Tjedan korejskog filma na veliko platno zagrebačkih kina u posljednjih desetak-plus godina dovodio je više-manje poznate mainstream hitove iz različitih razdoblja razvoja korejske kinematografije, a ove je godine čitavo ozračje čak možda i više ‘pop’ nego prije.
Ryoo Seung-wan je prije dvadesetak godina bio korejski “action kid”, mladi redatelj kojeg je mentorirao Park Chan-wook, a onda je s novim akcijskim raspašojem 2023. otvorio jedan od ponajboljih tjedana korejskog filma, održan ove godine u Rijeci i Zagrebu. S naslovima uz koje se, uz Seung-wana, nalazi i ime Bong Joon-hoa, još jednog pripadnika tzv. velike petorke, novomilenijskog vala korejskih redatelja koji su predvodili novu azijsku invaziju, osvajajući lovorike po europskim filmskim festivalima, uz juriš na globalne kolekcije diviksa.
Tjedan korejskog filma na veliko platno zagrebačkih kina u posljednjih desetak-plus godina dovodio je više-manje poznate mainstream hitove iz različitih razdoblja razvoja korejske kinematografije, a ove je godine čitavo ozračje čak možda i više “pop” nego prije – i to ne samo zbog “action Kida”, čiji je “Bijeg iz Mogadishua” (2021.) prava adrenalinska zabava za kokice i gazirani šećer.
Ryoo je krajem 1990-ih sudjelovao u ekspanziji novih azijskih horora, kao assistant u “Whispering Corridors” (1998.), a onda je kao punokrvni redatelj potpisao neka od vodećih žanrovskih ostvarenja zlatnog doba rasta korejske kinematografije, snimajući akciju, neo noir, borilačke vještine i fantasy između 2000. i 2008. “Bijeg iz Mogadishua” je ogledni primjer njegove zrele faze, djelo bivšeg mladića koji je izrastao u veličinu koja može dobiti budžet dostojan blockbustera. A “Bijeg iz Mogadishua” je pravi blockbuster, kako uspjesima u domicilnim multipleksima, tako i sadržajem: pravi ratno-akcijski spektakl koji se inspirira poviješću i plete zabavnu priču o ambasadorima suprostavljenih Koreja – Sjeverne i Južne – koji zajedno pokušavaju spasiti živu glavu bijegom iz Somalije, u kojoj upravo počinje građanski rat.
Središnji dio Tjedna korejskog filma bio je posvećen tzv. “lakšim temama” – politika i balistika ustuknuli su pred ljubavi, gastronomijom i snagom glazbe.
“Kim Ji-young, rođena 1982.” roman je kojem pripisuju zasluge pokretanja novog vala feminizma u Južnoj Koreji, bestseller prodan u milijun primjeraka, koji je književnicu Cho Nam-Joo lansirao u nacionalnu superzvijezdu. Logično, tri godine nakon izlaska romana, 2019. stiže i film – “Kim Ji-young, rođena 1982.” priča je o ženi, supruzi i majci, koja vjeruje da je sretna, ali odjednom nastaju potpuno neočekivani problemi: počinje govoriti kao njezina najbolja prijateljica koja je umrla pri porodu, ali i kao njezina pokojna baka. Je li Kim Ji-young opsjednuta duhovima obiteljske prošlosti, ili…?
“Život je lijep” iz 2022. je glazbeni emo road movie, film ceste i reinkarnacije kroz vlastitu prošlost – gorkoslatka drama o ženi koja shvati da je smrtno bolesna pa kreće u potragu za svojom prvom ljubavi – twist! – u društvu supruga. I to uz naglašeni, bogat soundtrack korejske glazbene prošlosti, koji se širio zvučnicima između 1970. i 2000. godine. Redatelj Choi Kook-hee kroz karijeru je pokazao široke interese – asistirao je arthouse ikoni Hong Sang-soou, režirao teen film o kuglanju i dramu o financijskoj krizi, a “Život je lijep” njegovo je nostalgično putovanje u past tense. Baš kao i “Little Forest” (2018.) u neku ruku, lirski komad nostalgične drame, koja kroz vrijeme također putuje prostorom – glavni lik je djevojka koja ostavlja svoj posao u velikom Seoulu i vraća se u rodni gradić, gdje počinje novi-stari život. Pitoreskni dokumentarizam posebno je izražen u scenama kuhanja, koje su proslavile film svojim meditativno-edukativnim karakterom. Režirala ga je žena – Yim Soon-rye, jedna od vodećih autorica korejskog Novog vala, koja se ne opterećuje potrebom da egzistira u zatvorenom balonu ove etikete pa je tako 2023. režirala testosteronski akcijski triler “The Point Man”, istinitu priču o oslobađanju korejskih taoca u Afganistanu.
Korejska filmska parada u Zagrebu zatvorena je s “Domaćinom” (2006.), danas već pa klasikom korejske monster-movie manije, film velikog Bong Joon-hoa, koji je s “Parazitom” navukao mainstream na korejski film, baš kao što je sa svojim remek-djelima “Barking Dogs Never Bite” (2000.) i “Memories of Murder” (2003.) to činio filmofilima, dvadesetak godina ranije.
“Domaćin” je spektakl, priča o potrazi za otetom djevojčicom – stvari otežava to što ju je otelo veliko čudovište koje napada Seoul jurišajući iz rijeke Han. Ali ovo nije “korejska Godzilla” – Bong Joon-ho podsjetio je na veličinu svog talenta s još jednim savršenim balansom spektakla, humora, crnila i drame, majstorskim žanrovskim žongliranjima koja su korejski film uvijek činila tako posebnim zanimljivim, jedinstvenim i jednostavno nezaobilaznim.