Proslavljena malijska kantautorica s pariškom adresom Fatoumata Diawara, jedna od najvećih diva suvremene afričke glazbe i jedna od najprepoznatljivijih faca world music scene, maestralno je zatvorila 14. Zagreb Jazz Festival solističkim koncertom u solidno popunjenoj Tvornici kulture.
Nakon dva nesretna otkazivanja ranije najavljenih zagrebačkih gostovanja tijekom 2020/2021. sretno je upala u program festivala koji je svojoj publici već priredio upečatljiv susret s malijskim virtuozima kad je prije četiri godine na istu pozornicu izveo ansambl Bassekou Kouyate & Ngoni Ba.
Prolongirani dolazak Fatoumate Diaware u startu nam je donio dva velika plusa, a na koncu i jedan mali minus. Prvi plus je novi album „London Ko“, koji sad predstavlja okosnicu koncertnog repertoara, a svakako je najimpresivnije izdanje u njenom diskografskom opusu. U koprodukciji Damona Albarna s njim je pridobila znatno širi auditorij od onoga kakav je mogla imati poslije prethodnog albuma „Fenfo“.
Drugi plus proizlazi iz toga što je međuvremenu na svoju stranu privukla i dio Albarnovih sljedbenika onim sjajnim gostovanjem na hit singlu Gorillaza „Desole“, pa se zbog nje u Tvornici okupila prilično šarolika ekipa. U rasponu od deklariranih fanova, dobro upućenih baš u svaku noviju i stariju pjesmu, preko pasioniranih afrikanista do znatiželjnika kojima je ovo bio možda prvi koncertni doživljaj fascinantnih malijskih ženskih vokala ukoliko su onomad propustili Oumou Sangare u Lisinskom i Rokiu Traore na INmusicu.
A gdje je Diawara upisala taj mali minus? Pa negdje na pripremama za turneju, kad se u preslagivanju pratećeg benda oprostila od dugogodišnjeg zapadnoafričkog suradnika Yacoubea Konea i na njegovo mjesto postavila brazilskog gitarista Jurandira Santanu. U velikom afričkom orkestru jedna personalna promjena može proći nezapaženo, ali se itekako osjeti u internacionalnom combo sastavu koji se, uz standardnu ritam sekciju i klavijature, prije svega oslanja na dvije gitare. Jurandir Santana je kao vrhunski gitarist u Brazilu pratio Gilberta Gila, Jacquesa Morelenbauma i Danielu Mercury, među jazzerima je dobro poznat kao profesor na Berklee School of Music, samo on ipak nije specijalist za zapadnoafričku glazbu poput Yacoubea Konea.
Doajen iz Burkine Faso bio je skoro idealan partner za Fatoumatu Diawaru jer je u prebogatoj tridesetogodišnjoj karijeri koncertnog muzičara prošao maltene svaku važniju pozornicu u Senegalu, Maliju, Gvineji i Obali Bjelokosti, a odsvirao je i većinu gitarističkih dionica na albumu „London Ko“. Izostanak Yacoubea Konea je unekoliko promijenio koncept Diawarine live izvedbe.
Jurandir Santana je više istaknuo blues rock komponentu i malo smanjio doživljaj Afrike, premda je i u ovom novom gitarskom tandemu njena svirka jako obojena zapadnoafričkim tonovima koji u pojedinim solažama podsjećaju na neprežaljenog malijskog virtuoza Lobija Traorea. No, Fatoumatino najjače oružje nije gitara nego supermoćan Wassoulou vokal koji perfektno povezuje sve što su na tom terenu prije nje napravile Oumou Sangare, Nahawa Doumbia i Ramata Diakite.
Nastup otvara selekcijom pjesmama s novog albuma, a prvi flešbek je neočekivana poslastica „Mousso“ izvučena s debija „Fatou“ koju vrlo rijetko ubacuje u aktualni koncertni repertoar. Kad na red dođe „Dambe“ gitare se povlače u drugi plan, glavnu ulogu preuzima bubnjar i okreće na afro reggae ritam koji će rasplesati publiku poput Tiken Jah Fakolya. Usred giga Fatoumata odlaže gitaru i započinje svoj karakteristični ples s elementima afričkog teatra, što joj kao bivšoj kazališnoj glumici savršeno pristaje.
Raspoloženje publike prelazi iz oduševljenja u euforiju, nabrijani funk rock „Yada“ dodatno podiže atmosferu u dvorani i tu se već osjeti pravi call and response koji je krucijalan za svaku prezentaciju afričke glazbe. Organizator je planirao sjedeći koncert, Diawara je tražila stojeći i sad je potpuno jasno zašto je na tome inzistirala. Kako se pojačava gibanje u gledalištu tako se njeni scenski pokreti intenziviraju, a u sljedećem brejku odlazi u bekstejdž, vraća se s dogonskom obrednom maskom i izvodi njihov ritualni ples, što djeluje zbilja fascinantno jer dosad ništa slično nije viđeno na zagrebačkim koncertnim pozornicama.
Od novih pjesama očekivano je najbolje primljena „Nsera“, ali još su glasnije reakcije na stari hit „Sowa“ s albuma „Fatou“ kojim je zaokružen osvrt na blistavu petnaestogodišnju kantautorsku karijeru. Poslije ovakve zagrebačke premijere preostaje samo pitanje kad će nam Fata opet doći u goste.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
