Beogradska furiozna četvorka priredila je snažan nalet emocija, ritma i katarzične buke u petak u krcatoj zagrebačkoj Močvari. Dvojbe više nema – KOIKOI su na putu da postanu još veća koncertna atrakcije nego što su sada.
Tog 25. lipnja 2021. sam pored nekoliko open air koncertnih opcija odlučio izabrati onu najnepovoljniju, kad je riječ o uvjetima. Ne samo da je ljeto krenulo pakleno uz alarmantne vijesti o velikoj brzini topljenja polarne kape na sjeveru, već su pandemijske mjere još uvijek bile na snazi, posebno u zagrebačkoj Močvari gdje se moralo sjedit i cijelo vrijeme koncerta nositi masku na licu. Unutra je bilo posjetitelja valjda koliko ih je bilo i na prvom mančesterskom koncertu Sex Pistolsa 1976. u Lesser Free Trade Hallu. Brojka jednog ovećeg školskog razreda, a ispred nas Marko Grabež, Emilija Đorđević, Ivana Miljković i Ivan Pavlović Gizmo, oliti KOIKOI – bend kao stvoren za „đuskanje“, kako to Marko običava reći na svakom koncertu.
Za mene osobno, njihov debitantski i zasad jedini album „Pozivi u stranu“ bio mi je apsolutno otkriće i jednostavno sam se morao uvjeriti da taj kvartet koji zvuči kao da ih je najmanje sedam u bendu uistinu može uživo proizvesti tu količinu harmonije i energije kao na albumu. I naravno da su mogli. I naravno da je bilo nezaboravno i pored uvjeta idealnih za gušenje, što zbog maske, što zbog toplotnog vala.
Nešto više od dvije godine kasnije, isti prostor je nudio slične uvjete i bez maske i bez toplotnog vala, a proizveli su ih gusto natiskani posjetitelji i KOIKOI koji su valjda odlučili potpuno razbucati sve pred sobom svojom energijom i zvukom u kojem rock psihodelija susreće rave party, a rave party ima u sebi i etno elemenata – što dođe kao da se tri zapaljive smjese pomiješaju zajedno u opitu koji onda daje i trostruko jaču eksploziju.
Uzme li se u obzir da je period od dvije godine efektivno strpan u jednu, zbog pandemijskih ograničenja u 2021., može se reći da je grupa KOIKOI prevalila iznimno dugačak i uspješan put u rekordnom roku, probivši se onim najvažnijim što ima, a to je glazba. I to ne samo na ovim prostorima, već i na dobrom dijelu Starog kontinenta. Tako je prošle jeseni bend je u Parizu nominiran za prestižnu MME nagradu (Music Moves Europe Awards), organiziranu u okviru vodećeg europskog showcase festivala Eurosonic Noorderlsag. Time je bio prvi bend iz Srbije i čitave ex-YU regije ikad nominiran za tu glazbenu nagradu. Uoči zagrebačkog koncerta došla je vijest da je KOIKOI potpisao za uglednu francusku booking agenciju Voulez-vous Danser i time se pridružio dugačkom popisu sjajnih nezavisnih imena kao što su Faithless, Travis, The Raveonettes, Saint Etiene, Mouse On Mars, Bikini Kill ili Alice Glass. „Priznajemo da put do tamo nije bio nimalo lagan. 100 odsviranih koncerata za nešto više od 2 godine, bilo je svega i svačega, a naši najbliži mogu da svedoče o tome kako to izgleda. Sledeće godine očekujemo još bar 100“, napisali su članovi benda tom prigodom na svojoj Facebook stranici. Dakle, cijela stvar tek treba dobiti na ubrzanju.
