U godini kada se dogodilo povijesno kontrolirano slijetanje indijske sonde na Mjesec, u jednom sasvim drugom spektru, onom glazbenom, ostvarila se suradnja indijskog The Bodhisattwa Tria i hrvatskog Mimika Orchestra na albumu ‘Frontier’ koji tematizira jednu sasvim drugu vrstu svemirske avanture.
„Frontier“ je instrumentalni konceptualni međužanrovski jazz albumu na temu znanstvene fantastike, obzirom da kombinira jazz i suvremenu europsku klasičnu glazbu s utjecajima drum’n’bassa i rocka i nešto manje indijske tradicionalne glazbe.
Album konceptualizira jedinstvenu priču o tri astronauta koji su pobjegli s planeta Zemlje nakon nuklearne apokalipse kako bi pronašli novo utočište u svemiru, a kako umjetnici koji su sudjelovali u projektu kažu: „Cijeli koncept može se promatrati i kao interakcija između astronauta (The Bodhisattwa Trio) i sila svemira (Mimika Orchestra)“.
Ovaj jedinstveni indijsko-hrvatski glazbeni pothvat snimljen je uživo u Intekovom studiju u Koprivnici, pod producentskom palicom Marina Hraščanca iz Intek Musica, za koji je „Frontier“ i objavljen. Ljetos je u sklopu koprivničkog Festa Jazza zasad održan jedini hrvatski koncert The Bodhisattwa Tria i Mimika Orchestra pod ravnanjem Maka Murtića, što je ujedno bio i jedan od najupečatljivijih nastupa tog festivala. To je bila još jedna potvrda o tome koliko su se indijski glazbenici Bodhisattwa Ghosh, Premjit Dutta i Arunava Chatterje, te naš Mak Murtić brzo i uspješno sporazumjeli na ovom zajedničkom djelu kojeg su zgotovili u svega nekoliko sessiona. Ovdje se svakako radi o ambicioznom produkcijskom projektu oko kojeg bi se pomučile i jače diskografske kuće, pa se i u tom pogledu na ovaj potez koprivničkog nezavisnog labela Intek Music može gledati jedino pohvalno i u logističkom i umjetničkom smislu.
Zahvaljujući maštovitosti Bodhisattwa Ghosha, lidera indijskog trija koji nosi njegovo ime, album „Frontier“ je i u prezentaciji prema publici dobio nesvakidašnje ruho. Naime, objavljena je i grafička novela „Frontier“, odnosno strip. Dizajnirao ga je od Shan Bhattachary koji je od digitalnih modela likova glazbenika složio ZF strip po scenariju spomenutog Bodhisattwa Ghosha, čime je glazbeni album dobio svoju vizualnu pozadinu, ili pak album postao soundtrack stripa, ovisno s koje strane želite pristupiti. Time je čak i uspješno riješen problem prodaje fizičkog nosača zvuka. Naime, njega nema, ali zato kupnjom grafičke novele dobivate jedinstveni QR code preko kojeg skinete album. Pa i tu igra ona zanimljiva promjena uloga; jeste li kupili glazbeni album sa stripom ili strip s glazbom, ovisi o vašoj osobnoj percepciji, jer ta dva djela korespondiraju jedno s drugim, neovisno o tome što je (klasičnu) naslovnicu albuma izradio hrvatski umjetnik Zvonimir Haramija Hans.
Grafička novela ima 24 stranice. Dakle, prilično je kratka, no fikcijski i filozofski dovoljno zanimljivo postavljena za pobuditi misao o ljudskoj opsjednutosti materijalnim i kako se rješenje za svemirske putnike koje stalno prate problemi počinje nazirati onkraj crvotočine koja dezintegrira materijalno u nematerijalno i potom stvara novo materijalno, tj. neki novi svijet. Time ZF narativ nosi u sebi duhovni narativ istoka, tj. indijskog potkontinenta – svakako dobrodošle filozofije.
No glazbeni segment je prilično ukopan u segmente zapadne glazbe. Mimika Orchestra drži se svojevrsnog filmskog ugođaja. Gotovo da možete zamisliti i vizualizirati uvodne sekvence svijeta koji nestaje u vihoru nuklearnog rata u „Nuclear Apocalypse“, kao što kasnije skladbe donose i one onomatopejske momente iznenadnih dinamičkih dramaturških preokreta poput zvukova havarije postrojenje, tj. unutar svemirskog šatla bjegunaca sa Zemlje.
No The Bodhisattwa Trio s druge strane ne donose u dovoljnoj mjeri zvuk iz svoje sredine (kako se možda očekuje). I bend i njegov lider na električnoj gitari Bodhisattwa Ghosh kao da su svladali sve lekcije doajena psihodelije poput grupa Pink Floyd, Yes i Can, ali nisu toliko unijeli domaće poputbine. Da se razumijemo, brojevi poput „Europa Swim“ i „Countergenesis“ donose moćna gitarska sola, od ambijentale do katarzičnog zakuhavanja. Ghosh je zasigurno virtuoz, ali zericu previše je na zapadnom terenu. Ne znam kako bih to bolje opisao, ali sličan osjećaj kao da, recimo, želite slušati autentični ugođaj afričkog pustinjskog rocka, ali nekim slučajem Tuarezi koji ga sviraju zvuče previše zapadnjački. Upravo The Bodhisattwa Trio ima snažno naglašenu tu mimikrijsku crtu.
Da slušate glazbu s ovog albuma bez ikakvih drugih informacija teško biste pronašli poveznicu s Indijom. Možda se u jednom trenutku glazbene povijesti upravo to tražilo – da odakle god bili zvučite kao da ste i UK-a ili SAD-a, no danas je glavna stvar u izazovima autentičnosti, baš onakvima kakvima se prepušta Mimika Orchestra kad je uronjena u svoj kreativni svemir.
Ocjena: 8/10
(Intek Music, 2023.)