U čemu je tajna bizarnog folk-punk fenomena pokušali smo otkriti na šibenskom festivalu Regius.
Kako je moguće da neka glazbena parodija ne dosadi nakon pet minuta, već njezina popularnost s godinama raste? Je li u konkretnom slučaju uopće riječ o parodiji? Radi li se o projektu koji je uspio stati na kraj sukobu civilizacija ili je, pak, riječ o glupariji koje se uskoro nećemo niti sjećati? Treba li baš svaka generacija imati svoju verziju Nervoznog poštara? Ili – da prestanemo pametovati – jesu li Brkovi ultimativno glazbeno smeće ili logičan slijed hrvatske glazbene de-evolucije? I isključuje li jedno nužno ovo drugo?
Brkovi su sinoć nastupili na šibenskom Regiusu. Privukli su više ljudi i od Leta 3, Atheist Rapa, Kawasakija, Antenata… Najviše u kratkoj povijesti festivala. I izazvali su najveću euforiju. Fenomen, potvrdilo se jučer, nije više vezan za zagrebačku alternativnu scenu, širi se. Unatoč svim zakonitostima struke, širi se. O ukusima sad nećemo, mada bi možda baš o tome i trebalo raspravljati. Ovaj novinar doživio je Brkove prvi put na koncertu Vatrenog poljupca u Zagrebu, gdje su fanovi benda prepunili Željezničar, da bi se dvorana do pola ispraznila kad je na scenu stupio Milić Vukašinović, jedan od onih na čije se naslijeđe Brkovi pozivaju. No, na pozivanju sve može i stati, budući da je Milićev Poljubac ipak iz nekog drugog svemira.
Zajebancije na temu turbo-folka već dugo nisu više smiješne. Narodnjački tekstovi postali su toliko uobičajeni da ni najluđe rime rijetko koga danas mogu zabaviti, niti na fenomenološkoj razini. Pa zašto je onda sinoć na Regius došlo i nekoliko kombija sa, među ostalim, splitskim sljedbenicima benda, od kojih nitko nije, a to je karakteristika većine njihovih fanova, iz narodnjačkog miljea. Štoviše, Brkovi su trenutačno najveće zvijezde domaćeg alternativnog undergrounda. Riječ je o glazbeno potkovanom bendu; njihov ritam je stamen, negdje na granici punka i metala, s povremenim folk upadicama i reminiscencijama na Divlje jagode. Sve ono što proizvode gitara, bas i bubanj itekako drži vodu. No, srž fenomena krije se u Shamsi 69, zavijajućem vokalu i tekstopiscu, liku kojemu se karizma ne može poreći, brutalni smisao za humor također. To je tip koji u sat vremena više izvrijeđa i omalovaži žene nego Manowar na deset koncerata, koji publiku i tonca u više navrata pošalje u ku*ac, čije su rime prvoloptaške, sasvim predvidljive i i u najboljem slučaju imaju snagu jednokratnog vica.
Jako primamljivo, jel da? Autoru ovog kvazifenomenološkog teksta pažnja je popustila nakon deset minuta, većina ostalih na Regiusu tražila je i bis. I neka je. Možda ponekad nije ni loše ispasti iz evolucijskog lanca, no tada se bolje ne truditi shvatiti što se događa u svijetu koji promatrate sa strane. Uostalom, fenomeni i jesu postali fenomenima jer su u pravilu neobjašnjivi. Brkovi i njihov munjeviti uspjeh totalna su misterija.
Atheist Rap i Kawasaki 3P, još jedne zvijezde drugog dana Regiusa, svoj su put ka istom tom uspjehu gradili petnaestak godina. Sa sličnim vizijama pankerske zajebancije, svojim su dobro poznatim ska-varijacijama upotpunili večer skakanja i dobre zabave na Regiusu, festivalu koji je od prošle godine napravio ogroman organizacijski korak naprijed, dovevši na Jadriju pored Šibenika nekoliko regionalnih izvođača iz A-lige. S brkovima ili bez njih.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
