Čak iako ‘Bolero’ možda na sudu vremena nije obranio jednak status kao recimo ‘Treći svijet’, nikako mu se ne može poreći činjenica da čak polovicu njegovog sadržaja čine neki od najvećih hitova benda, a da ni išta od druge polovice nije za odbaciti.
Nakon što je vinilno reizdanje njihovog eponimnog prvijenca postalo najprodavanijom pločom pretprošle godine, a nanovo otisnuti “Treći svijet” lani praktički cijelo ljeto nije silazio s vrha ljestvice prodavanosti, bilo je za očekivati da će ove godine pred nama osvanuti i treći LP Haustora u novom izdanju, album “Bolero” koji je svjetlo dana izvorno ugledao negdje oko aritmetičke sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća i iznjedrio neke od najvećih hitova benda koji se i danas rijetko skidaju s radijskog etera ili glazbenog programa u klubovima.
Nakon što je njihova prva ploča bila izrazito lokalnog karaktera, s pjesmama smještenim na zagrebačke ulice ili bližu geografsku okolicu, a “Treći svijet” globalna avantura čiji zvuk je nadahnuće vukao uglavnom iz Južne i Srednje Amerike, “Bolero” se pojavio kao album koji je mnogo više zvučao kao ploča vremena nego lokacije. Ujedno je riječ i o prvom albumu na kojemu je postavu Haustora napustio Srđan Sacher, a kreativne uzde u potpunosti preuzima Darko Rundek, pa ga se tako na neki način nužno gleda kao začetak i smjerokaz samostalne karijere jednog od naših najvećih kantautora koja će u narednom desetljeću započeti albumom “Apokalipso” i njegovim neuništivim naslovnim singlom.
Ipak, Rundekove će solo ploče, za razliku od “Bolera”, biti manje ukorijenjene u duhu vremena, ali će svaka od njih biti svojevrsni put oko svijeta po kojemu će nalaziti svoje glazbene korijene. Treći album Haustora danas zvuči kao Rundekov pokušaj komunikacije s određenim strujama art-rocka i na njemu će se čuti natruhe njegovih tadašnjih suvremenika kao što su Talking Heads, pa čak i David Bowie.
“Bolero” se sastoji od samo osam pjesama i, kao što smo spomenuli, mnoge od njih zasluženo su obranile svoje mjesto u kanonu Haustora i na Rundekovim setlistama. U najmanjoj mjeri to je zasigurno uspjelo uvodnoj i ujedno naslovnoj pjesmi, vjerojatno zbog njezine eksperimentalnije prirode koja je bila možda nedovoljno atraktivna za radijski program i nepogodna za sviranje uživo. No, odmah iza nje slijedi “Ena”, vjerojatno najveći hit benda i danas vjerojatno onaj hit koji mnogima prvi padne na um kad se spomene ime Haustora. Zanimljivo je da je na toj pjesmi zabilježeno i prvo gostovanje trubača Igora Pavlice koji će do danas ostati jednim od neizostavnih Darkovih suradnika.
Kako se približavalo reizdanje “Bolera”, slučajno ili namjerno, pjesme s tog albuma sve su se češće mogle čuti na nastupima Rundeka i Ekipe, a jedna od njih je “TV Man” koja je svakako zaslužila izvlačenje iz naftalina, budući da je u pitanju komad kojemu je prijetila sudbina zaboravljenoga bisera u diskografiji benda. Na nju se, pak, naslanjaju “Sejmeni”, pjesma koja simboliku osmanskih plaćenika povezuje s vječnim temama borbe protiv ugnjetavanja i svega onog zbog čega svakodnevno moramo podizati neke barikade s kojih ćemo vikati: “No pasaran!”
Na “Take the Money and Run” Rundek pak bilježi jedan od svojih prvih anglofonih izleta i očijukanje s nekakvom protoverzijom repanja na ovim prostorima. To je ujedno i pjesma na kojoj se danas posebno osjeti zamjerka koja je cijelom albumu često pripisivana, a odnosi se na produkciju koja je neupitno bila odrađena na razini nižoj od one na prethodne dvije ploče benda. Dio krivnje mora se pripisati Darku koji je u ovoj fazi djelovanja odlučio početi sve više eksperimentirati s ritam mašinama i tako smanjio sudjelovanje bubnjara Srđana Gulića Gula gotovo na razinu gostovanja.
Premda je “Ja želim” našla put na slavnu kompilaciju “Greatest Hits”, ona je također danas više preslika nekih glazbenih pravaca osamdesetih, no pjesme koje zatvaraju album pokazuju da lakoćom dosežu vječnost. Prva od njih je “Šejn”, vestern tema koja ime nosi prema klasiku Georgea Stevensa iz 1953., ali estetiku više dijeli s petparačkim romanima koji su izlazili u Jugoslaviji s nazivom pisanim upravo kao i pjesma, “po Vuku”, a kao autor bio im je potpisan Džek Slejd – sasvim sigurno također pseudonim preuzet iz naslova jednog drugog vestern filma objavljenog iste godine kad je izašao i “Shane”.
“Bolero” je, na neki način, album konfrontacije, okršaja koji se odvijaju između jave i sna. Šejn na obračun poziva protivnika u gradu u kojemu za jednog od njih dvojice nema mjesta, a revolucionari u “Sejmenima” odupiru se navali puškama koje motre s prozora. I dok na granici “tanka slika jave postaje sve tanja”, na barikadama “svi su opet spremni da se bore za san”. Ozračje je to opasnosti, napetosti i neizvjesnosti i samo se čeka da odjekne prvi hitac.
Nešto se kaubojske estetike sa “Šejna” prelilo i u “Šal od svile”, najomiljeniju Haustorovu ljubavnu baladu koja govori o zavjerama nada i zastavama što vijore, da bi se u refrenu ponovno javila slika jednog šešira s kojega kapi kiše “padaju na uže i gun”, što ponovno zaziva vizije Divljega zapada u sceni koja kao da prethodi kakvom linču i doziva ozračje stripa. Ako je “Treći svijet” bio uglazbljena atmosfera “Corta Maltesea” Huga Pratta, refren “Šala od svile” zvuči kao nešto što bi oslikao Mœbius u “Blueberryju”. A onda grunu puhači. I to snagom koju još uvijek idemo tražiti na Rundekovim koncertima, čekajući da ih “Šal” zatvori upravo tom naoko neponovljivom i neodoljivom dionicom.
Čak iako “Bolero” na sudu vremena nije obranio jednak status kao recimo “Treći svijet”, nikako mu se ne može poreći činjenica da čak polovicu njegovog sadržaja čine neki od najvećih hitova benda, a da ni išta od druge polovice nije za odbaciti. Smatrati ga jednim od slabijih albuma benda možemo isključivo zbog činjenice da je Haustor bend koji diskografski ni u jednom trenutku nije zabrazdio, već je, štoviše, sve što su objavili bilo ili savršeno ili na rubu genijalnosti. Sad nam ostaje još samo da pričekamo “Tajni grad” kako bismo upotpunili kolekciju.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