Njihovoj unaprjeđenoj paklenoj koncertnoj formuli u kojoj „party ne prestaje“ prisustvovao sam ovog ljeta na Derivat festivalu u Zadru, a Zagreb je sinoć u Močvari iskusio isto to, ali s brutalnim repetama, što po pitanju novog materijala, ali i starijeg kojeg ne sviraju na festivalima i posebno s furioznom bombetinom „Misisipi“ koja je sa svim kanonadama trajala valjda dobrih deset minuta dok je Grabež plivao kroz publiku nošen na rukama, a nasumično odabrani dečko iz publike svirao njegovu gitaru za to vrijeme.
Finale finala bilo je ispunjeno što publikom što članovima gostujućih kolega iz grupe Proto tip koji kao da su zajedno s bendom iskušavali mogućnosti da propadnu kroz pozornicu od silnog skakanja (pomislio sam kako je Kornel Šeper u tim trenucima na iglama).
Još ljetos su mi na spomenutom koncertu u Zadru Ivana i Marko rekli kako od silnih koncerta doslovce fizički ne stižu u studio snimiti novi materijal, a obzirom da im turneja ne prestaje (danas sviraju u Beču), onda su prisiljeni novi materijal uvježbavati onako kako to rade najbolji – pred publikom.
Svi okupljeni u Močvari sinoć su imali tu privilegiju po prvi put uživo čuti izvedbu nove pjesme radnog naziva „Mimoza“, koja će se nalaziti na „Hali gali 2“ kompilaciji nove beogradske rock scene čiji izlazak je predviđen početkom 2024 godine. Uglavnom, ta „Mimoza“ bila je nova stepenica stvaralačke genijalnosti grupe. U njoj je snažni troglas Miljković-Đorđević-Grabež nadograđen gitarskim riffom a la Hawkwind, ali potom ubačen u plesni gabarit modernog rocka, dok je solo na medleyu dobivao patinu kao da su ga jednom davno proizveli Smak ili YU grupa. Dakle, pravo malo putovanje kroz povijest rocka s minucioznim aranžmanskim skokovima koji upumpavaju uzbudljive sokove sadašnjice. Sve zajedno – famozno osmišljen i nadahnut rock otkivak koji otklanja svaku sumnju da je u rocku odavno sve rečeno.
Kao predgrupa je nastupio nimalo manje zanimljiv mladi beogradski sastav Proto tip koji je ove godine objavio svoj dugosvirajući prvijenac „S ivice sanjanja“. Gledao sam ih proljetos na beogradskom Kontakt festivalu gdje su otvorili veliki koncert „hali gali“ bendova u Dragstoru i pomalo je šteta što u Zagrebu nisu nastupili s trubačem, koji nažalost nije mogao doći s Čučkom, Damjanom, Pavlom i Danilom.
Inače Proto tip su prije par dana u Beogradu napravili pravo malo čudo napunivši Amerikana dvoranu Doma omladinu u koju stane 700-800 ljudi. Karakteristika Proto tipa je ta da bend posjeduje odličan indie groove koji kao da sve više buja kako se odmotava pjesma. Ne znate ni sami kad i kako vam uđu pod kožu, ali kad vas uhvate, onda vas ne puštaju. Uz to Čučko ima i prilično originalne početke nekih pjesama. Gotovo da pomislite da nema sluha i da sve ide nekako trapavo, no onda kao da krene „evolucija“ i gledate kako vam se pred očima (i ušima) demo bend razvije u opaki drajv. No njihovo upoznavanje sa zagrebačkom publikom sinoć je tek započelo, pa će biti zanimljivo pratiti kako će se stvari dalje razvijati.
Uzme li se u obzir da je par dana prije u sklopu Europavox festivala na istoj pozornici nastupio i beogradski Vizelj, čini se da je Zagreb polako načela Hali gali groznica. I neka je, jer to je trenutno najpotentniji i najuzbudljiviji segment nove generacije na beogradskoj rock sceni.
A što se tiče sinoćnjih zvijezda večeri… Ne znam gdje će biti održan sljedeći zagrebački koncert, ali već sad se čini da je KOIKOI nadrastao Močvaru u kojoj je sinoć doslovce vladala ljubav.