Završni dio feljtona u fokus stavlja zabranjivanje nastupa uživo koji su, kada se doslovce sve zbroji postali glavna cenzorska aktivnost upravo vremena u kojem živimo.
Zabranjeni koncerti prije su bili teška ekskluziva. Tko ih je imao na početku karijere, poslije se mogao neumjereno hvaliti kako je nekad bio pravednički buntovan, nepokolebljiv u borbi protiv sistema, šikaniran i progonjen, a nakon svega zabranjen jer ga nisu mogli drugačije ušutkati. Zabrana je prvoklasan materijal za besplatnu reklamu, dobiven prema jednostavnoj formuli menadžera Rolling Stonesa iz 1960-ih Andrewa Loog Oldhama – za Stonese je loša vijest zapravo dobra vijest. A pošto u svakoj zabrani ima barem malo mučeničke aureole čuvarima poretka je najviše u interesu okončati intervenciju prije nego što slučaj dobije prevelik publicitet i preraste u neugodan skandal.
To su vrlo ispravno shvatili komunistički aparatčici nakon što su ljeta 1969. u zagrebačkom Studentskom centru u zadnji čas otkazali nastup ideološki sumnjivog električarskog sastava Žeteoci s Katoličke bogoslovije. Zabrana je isprovocirala proteste studentske publike zbog čega je u SC-u morala intervenirati milicija. Kako bi se izbjegla moguća veća frka zabranjeni koncert neometano je održan tjedan dana kasnije.
Čuvari poretka potom su promijenili taktiku, pa nepoželjni ljubljanski Boom Festival 1974. nije bio ni zabranjen ni otkazan nego je milicija napravila raciju u dvorani, zaplijenila nešto trave i odvela organizatora Vladimira Mihaljeka. Sljedeće godine Miha je oprezno izmjestio Boom u Zagreb. U Ljubljani je bilo dosta problema i za rani Buldožer, koji je zbog toga prvi veliki samostalni koncert u Tivoliju nazvao Povratak otkazanih.
Prljavo kazalište je na famoznom Zabranjenom koncertu, koji je usprkos svemu izveden po planu, napravilo najveći posao u karijeri i nadogradilo mit o svojoj veličini. U starom sistemu zabrane koncerata su samo ponekad, kao u slučaju Prljavaca, nosile snažne političke poruke. Danas ih opet imaju ukoliko su izravno ili neizravno povezane s ratom u Ukrajini, poput otkazanog nastupa Laibacha u Kijevu, zabrane ulaska u Moldaviju Bregovićevim muzičarima, kao i naprasnih otkazivanja koncerata bjeloruskog proukrajinskog alter benda Lyapis Trubetskoy u beogradskom Domu omladine i budvanskoj diskoteci Palazzo pod žestokim pritiskom lokalnih rusofila.
Laibachov performans Eurovision in Kyiv otpao je zbog jedne nespretno sročene izjave o proxy ratu kojom je ljubljanski kolektiv razljutio ukrajinski politički establishment. Slučaj Bregović znatno je kompliciraniji jer se razvlačio godinama. Prije rata Brega je bio jako omiljen u Ukrajini, čak su ga 2013. pokušavali nagovoriti da im napravi pjesmu za Eurosong. Ljubav je pukla 2015. zbog njegovog gostovanja u okupiranom Sevastopolju. Pošto je manje-više otvoreno podržao rusku aneksiju Krima tada su mu otkazani nastupi u Ukrajini i Poljskoj, gdje je iz istog razloga bio otkazan Emir Kusturica & No Smoking Orchestra. Druga sporna situacija prijavljena je na vrlo nezgodan datum 23.02.2022. Slučajno ili ne, u noći prije početka ruske invazije na Ukrajinu Goran Bregović je u Moskvi odsvirao Kalasnikov Dance Party.
Kod nas u Hrvatskoj i blizu nas u BiH zabrane koncerata u 2023. postale su česte skoro kao vremenske nepogode. U njima nema vanjskih faktora kakve nalazimo u ukrajinskom fajlu. Sve što ih pokreće dolazi iznutra. Lažni moralizam u Puli i Prijedoru, rigidni nacionalizam u Splitu, navijački huliganizam u Pirovcu i Trogiru, politički amaterizam u Sisku i Banjoj Luci. Otkazivanjem koncerta Duško Kuliš & prijatelji u dvorani Mate Parlov pulski gradonačelnik Filip Zoričić najprije je pokazao da nema pojma tko je pjevač koji u njegovom gradu bez imalo reklame prodaje 3.000 karata. To mu se ne može zamjeriti jer se Kuliš prije izbijanja pulske afere kretao isključivo u krugu svoje NNM publike i bio gotovo nevidljiv za širu javnost. Sad ga već svi prepoznaju i ovog mjeseca je oduševljeno dočekan u pulskoj Areni kao specijalni gost Dubioza Kolektiva. Međutim, Zoričić je u svojoj promašenoj cenzorskoj kampanji mogao primijetiti kako se još uvijek diže dosta moralne panike zbog masovnog prodora turbo folka i cajki u naše krajeve, što bi ga moglo motivirati da nastavi s administrativnim zabranama u Puli.
