Grupa Boa II danas će izaći na pozornicu zagrebačke Tvornice kulture, što je svakako bila prigoda za popričati s liderom grupe Mladenom Puljizom, ali i prilika za podsjetiti vremena kad je grupa Boa izašla pred najveći auditorij u Zagrebu kad je svirala ispred Davida Bowieja 1990. godine na stadionu u Maksimiru.
Mislio sam da nikad neće doći dan da s Mladenom Puljizom pričam o grupi Boa u svjetlu bilo kojeg drugog imena grupe, pa čak i ‘sequel naziva’ Boa II. No kako god bilo, ipak na neki način poštujem odluku da ste i vi i Slavko odlučili svojim novim projektima nadjenuti nova imena i da nije nastala, sad već poznata jagma za originalno ime kao što je to slučaj u današnje vrijeme i to ne samo na domaćoj sceni. Vjerujem da je uzimanje imena Boa II donijelo i neko olakšanje u smisli svježeg i neopterećenog novog početka. Dakle, koliko svježeg i neopterećenog nosi Boa II?
Mladen Puljiz: Boa ll je logičan nasljednik Boe, jer sam ja osim što sam bio frontmen banda uglavnom bio i autor glazbe, aranžmana, pa i ponekih stihova. Ovo je nastavak tog puta s novim svježim glazbenicima, a najveća je promjena što sam puno aktivniji u pisanju stihova što je jako dobro prihvaćeno i od kritike i publike.
Gdje ste se na koncu u glazbenom smislu vi i Slavko Remenarić razišli, što je bila njegova, a što vaša vizija?
Mladen Puljiz: Mi smo se vratili na scenu 2006 godine. te smo uglavnom svirali u klubovima pred 400-500 ljudi. Pred Slavkovo samo inicijativno napuštanje grupe te su se brojke udvostručile. Dakle bili smo na pravom putu, a ako je nekom podizanje kvalitete izvedbe problem onda… Na žalost svi pokušaji da se ostave barem odškrinuta vrata, Slavko je na jedan ružan način odbio.
Koja osnovna ideja vas je vodila u radu na albumu „Sinovi & kćeri“?
Mladen Puljiz: Skladbe su uglavnom nastale u vrijeme pandemije i vodilja mi je bila biti iskren. Veliku pomoć sam imao od našeg gitarista Luke Banića, koji je osim koautorstva nekoliko pjesama imao dao velik doprinos u aranžiranju pjesama.
I dakako, obzirom da je koncert u Tvornici pred nama, slijedi ovo klasično pitanje „što publika može očekivati“, u smislu imate li neke „džokere u rukavu“ poput gostujućih glazbenika?
Mladen Puljiz: Najveći džoker je bend: opasna ritam sekcija Putica/Štrbić, prateći vokali Antea i Martina, klavijature Elvis Sršen i na gitari spomenuti Luka Banić. Kao gost u dvije pjesme pridružit će nam se sjajni Mario Huljev.
Otišao bih sad malo u prošlost i 1990. godinu i vaš nastup na stadionu u Maksimiru kada ste otvarali prvo koncertno gostovanje Davida Bowieja u Hrvatskoj, tj. tadašnjoj Jugoslaviji, u sklopu njegove Sound & Vision turneje. Meni osobno je cijeli taj monumentalni glazbeni događaj urezan u sjećanje, posebice to kako grupi Boa vremenske prilike nisu nimalo išle na ruku. U kakvom sjećanju je vama ostao taj koncert?
Mladen Puljiz: Bilo je ludo iskustvo nastupiti u svom kvartu pred više od 50.000 ljudi, pa makar i po kiši.
Jeste li imali prilike tada popričati s Bowiejem ili nekim od ekipe iz pratećeg sastava poput gitarista Adriana Belewa koji je svirao i sa Frankom Zappom i Laurie Anderson ili s bubnjarom Michaeom Hodgesom?
Mladen Puljiz: Davida i ekipu smo imali prilike samo pozdraviti pred izlazak na binu. Bowie je bio prisutan na jednom dijelu naše tonske probe i poslije nam je prišao stage management i rekao da je gazda odobrio da nam se pokaže oprema banda. Bili smo posebno impresionirani pedalama i efektima gitarista na toj turneji, tj. Adriana Belewa. Inače David je bio jako prehlađen i upravo je nevjerojatno kako se to na nastupu gotovo nije osjetilo. Dok se stadion još orio od ovacija, Bowie je direktno s bendom odjurio u busu na dva kata i odjurio za Modenu gdje je bila slijedeća stanica turneje. Bilo je to lijepo iskustvo, gdje smo iz prve ruke vidjeli kako funkcionira turneja na svjetskom nivou.
Kako je uopće došlo do toga da budete predgrupa?
Mladen Puljiz: Organizator je odabir prepustio Darku Glavanu i Draženu Vrdoljaku i oni su odabrali nas…
Živimo u izrazito živahno vrijeme po pitanju reizdanja, posebice iz perioda 1980-ih. Boa je to desetljeće objavljivala za Suzy, kuću koje više nema. E sad, koliko je to otegotna okolnost ako kojim slučajem razmišljate o ponovnom objavljivanju po mogućnosti na vinilu, recimo prva tri albuma?
Mladen Puljiz: Naš izdavač Menart već neko vrijeme pregovara u tom smislu, ali na žalost bez rezultata.
Za Bou bi mogli reći da nije pripadala novom valu, ali da je pripada new waveu. Bio je to prilično hirovit period u kojem su rock obrasci iz prijašnjeg desetljeća mijenjani na način da se na rock počelo gledati kao na art formu, što je naravno zahtijevalo i artiste, tj. umjetnike. U tom svjetlu Boa je tada bila prilično avangardna pojava u svojoj sredini. Što ste tada sami sebi rekli na samom početku, u smislu što želite, a što ne želite biti?
Mladen Puljiz: Kad je Boa ozbiljno počela ja sam imao 19 godina.Bili smo jako mladi, ali nam je od početka bilo važno do najsitnijeg detalja da budemo koliko je god moguće originalni i da stvorimo svoj izričaj. Slušali smo Talking Headse, Japan, Ultravox,Gabriela, Ferrya,Bowiea i sve se to pomiješalo sa ranijim utjecajem bandova tipa King Crimson Genesis, Yes i tako se stvorio mišung energičnog i modernog sa težnjom ka neobičnim i ponekad složenim aranžmanima. Sve to uz image banda do tada neviđen na ovim prostorima rezultiralo je velikim interesom za band. Sve u svemu od težnje da budemo originalni i svoji nikad nismo odustali i surađivali smo isključivo s izdavačima koji su to poštivali.
Kako gledate na današnju glazbenu produkciju, bar na ono što dođe do vas kao slušatelja, koliko vam je uzbudljivo današnje vrijeme? Pronalazite li neke impulse koji su slični onome što je, da tako kažem, furalo vas u mladosti?
Mladen Puljiz: Puno slušam glazbu i to sve od klasike, jazza do hard rocka, ovisno o raspoloženju. Ponekad imam dojam određenog zasićena, ali prava kvaliteta uvijek pronađe svoj put.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
