Ludilo se širi na sve strane. Kako je davno primijetio Saša Antić u TBF-ovoj pjesmi ‘Intropatija’ – nije paranoja i nije sprdnja, u misec dana se može proizvest opća mržnja.
Mjesec dana nakon izbijanja rata Izraela i Hamasa svijet je žestoko podijeljen u reakcijama koje zbog lako zapaljivog koktela antisemitizma i islamofobije svaki čas mogu prerasti u globalno sranje. U izrazito nabrijanoj atmosferi najpoznatiji svjetski muzičari, osim neumornog aktivista propalestinskog BDS-a Rogera Watersa, uglavnom se drže dosta oprezno i rezervirano.
Jedni su se tako postavili zbog očuvanja vlastitih poslovnih interesa, drugi zbog racionalne procjene da iz ovako krvavog sukoba nitko ne izlazi čist. A bez zvučnih imena nema ni globalnog publiciteta za koncerte podrške i solidarnosti koji se zasad održavaju na marginama masovnih propalestinskih demonstracija. Posljednjih dana i tjedana za Palestinu se sviralo u Čileu, Bangladešu i Novom Zelandu, irski muzičari najavili su veliki gig za Gazu u Dublinu, a bosankohercegovački reperi predvođeni Frenkijem okupljeni su na humanitarnom koncertu u sarajevskom Domu mladih.
Drugačiji i dublji aspekt propalestinskog aktivizma predstavljaju sve glasniji pozivi na bojkot izraelskih proizvoda, kao i multinacionalnih kompanija u izraelskom vlasništvu. A kakav će onda biti biti doček za izraelske muzičare na njihovim gostovanjima po svijetu?
Pitanje nije retoričko jer smo u protekle dvije godine gledali kako se bez razmišljanja o posljedicama zatvaraju mnoga vrata ruskim umjetnicima. Nepoželjnima su najprije označeni državni ljubimci koji bezrezervno podržavaju Putina i agresiju na Ukrajinu, ali je to poprilično nedefinirana kategorija pa je bilo jednostavnije pozvati na totalni bojkot ruskih umjetnika. Popularna muzika nije bila u fokusu medijske rusofobije samo zato što Rusi u tom trenutku nisu imali istaknutijih predstavnika na svjetskim pozornicama.
Jedine poznate kolateralne žrtve bili su članovi egzotičnog sibirskog etno rock benda Otyken. Cure i dečki iz čulimskih tatarskih sela oko Krasnojarska, skoro 4.000 kilometara daleko od Moskve i još dalje od ukrajinskog ratišta. Lanjski singl „Legend“ donio im je Grammy nominaciju u kategoriji Best Global Music Performance i sjajnu priliku za planetarnu afirmaciju Otykena, ali su kao državljani Rusije grubo izbačeni iz igre. Najprije im je otkazan nastup na otvaranju Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru, a zatim su im uskraćene vize za odlazak na premijernu američku turneju.
Za razliku od Rusije, iz Izraela nam dolazi niz prekaljenih glazbenih internacionalaca poput Asafa Avidana, Idana Raichela, Yael Naim i Yasmin Levy. Njihovi problemi zbog izraelsko-palestinskog sukoba nisu počeli jučer, pa se pariška soul pop kantautorica Yael Naim, proslavljena velikim hitom „New Soul“, već 2010. suočila s naprasnim otkazivanjem koncerta u Maroku jer je prije pjevačke karijere nosila uniformu IDF-a.
Pošto se novo krvoproliće u Izraelu i Gazi vremenski poklopilo sa špicom jesenskih koncertnih aktivnosti, Asafa Avidana i Yasmin Levy zateklo je usred europskih turneja. Asaf Avidan, koji dvije godine nakon šibenskog koncerta ponovno dolazi u Hrvatsku da bi 3. prosinca zasvirao u Splitu, još jedanput je istaknuo da on nije ni političar ni diplomat nego samo muzičar koji ne želi podržati nijednu stranu u ovom ratu.
Mediteranska world music prvakinja Yasmin Levy slučajno je upala u nezgodniju situaciju. Nakon ovacija koje je ljetos pobrala festivalskim nastupima u Beogradu i Banja Luci ubrzo se vratila na Balkan Tour s koncertima u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru, novosadskom Srpskom narodnom pozorištu i beogradskom Domu omladine. Zašto je opet zaobišla Zagreb trebalo bi priupitati ekipu iz Lisinskog, ali to je sad manje bitno.
Yasmin Levy ima širok repertoar u rasponu od andaluzijskog flamenca do turskih ritmova, međutim njen prepoznatljiv izričaj, pogotovo na ranim albumima „ Romance & Jasmin“ i „La Juderia“ neraskidivo je vezan za drevne judeošpanjolske ladino napjeve koji su se nakon egzodusa Sefarda iz Španjolske proširili po Osmanskom Carstvu gdje se iskrcao najveći broj prognanika. Mnogi su se nastanili u Sarajevu i tijekom pet stoljeća ugradili svoju kulturnu tradiciju u identitet grada i njegovu muziku. Na drevnu sefardsku melodiju „Mi kerido mi amado“ ispjevana je najomiljenija sarajevska pjesma „Kad ja pođoh na Bembašu“.
Prvo ime tradicionalnog ladina bila je američka Sarajka Flory Jagoda (1923-2021). U njenoj diskografskoj ostavštini posebno mjesto zauzima album „Memories of Sarajevo“. Drugo nezabilazno ime bio je izraelski kompozitor i muzikolog Isaac Levy, otac Yasmin Levy. Kad je naslijedila oca Yasmin je uspješno prenijela ladino na world music scenu, što je znatno jače odjeknulo u Europi nego u samom Izraelu. Sve su to naravno znali njeni sarajevski poklonici pa su ulaznice za gostovanje u bivšoj sefardskoj sinagogi, danas BKC-u, bile rasprodane tjednima unaprijed. Lokalni propalestinski aktivisti načuli su da u grad dolazi izraelska pjevačica, što je najedanput postala vruća politička tema i razlog za pojačane mjere sigurnosti oko koncerta.
Kad se Yasmin Levy zahvalila sarajevskoj publici i otputovala za Novi Sad, krenulo je hejtanje organizatora, ali i posjetitelja. Dan poslije uprava BKC-a objavila je ispriku nezadovoljnom dijelu javnosti zbog održanog koncerta s nespretnim pojašnjenjem da je dvorana bila iznajmljena privatnom promotoru, a ugovor potpisan prije rata pa se zbog toga nije moglo otkazati. Nezadovoljni dio javnosti podignuo je hajku na društvenim mrežama gdje je portal Zasrebrenicu zabilježio kako je jedna sarajevska stomatologinja na Facebooku podijelila fotke iz BKC-a i navukla toliko gnjeva svojih sugrađana da su neki otvoreno pozivali na bojkot njene ordinacije.
U međuvremenu se iz Zagreba javila poznata instagramerka Hana Hadžiavdagić da nam ona objasni situaciju u Sarajevu. Brutalno je izvrijeđala izraelsku pjevačicu, a komentar je toliko fuj da ga je nepristojno citirati. Samo treba poželjeti da se Yasmin Levy što prije vrati u ove krajeve, ponovno napuni BKC, a napokon i Lisinski.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
