U petak je u Tvornici kulture održan prvi od dva rasprodana koncerta slovenske glazbene senzacije, benda Joker Out.
„To je prvi postjugoslavenski slovenski bend koji je prodao više od 50 karata u Zagrebu“, komentirao mi je u šali na Facebooku fotografiju dupkom pune Ivan Ramljak, dugogodišnji glazbeni novinar koji se u međuvremenu prometnuo u jednog od najvrsnijih domaćih redatelja dokumentarnih filmova. Istina je neraskidiva komponenta svake dobre šale, tako i gore spomenute.
Naime, posljednji postujugoslavenski slovenski bend kojem sam nazočio u istom koncertnom prostoru bio je sastav Siddharta prije dva desetljeća koji je također napunio Tvornicu kulture, ali u neobičnim okolnostima u kojima je s bendom došao nemali broj punih autobusa njihovih fanova iz Slovenije. Te 2003. Siddharta je na vrhuncu karijere u Ljubljani napunila bežigradski stadion i njihova vjerna sljedba uistinu ih je slijedila svud, pa tako i u Zagreb. To je bila jedina večer u zagrebačkoj Tvornici kulture u kojoj gotovo da nisam mogao čuti hrvatski jezik u publici, pa se u tom smislu može uzeti da je možda i točna tvrdnja da zagrebačka publika nije kupila ni 50 ulaznica, usprkos euforiji koja je vlada u punoj Tvornici.
Dvadeset godina kasnije, Joker Out je sasvim druga priča. Možda se nije to moglo dovoljno razabrati ljetos kad su bili jedni od gostujućih izvođača popularnom pančevačkom dvojcu Buč Kesidi na zagrebačkoj Šalati, ali se itekako moglo na varaždinskom Špancirfestu pred koncert Franz Ferdinanda. Za ilustraciju je dovoljno prepričati epizodicu iz backstagea u koji su škotske rock zvijezde tek bile došle u trenutku kad je publika doslovce vrištala ispraćajući Joker Out. Alex Kapranos je isprva bio oduševljen i iznenađen time pitajući jesu li uistinu Franz Ferdinand toliko očekivani, ali mu je malo splasnulo raspoloženje kad je dobio odgovor da je ta reakcija publike bila upućena predgrupi. S druge strane, možda je i to bio jedan od razloga zašto su Franz Ferdinand te večeri isporučili izvrstan nastup. Kompeticija je dobra stvar.
Zagrebački promotor recentnih koncerta Joker Outa također je bio nemalo iznenađen kad su planule ulaznice i kad je donesena odluka da se ide na još jedan datum. Ulaznice i za taj drugi koncert su planule, a konačni skor je otprilike 3.400 prodanih ulaznica za Joker Out.
Hrvatska šira javnost saznala je za Joker Out uoči Eurosonga gdje je ovaj bend predstavljao Sloveniju. “Oni su stvarno zgodni dečki. Voljeli bismo se poigrati s njima, ako budemo imali prilike za to. Možda ćemo si zabiti karanfile u guzicu ili napraviti neki grupni seks”, zajebavao se tada Mrle iz Leta 3 u svom poznatom stilu, ali pomalo i na patronizirajući način. No sad pred kraj godine teško da ima prostora za zajebanciju s ovim slovenskim bendom koji nije samo tražen u cijeloj nam regiji, već i puno šire na prostoru od Skandinavije do Gibraltara. Uz to su snimili i pjesmu „New Wave” zajedno s legendarnim Elvisom Costellom, kao što ih je pod svoje okrilje uzela i prilično jaka britanska agencija. U prijevodu na jezik promotora: Želite li bukirati Joker Out, uzalud ćete zvati Ljubljanu, za to ćete morati okrenuti broj u Ujedinjenom Kraljevstvu i dogovarati po njihovim uvjetima i cijenama. Strelovito, zar ne?
