Kalifornijski metal titani snimili su album karijere za kojeg su inspiraciju neočekivano pronašli među izvođačima poput Mr. Bunglea, Daft Punka i Kanye Westa.
Odbacivanje osnovnih i prokušanih normi pisanja pjesama ne viđa se baš često među etabliranim bendovima. Još rjeđe se viđa među onima koji se nalaze u tako udobnoj poziciji kao kalifornijske metal zvijezde Avenged Sevenfold. Momci iz sunčanog Huntington Beacha dosad su izdali sedam albuma od kojih su dva osvojila Billboard ljestvicu, sviraju u rasprodanim arenama diljem svijeta, a na prestižnim europskim festivalima imaju status headlinera. Malotko bi htio riskirati gubitak takve pozicije i potencijalno prosuti sve što je dotad izgradio. No momci iz Sevenfolda ne samo da su odlučili riskirati, nego su sjeli u bager i s velikim zadovoljstvom prodrmali temelje svega što su postigli. „Moramo biti spremni izgubiti sve što smo izgradili u zadnjih 20 godina. Moramo biti spremni riskirati sve zbog uzbuđenja koje nas je i potaknulo da se bavimo glazbom.“ Tako je gitarist Zachary Baker u jednom intervjuu komentirao novi album. A taj citat možda je i najbolji uvod u apstraktan, pomaknut i frenetičan novi album „Life Is But A Dream…“.
Avenged Sevenfold sa svakim albumom mijenjaju stil i uporno prkose očekivanjima fanova. Tako su na putu od metalcorea s početka karijere preko melodičnog heavy metala, usput snimivši i pjesme koje se mogu svrstati pod country balade i mini opere, stigli do progresivnog zvuka s konceptualnim albumom „The Stage“ na kojem su se bavili temama umjetne inteligencije i samouništenjem društva.
„Life is But A Dream…“ nastavio je s konceptualnom strukturom i temelji se na inspiraciji romanom „Stranac“ francuskog pisca Alberta Camusa. Apsurd, besmisao, smrt, egzistencijalizam i smisao života prožimaju tekstove pjesama, no u glazbenom smislu one nisu ni mračne ni ‘teške’. Dapače, glazba pruža jarki kontrast dubokim temama kroz otkačen i divlji amalgam psihodelije, jazz rocka, funka i R&B-a 70-ih, big bandovskih sentiša, vocoder vokala, progresivnog i groove metala te ostalih naoko nespojivih elemenata koje je Avenged Sevenfold maestralno pomiješao.
Nakon jurećeg punka isprekidanog sanjivim pauzama praćenima flautom u uvodnoj „Game Over“, žestokog groove metala u „Mattel“ i kulminacije u krešendu solo dionica na klavijaturama i dulirajućim gitarama, stižemo do silovite „Nobody“ koja spaja industrial i prozračni groove hard rocka sedamdesetih. Kao što i svaki sljedeći potez kistom na platnu razotkriva viziju umjetnika, tako i „Nobody“ svakim taktom postaje sve bogatiji kroz orkestralne aranžmane, catchy vokale pjevača Matta Sandersa dok se približava kraju pjesme koju zaključuje blistava solo dionica gitarista Briana Hannera.
Nakon uvodnog zagrijavanja stvari postaju sve čudnije, i to na najbolji mogući način, a glazba postaje pravi sonični trip. Tako pjesma „We Love You“ grabi kroz atipična i namjerna ispadanja iz brzog punk ritma, pumpajući techno beat, masne rammsteinovske riffove i akustični kraj u delta blues maniri na slide gitari. Potpuno ludilo koje funkcionira veličanstveno.
Bowiejevska space-rock pjesma „Cosmic“ gurnut će vas niz tobogan emocija, a finalna fuzija Sandersovih vocoder vokala, orkestra praćenog zborom te perkusijskog vatrometa bubnjara Brooksa Wackermana stvaraju katarzične osjećaje i ushićenje. Konačno oslobođenje ‘okova’ matičnog žanra bend isporučuje s trodijelnom suitom inspiriranom pjesmom „Sicko Mode“ hiphopera Travisa Scotta. „G“ nas kroz kombinaciju gruvastog i otkačenog funka Franka Zappe i kompleksnosti Rusha vodi u „(O)rdinary“, koja zvuči kao izgubljena pjesma s albuma „Random Access Memories“ Daft Punka, a trodijelna priča o Bogu koji iz dosade odluči zbrisati čovječanstvo i zamijeniti ga umjetnog inteligencijom završava pjesmom „(D)eath“, nježnim orkestralnim sentišem u maniri Franka Sinatre.
Neočekivani zaokreti rešetaju slušatelja do samog kraja soničnog putovanja koje je zaključeno s „Life Is But A Dream…“, piano solom kojeg je skladao i odsvirao sveprisutni gitarist Hanner. Skladba klizi kao odjavna špica albuma i sjeda poput hladnog gaziranog pića nakon što ste cijelo popodne proveli u lunaparku.
Vizualni aspekt albuma jednako je važan kao i glazba te svojim kontrastom zaokružuje poruke i teme pjesama. Vizuale koje je naslikao umjetnik Wes Lang prikazuju motive (neizbježne) smrti koja uvijek vreba i vremena koje istječe. No ti motivi ne služe evociranju lošeg raspoloženja već upravo suprotno. Oni su podsjetnik da uživamo životu, u malim stvarima, u društvu osoba koje volimo i da se bavimo aktivnostima koje nas ispunjavaju.
„Life Is But A Dream…“ je hrabar iskorak benda koji osvaja nova sonična prostranstva i slušatelje nagrađuje ludom vožnjom u obliku seta nevjerojatno zabavnih i eklektičnih pjesama. Baš kao što je svemirska sonda Voyager napustila Sunčev sustav na putu prema međuzvjezdanom prostoru tako i Avenged Sevenfold juri sve dalje od matičnog žanra ususret beskrajnim i uzbudljivim mogućnostima čija su vrata otvorili s novim albumom.
Ocjena: 10/10
(Warner Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