Zamisao da se zatvaranjem cajkališta ušićare politički poeni nikako nije nova. Pojavila se kad je prvi veliki transport turbo folka, koji je zbog rata zaobišao Hrvatsku, bio upućen u Makedoniju. U akciji pokrenutoj 1994. makedonski ministar kulture Gjuner Ismail pokušao je zaustaviti uvoz cajki restrikcijama na izdavanje radnih dozvola, ali nije imao značajnijeg uspjeha. Tri desetljeća kasnije u Splitu je bez većeg otpora prošao koncert Ace Lukasa, iz drugog pokušaja uspio je i Željko Samardžić, a odbijenicu su dobili Jelena Karleuša i Haris Džinović. U ovakvom raspletu Džinović je bio tek kolateralna žrtva. Splitskim aktivistima Domovinskog pokreta koji su iznudili zabranu koncerta na Barbarincu zasmetala je Karleuša. Nesumnjivo je da otkazivanje njenog gostovanja ima desnu političku pozadinu, ali ne samo na strani Domovinskog pokreta. Karleuša je posljednjih mjeseci bila zapažena kao jedna od najistaknutijih neformalnih propagandistica Vučićevog režima, posebno aktivna u medijskom prepucavanju s učesnicima i simpatizerima beogradskih protesta opozicije. Zauzvrat je od države, kroz sponzorstvo Telekoma Srbija, dobila oko pola milijuna eura za promociju dvodijelnog povratničkog albuma „Alpha / Omega“.
Balkanski trap folk fenomeni nove generacije zasad se nisu suočili s restrikcijama na gostovanjima u Hrvatskoj, ali jesu u srpskim krajevima BiH. Ranija dugotrajna zabrana ulaska u Srbiju za Jalu Brata & Bubu Corellija uvijek je izgledala kao prekogranična sačekuša s prikrivenim etničkim motivima. Međutim, otkazivanje nastupa beogradskih trashmakera Desingerice & Pljugice dogodilo se u Prijedoru i Banjoj Luci, na mjestima gdje inače svi navijaju za estradnu reprezentaciju Srbije.
Krajiška afera pokazala je da se Desingerica & Pljugica umnogome razlikuju od drugih popularnih aktera Belgrade Music Weeka. Oni su gaseri na maksimalnom spidu, neviđeno sirovi i vulgarni, zrcalni odraz raspalog društva, ekstremna zabava za djecu i omladinu zapadnobalkanske regije koja s podjednakim oduševljenjem prati okorjele kriminalce i zvijezde rijalitija. Oni su nešto kao Nered & Stoka u doba TikToka. Ljetnim gažama po noćnim klubovima u Zagrebu, Čakovcu i Crikvenici nisu izazvali nikakvu zabrinutost, ali Prijedor i Banjaluka trebali su ih ugostiti na večernjim gradskim eventima pred mnoštvom adolescentske publike i tu se odmah zakuhalo s nositeljima takozvanih tradicionalnih vrijednosti. Na inicijativu lokalne patriotske organizacije Samopoštovanje reagirao je prijedorski gradonačelnik Slobodan Javor, mlađi kadar Dodikove stranke SNSD. Izbacio je kratko pisano priopćenje i naložio hitno otkazivanje koncerta. Hladno, birokratski, u maniri zloglasnih cenzora iz starih vremena, nije ostavio nimalo prostora za raspravu. Banjalučki gradonačelnik, mladi desni populist Draško Stanivuković imao je ponešto složeniji problem pošto je kontroverzni dvojac za najavljeni plejbek nastup, pretjerano je to nazvati koncertom, u gradskom vodenom parku Aquana prodao skoro 4.000 ulaznica. Stanivuković je napravio dvostruku servis grešku. Prvu, kad je u nepreciznom obrazloženju zabrane nastupa jednog izvođača prozvao cijelu BG trap folk ekipu. Drugu, kad je to objavio na TikToku, gdje nikako nije mogao osvojiti poen jer ne poznaje ni teren ni suparnika, inače svoga vršnjaka. U glatko izgubljenom verbalnom fajtu djelovao je kao politički amater, pa je malo vjerojatno da razumije kako će iz afere koju je pokrenuo Desingerica & Pljugica izaći dvaput popularniji i triput poznatiji.
Manje štetan, ali vrlo bizaran politički gaf napravila je SDP-ova sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček naprasnim otkazivanjem lipanjskog gostovanja Stjepana Jimmya Stanića. Nastup je bio ranije utanačen, a Jimmy se u međuvremenu upisao u Domovinski pokret i tako valjda postao opasan politički protivnik SDP-a u svojoj devedesetpetoj. No, sve zabrane s potpisima lokalnih moćnika ipak ne izazivaju toliku nelagodu kao dvostruko otkazivanje Leta 3 ovoga ljeta u Pirovcu i Trogiru zbog sigurnosnih razloga. Alternativni Let 3 je u daljoj prošlosti imao problema s otkazivanjem koncerata, 2008. u Travniku zbog nudizma i 2009. u Tisnom jer je slučajno bio upleten u oštru lokalnu predizbornu kampanju. Međutim, petnaestak godina kasnije, s čvrstom pozicijom u RTV mainstreamu nakon izleta na Eurosong, nije se moglo ni pomisliti da će opet negdje biti nepoželjan. A onda je u Pirovac stigla dojava da bi Torcidini huligani koji hejtaju Prlju „demolirali selo i bacili Let 3 u more“. U jednako napetoj situaciji otkazan im je nastup u Trogiru, kao da kulturnu politiku srednje Dalmacije vodi Torcida. To bi uskoro mogao biti veći problem od cenzure.
Kraj feljtona
Saznajte više:
Feljton: Hoćemo cenzuru! (3. dio) – jugoslavenski Zakon protiv šunda i porno folk
Feljton: Hoćemo cenzuru! (5. dio) – medijska cenzura glazbe nekad i sad
*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