Pa sad, nije baš poželjno zabijati karanfil u guzicu nekome tko može držati lekcije o uspjehu o tome kako se uskače na najlukrativniju poziciju u showbusinessu, a ta je biti teen rock zvijezda. Carpe Diem? Itekako su Joker Out iskoristili ‘svoj dan’.
Zagrebački koncert najavljen za 21:00, počeo je u 21:00. uz vrištanje cijele Tvornice kulture. Da, vrištanje koje je sastavni koncertni dio pjesme „Sunny Side Of London“ koja započinje beatlesovskim višeglasjem Joker Outa, a potom i ‘Beatlemaniom“ dvorane kad se pojavi frontmen Bojan Cvjetićanin, u biti, Jokeroutmanijom, bez imalo pretjerivanja. Tu vrstu obostranog angažmana, uistinu ne vidjeh i ne čuh dugo.
Nije tu bila riječ o početnom oduševljenju koje obično traje nekih 10-15 minuta, pa potom bend mora svojski potegnuti kako bi po nevidljivom sinusoidnom pravilu ponovno dizao tenziju do novog vrhunca. Ne. Sinoć je dvorana pjevala s bendom od prve do posljednje stvari skoro dva sata, a kad je kao posljednja na bisu još jednom izvedena „Sunny Side Of London“ pratili su je još snažniji vriskovi nego na početku. Kao da između toga u Tvornici okupljena oduševljena i adrenalinom napucana mladost cijelo vrijeme nije plesala i pjevala.
Usuđujem se reći da se slovenski jezik nikad nije tako zdušno i točno zborno orio Tvornicom. Engleski isto, a o „Demonima“ na našem jeziku da se i ne govori. Sam bend je svirački napucan prvoligaški, a netko od iskusnijih posjetitelja je te večeri kazao: „Gledali smo daleko rasklimanije britanske sastave na INmusicu“.
Naravno da su pjesme Joker Outa u sferi rocka koji masovno pali tinejdžersku publiku, ali te pjesme niti su loše, niti sa sobom donose onaj poznati „smrad“ podilaženja. Joker Out vjeruju u svoje pjesme. Nema tu prijetvornosti, a najjači „džoker iz rukava“ tu je upravo Bojan Cvjetićanin koji je rođeni frontmen – naučio je sve lekcije, a uspio zadržati prirodnost i spontanost, posebno u komunikaciji s publikom.
Izuzme li se bubnjar Jure Maček koji se zbog „opisa svog posla“ ne može kretati po pozornici, cijela sviračka postava uz Cvjetićanina, dakle gitaristi Jan Peteh i Kris Guštin, te basist Nace Jordan tvorili su špalir na samom rubu pozornice tijekom cijelog koncerta, što je bio dodatni bonus za euforiju. Nitko tu nije okretao leđa publici tijekom nastupa, već upravo suprotno, bili su s njom „na prvoj crti“ od početka do kraja.
I dakako, Joker Out su u dalekoj prednosti pred sličnim sastavima koji svoje nastupe potpomažu matricama i sampleovima. Naime, oni imaju onaj old school organski pristup, i takav pristup žanje uspjeh u vremenu kad se naveliko priča o popularnosti trapa i sličnih derivata, te o nedostatku relevantnih mladih gitarističkih bendova koji bi mogli potegnuti značajniji interes prvenstveno mlade publike.
I za kraj, nije riječ o sastavu koji je kao projekt stvoren pred Eurosong i sada leti na krilima tog uspjeha, već o momcima koji od 2016. rade na ovome u čemu ih je prepoznao Stari kontinent šest godina kasnije. Koliko god cijenim Let 3, ipak moram izraziti dvojbu oko toga tko ima bolji „grupni seks“ s publikom. Jedino u što nemam nimalo dvojbe jest da će Tvornica gorjeti i večeras. Tinejdžerska publika odabrala je svoje heroje i nije odabrala krivo.