Prljavo kazalište ima novi album koji se zove ‘Underground’ i to je čak sve što bi se o svemu trebalo napisati, ali potrudit ću se izmisliti barem dvije kartice teksta kad sam se već mazohistički žrtvovao album i poslušati da drugi ne moraju.
Već nekoliko mjeseci se u medijima piše o prljavom kazališnom raskolu Prljavog kazališta na Prljavo kazalište i Prljavo kazalište, a što se mahom prezentiralo i kao glavni problem ovog njihovog prvog albuma. Takva ideja je čak i mogla donekle proći sve dok album zapravo nije i izašao i odmah pokazao kako je glavni problem ovog albuma upravo taj album, a ne to što se bend zove Prljavo kazalište i što to nije ono drugo ili ono prvo Prljavo kazalište. Ako cijelu priču o prljavom kazališnom raskolu Prljavog kazališta ostavimo po strani i ovaj bend i album prihvatimo kao bilo koji drugi bend i album, stvari brzo postaju mnogo manje problematične i uzbudljive, a mnogo više nepotrebne i besmislene.
Prvo, dakle, i prije svega, nikakav PR ovoga svijeta ne može ovaj album pretvoriti u to što on nije, a što bi volio biti ili misli da jest. Okej, članovi benda su hrvatski legendarni pripadnici novog i malo manjeg novog vala, originalni članovi originalnog Prljavog kazališta Davorin Bogović i Tihomir Fileš, gitarist Alen Kraljić i netko tko je valjda odsvirao bas iako nigdje ne mogu pronaći podatak tko bi to mogao biti, što bi valjda automatski ovom albumu trebalo dati nekakav legitimitet. Ne daje mu.
Drugo, na sva se zvona najavljivalo kako ovo novo staro Prljavo kazalište donosi ‘dobri stari povratak dobrom starom čvrstom zvuku’. Ne donosi.
Treće, album se zove “Underground” pa su na omotu neka neonska svijetla i nekakvi grafiti, a što bi valjda trebalo priču približiti fellow kids, spot za najavni singl “Svemirski tobogan” također je sniman u nekakvim podzemnim garažama, a klasičan video kombiniran je s nekim priličnom lošim free AI efektima, naslov albuma sugerira kako se radi o nečem van takozvanog mainstreama, nečem što igra po svojim pravilima koja nisu nužno priznata u ovom svijetu koji obitava na nultoj nadmorskoj visini i nečem što je tu da nekoga i nešto uzdrma. Nije.
Sve to samo je prvi, površinski sloj problema. Drugi, dubinski ili underground sloj problema je pitanje kome je zapravo ovaj album namijenjen i tko bi ga uopće trebao slušati. Zagriženi fanovi onog drugog Prljavog kazališta vjerojatno ga neće slušati jer su za njih Houra, Bodalec i “Ruža hrvatska” svetinje koje ovo drugo Prljavo kazalište samo oskvrnjuje. Od toga, dakle ništa.
Oni koji pak nisu fanovi Prljavog kazališta također neće slušati novo Prljavo kazalište jer nisu fanovi Prljavog kazališta to begin with. I od toga, dakle, ništa.
Oni koji su Prljavo kazalište slušali možda do ‘Heroja ulice’, ako i toliko, vjerojatno također neće slušati ovo novo Prljavo kazalište jer ih je Prljavo kazalište kao takvo prirodnim razvojem stvari u međuvremenu općenito prestalo zanimati. Pogađate, dakle, ništa ni od toga.
Neki današnji klinci ili oni koji su rođeni prije 30 godina također neće imati potrebe slušati nekakva tri starija frajera s gitarama samo zato jer im se album zove “Underground” i stiliziran je nekakvim kvaziurbanim grafiti fontom, ali i zato što imaju Internet i u ovih su 30 ili manje godina imali prilike čuti nemjerljivo mnogo nemjerljivo bolje hrvatske i strane glazbe, a po svemu sudeći ih ‘rock’ i općenito više ne zanima jer ne zanima nikoga osim onih koji su u njemu zaglavili prije pola stoljeća i od tad se nisu maknuli s mjesta. Već znate, dakle, ništa.
