakom snagom i sugestivnošću, neovisno o tome kada su i u kojem sistemu nastajale.
Za kraj, recimo i kako je Močvara bila solidno ispunjena, gotovo bez iznimke onima koji Obojeni program i Brujače gledaju već godinama, ako ne i desetljećima. Ukoliko spadate među takve, njihovi će vam nastupi biti poput kakvog dobrog tuluma na kojem ćete svako malo nabasati na nekog poznatog. Novih i mlađih lica na zagrebačkim koncertima ne samo ova dva, nego i većine drugih rock bendova, ionako već dugo skoro da i nema.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
