Večer u kojoj je Ivan Grobenski sam uspio obraditi svoje pjesme, na trenutak biti Jason Isbel i Paul McCartney za siromašne, te biti razlogom zbog kojeg je host Sven Popović izgubio ontološki oslonac.
Sukob interesa. Tako je negdje u isto ovo vrijeme prošle godine glasio naslov koncertnog reporta iz Vintage Industriala gdje je Ivan Grobenski predstavljao uživo svoj album „Apocalypstick“. Pisao ga je Ivan Laić, njegovo bivši kolega iz benda Moskau, kao i trenutni novinarski kolega upravo s ovog portala. Iako nije planirao pisati s koncerta Grobenskog, što uvijek uspješno izbjegava upravo zbog priča o sukobu interesa, tog puta je ipak to učinio jer je mene satrla gripa zajedno s „bluesom“ što to propuštam.
U međuvremenu je Grobenski još više učvrstio svoje autorske pozicije na Ravno do dna, a uz to nam se kao povremeni autor pridružio i Sven Popović. Svestrani Sven uz sve svoje obaveze još stigne voditi svoj live program – hibrid između razgovora i mini koncerta – u Tres Chick Cafeu u Vlaškoj ulici gdje ugošćuje glazbena imena sa scene, pa je tako u srijedu 17. siječnja pozvao i Grobenskog. Uz sve je i prvospomenutom Laiću bio i rođendan.
Obzirom da se siječanj već tradicionalno polako puni glazbenim događanjima (čitaj, nema ih previše u prvoj polovici), pa otud možda i dodatno gorivo za depresiju o kojoj nas dodatno i konstantno deprimiraju medijski naslovi koji kao da se natječu u tome koji će od njih bolje i depresivnije izmjeriti siječanjsku depresiju u smislu jel’ bio depresivniji 13. ili 14. ili je pak 16. siječanj „kralj depresije“, kao i činjenica da dosad niti jednom nisam popratio Popovićev music talk show i dakako u svjetlu gašenja kul mjesta po ovom gradu koji je zbog toga sve manje grad, odlučih se upustiti u ovu avanturu koja bi se po svemu mogla okarakterizirati kao super sukob interesa. Skoro pa idealna prilika da si mi s Ravno do dna ljubimo guzice – figurativno, dakako.
„Sutra ćemo stari drug Ivan Grobenski i ja u Très Chic Café ćakulati, a on će i muzicirati. Groba mi sinoć javlja da ne zna svirati vlastite stvari i da će ih morati obraditi, što će rezultirati popularnim popkulturnim paradoksom (jebala me aliteracija) gdje će Ivan Grobenski (glazbenik i motivational speaker) tužiti Grobu / Ivan Grobenski (ne znam kaj). Ja ću pritom gubiti ontološki oslonac. Bujrum!“, najavljivao je tako Popović na Facebooku dan prije svoju večer sa starim frendom i gotovo nesvjesno predvidio dobrim dijelom neke scenarije, jer naravno, uvijek je zajebano raditi s nekim koga dobro znaš. Iako se čini da ništa ne može krenuti u krivom smjeru, začas se tako nešto dogodi. Posebno ako je gost pouzdano javio da se sprema katastrofa, tj. da ne zna svirati svoje pjesme.
Da se razumijemo, Grobenski ne bi bio to što jest da ne posjeduje tu crtu da sebe u potpunosti izlaže karijernoj pogibelji, da je tako nazovem, javno pred publikom. Nije riječ o nekom tko sebe namjerno sabotira, već upravo suprotno – želi isprobati nešto novo i valjda tako držati vlastitu mentalnu oštrinu i vidjeti kud će to odvesti i njega i publiku, pa čak i ako to vodi u debakl.
A sinoć se odlično pripremio za debakl; javio je Svenu da svoje pjesme s „Apocalypsticka“ nije prearanžirao za akustičnu gitaru, a nije mu palo na pamet svirati bilo što iz prijašnje „Siromahi i lazari“ faze jer te pjesme upravo jesu za akustičnu gitaru čime su sigurno tlo na kojem se ne može poskliznuti (čitaj: njemu dosadno), zatim je dan ili dva prije skinuo pjesmu „Elephant“ Jasona Isbela kao rođendanski poklon Laiću (ali i svojevrsno frendovsko prcanje i njega i malog društva koje je uspjelo zgrabiti ulaznice za Isbelov skorašnji londonski koncert koje su u pretprodaji na internetu otišle u roku „odmah“) time i utjehu svima te večeri u Tres Chic Cafeu uz njega kao „Isbela za siromašne“. Nadalje, pripremio je za izvedbu pjesmu koja je bila preloša da bi se našla na „Apocalypsticku“, a creme de la creme pomno pripremane osobne blamaže bila je pjesma koju je skladao za okladu i koja je trebala zvučati kao da nosi The Beatles / McCartney potpis.
Naravno da je Grobenski sve akustično s „Apocalypsticka“ skinuo sasvim dovoljno dobro da bi oduševio prisutne, kao što i u ulozi Isbela za siromašne nije zvučao siromašno uz činjenicu da je valjda prvi hrvatski glazbenik koji je uživo izveo Isbelovu stvar (hrvatskim gažerima će Isbel biti na repertoaru možda za 20 godina, ako i tada), jer ipak je on talent koji je kroz godine ispekao zanat kao instrumentalist u raznim bendovima starijih i mlađih kolega, od grupa Seine i Trobecove krušne peći pa do angažmana u bendu mladog pop pjevača Erica.
Možda je pomalo i zažalio što je neuvrštena pjesma s „Apocalypsticka“ ostala neuvrštena nakon izrazito dobre reakcije publike i vjerojatno se dobro zabavio s izvedbom svog „The Beatles / McCartney“ broja koji je ipak u konačnici zvučao kao Oasis za siromašne, ali naravno da je cijeli taj koncert koji nije koncert nosio unikatni pečat boravka u dnevnoj sobi glazbenika jer se moglo čuti ono što se zasigurno neće moći čuti na koncertima gdje je Grobenski na bini, a ne na stolcu i kafiću koji nema binu (ali ima program).
Igru po rubu koju je prezentirao Grobenski nije na vrijeme prokužio Popović koji se ipak trebao daleko bolje pripremiti za svog gosta koji je želio upravo takvu igru i u dijaloškom dijelu programa, a taj je na početku prebrzo završio bez nekog jačeg punchlinea. Grobenski je u nastavku i to uspio isprovocirati zahtijevanjem od hosta da ga izvoli propisno ispitati taman da Popović pritom „izgubi ontološki oslonac“. No svi mi prisutni smo time dobili show za kakav je potrebno nekad utrošiti sate na podcastima da bi ga se pronašlo.
Nekakvo naravoučenije iz svega bi bilo: „Ne vjeruj Grobenskom ni kad ti kaže da je nespreman“, jer je očigledno tek tad spreman. Mogao bih o tome i kao urednik, ali i ova količina sukoba interesa je sasvim dovoljna.
U tom tonu ću i završiti, a to je da svakako obratite pažnju na glazbena druženja u Tres Chic Cafeu koja organizira Sven Popović, jer tamo ćete dobiti program kakvog baš i nema previše u Zagrebu, dakako za upad od 0 eura.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
