Nagrađeni roman uvjerljiva je, dječjim glasom ispričana priča o iskustvu (polu)izbjeglištva koja proizlazi iz iskustva rata i razvija se u smjeru kritične, ali nimalo zločeste studije mentaliteta i romana o odrastanju koje nije lako ni kad se svakodnevno ne moraš pitati, doslovno a ne filozofski, tko smo mi i kuda idemo?
Na svečanom otvorenju 16. Vriska – riječkog sajma knjiga i festivala autora u dvorištu art kvarta „Benčić“ proglašen je ovogodišnji dobitnik V.B.Z.-ove književne nagrade za najbolji neobjavljeni roman. Riječ je o Nebojši Lujanoviću, mladom i uspješnom književniku i sveučilišnom profesoru.
Službena je ceremonija otvaranja 16. Vriska održana u predivnom dvorištu art-kvarta Benčić na kojoj su predstavnici grada i Ministarstva kulture i medija uz organizatore proglasili dobitnika V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman. Nebojša Lujanović ovogodišnji je pobjednik te mu je tom prilikom pripala i izdašna nagrada od 15 000 eura.
U konkurenciji od 103 žanrovski i tematski, ali i kvalitativno doista raznorodna rukopisa, koliko ih je ove godine prispjelo na natječaj, kao i svake godine bilo je izuzetno teško odabrati najbolji. U drugom krugu selekcije članovi žirija Vanja Kulaš, Strahimir Primorac, Mile Stojić, Drago Glamuzina i Jagna Pogačnik (predsjednica) među 10 polufinalista odabrali su pet romana koji se svojom kvalitetom i originalnošću izdvajaju od ostalih. Među ovogodišnjim finalistima članovi žirija vrlo su složno odabrali favorita koji se izdvojio kako tematskim preokupacijama, tako i stilom, jezikom i vizurom pripovijedanja.
Autor nagrađenog romana “Tvornica Hrvata”, Nebojša Lujanović, uspio je uvjerljivim pripovjedačkim glasom i osjećajem za nijansiranje sitnih detalja na rubovima tragedije i komedije napisati roman o ljudima koji se teško mogu složiti oko toga koje je boje bio ormar u njihovom nekadašnjem domu, jer novi događaji potiskuju sjećanja, ali nikada neće do kraja klonuti duhom, jer su iz svoga starog kraja, ako ništa drugo, ponijeli životnu filozofiju – uvijek neki kurac, od toga se sastoji život. Ovo je roman koji ipak završava smijehom, možda i zato što je jasno da njegovi protagonisti nikada – iako se to od njih traži i sami se oko toga trude – neće postati netko drugi, nego uvijek ostati svoji. I dobro da je tako, za život i za priču.
Nagrađeni roman uvjerljiva je, dječjim glasom ispričana priča o iskustvu (polu)izbjeglištva koja proizlazi iz iskustva rata i razvija se u smjeru kritične, ali nimalo zločeste studije mentaliteta i romana o odrastanju koje nije lako ni kad se svakodnevno ne moraš pitati, doslovno a ne filozofski, tko smo mi i kuda idemo?