Čini se zato da je ovaj album namijenjen tek rijetkim hrvatskim glazbenim kritičarima koji će ga poslušati zato što im je to posao, a onda i nešto o svemu i napisati i to po mogućnosti pozitivno jer se nitko baš ne želi zamjeriti Bogoviću ili Filešu ili Kraljiću zbog nekakvog sentimenta i poznanstava koja sežu u “dobre stare mlade dane” ili zato što je naša domaća kritika i općenito često beskrvna pa se više pazi da se nekoga ne uvrijedi nego što se objektivno o nečemu ima nešto za reći, izraziti stav i iza njega stati.
Album koji postoji zato da bi ga slušala kritika ili zato da se o njemu objavljuju PR tekstovi ili pak zato što su ga snimili ljudi koji ne znaju što bi drugo radili kao niti kako se to radi na suvremeniji i drugačiji način od onoga kako su to radili prije gotovo pola stoljeća, u današnjem je vremenu i kontekstu osuđen na propast. Vjerojatno će, ako ne i sigurno, osvojiti čak i nekakav Porin za najboljeg novog izvođača ili rock album, a što također ide u prilog svemu spomenutom.
Što se pak pjesama tiče, od njih deset koliko ih 36-minutni album broji, najbolja je prva “Svemirski tobogan” i posljednja “Ti me više ne voliš”. Kad kažem “najbolja”, mislim “najmanje loša od ostatka materijala”. Prva zato jer je i donekle simpatična na sedmo slušanje u svojem naivnom prizivanju nekog B-stock generičkog Rollling Stones rifa i bezbrižno pozitivnog poletnog teksta ni o čemu, a posljednja zato što još malo bolje priziva neke manje uspješne B-stock Rolling Stones balade odsvirane i aranžirane u tipičnom Kralja stilu koji bi donekle funkcionirao i kao manji hit da su je, naprimjer, odsvirali Pipsi.
Sve ovo između ide od nezanimljivog do groznog i neugodnog i natrag i lako se zaboravlja čim se “play” pretvori u “stop”. Ima tu raznih pokušaja samolegitimiranja i želje da se pokaže na što bi se ovaj album kao trebao naslanjati pa Bogović u “Kako si” spominje Iggyja Popa, Steve McQueena, Al Pacina, Don Corleonea i tko zna još koga, ali uzalud. U “Pronađi me” čak gostuje neki ženski lead vokal koji spominje kako u minjaku ide preko ceste i diže guzu visoko, a sve na kraju zvuči kao da su se našli Adastra i Teška industrija i iznjedrili zajednički singl što je pomisao zastrašujuća već sama za sebe. “Gool” je, pogađate, nogometna pjesma i to u još nekakvom kao ska ritmu, u tekstu ‘naši samo što nisu dali gol’, a ima u pozadini i nogometne fućke jer… nogomet i to, jel’.
“S tobom dolazi muzika” je jedna od onih “ozbiljnih pjesama” gdje se bend trudi biti ‘težak i ozbiljan’ i reći nešto supstancijalno, a takve su pjesme na ovakvim albumima uvijek i u pravilu najgore. “Rock ‘N’ Rolla” je… valjda rock’n’roll, nastavna “Ljubav” također, a “Babilon” i “Prijatelju mali” kao da su kompilacije svih prethodnih pjesama ugurane u dvije pjesme od ukupno sedam i pol minuta. I to je otprilike to.
Izmislio sam, prema obećanju, čak četiri kartice teksta pa ću sada stati jer stvarno više ne znam što bih napisao, osim možda da se o ovom albumu uopće ne bi pisalo ništa da se ne radi o frakciji Prljavog kazališta i legendarnim imenima naše scene, nego bi ga se ignoriralo ili podvelo pod nazivnik “demo bend”. Ostaje na kraju još dati ocjenu koja bi prije četrdeset godina u ondašnjim domaćim okvirima možda bila čak i 5 od 10, ali s obzirom da je 2023, a album se zove “Podzemlje”, neka bude -5 od -10 jer idemo prema dolje, u negativ.
(Croatia Records, 2023.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
