Ovaj album dokazuje da je Kula Shaker i dalje cool, više cool (Kula?) nego što bi zapravo trebao imati pravo biti.
Crispian Mills i njegov bend Kula Shaker na sceni su se pojavili 1996., u doba velike prevlasti žanra britpopa kada se sva otočka glazba gurala pod taj zajednički nazivnik bez obzira na to jesu li mu pripadali ili nisu. U to vrijeme bend je objavio dva vrlo popularna albuma, prvijenac “K”, a zatim i njegovu ploču nasljednicu “Peasants, Pigs & Astronauts” kojima su pokazali da njihov glazbeni narativ seže mnogo više u psihodeliju, pogotovo onu koja se temelji na zvukovima iz Indije, negoli u okvirima u kojima su djelovali istaknuti britpop izvođači.
Upravo sklonost prema istočnim kulturama gotovo je koštala glave ovaj bend kad je Mills hvalio simbol svastike koji su nacisti uzeli iz azijskih kultura, što je dovelo do toga da bi se danas mogao hvaliti kako je “kenslan prije nego je to bilo cool”. Uslijedila je poduža pauza njihove diskografske djelatnosti koja je prekinuta 2007. albumom “Strangefolk”. Bend bi se nakon toga javljao sporadično, a sada su nam nakon najkraće pauze između dva albuma servirali i “Natural Magick”, odličnu novu ploču na kojoj se u postavu prvi put nakon 1999. vratio i izvorni klavijaturist Jay Darlington.
“Natural Magick” pokazuje sve one elemente koji skrivaju najveću snagu benda. Otvara ga “Gaslighting” pjesma koja parafrazira slavnog pjesnika Gila Scott-Herona i njegovu poznatu poemu “The Revolution Will Not Be Televised” postavlja u kontekst 21. stoljeća poručujući kako revolucija neće biti prenošena putem platformi socijalnih medija. Ako vas već ovdje nije osvojio ovaj album, to bi lako mogao postići s narednom “Waves” koja se čini kao stvorena da postane singlom, sa svojim neodoljivim refrenom koji nas vodi na putovanje Britanijom i svijetom.
Naslovna pjesma još jedna je kul rokerica sa slovkajućim funky refrenom i napetom međuigrom gitarskih rifova i Darlingtonovih dionica na klavijaturama. “Indian Record Player” zabavni je singl koji svojim zaigranim ritmom i melodijom može asocirati na The Kinks, dok naredna “Chura Liya (You Stole My Heart)” još dublje kombinira utjecaje iz Indije i Meksika (putem spaghetti vesterna) koji su se u prolazu okrznuli i u prethodnoj pjesmi.
Osim prirodne usporedbe s Beatlesima iz faze u kojoj je i famozna liverpulska četvorka nadahnuće crpila iz kombinacije psihodeličnog rocka i indijske narodne glazbe, poveznicu između Kula Shakera i najslavnijeg benda u povijesti možemo naći i u melodijama poput one koje nalazimo u “Something Dangerous”, fenomenalnog komada popa koji u sjećanje doziva i druge slavne predstavnike britanskog rocka s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih, pa možda nećete biti u krivu ako pomislite i na akustični Led Zeppelin kad je slušate.
“Stay With Me Tonight” je teška balada koja ponovno može zazvučati kao nešto što je mogao napisati George Harrison, a istu asocijaciju na samom kraju albuma zazvat će i “Give Me Tomorrow” sa svojom odzravnom egidom: “Let love be your sunshine“. No prije toga čeka nas još nekoliko vrlo bitnih točaka, poput psihodelične Hare Krišna čestitke “Happy Birthday” ili antiratnog para “Idontwannapaymytaxes” (hoćemo li i tu prizvati usporedbu s “Taxman” s “Revolvera”?) te oštre “F-bombs” koja šalje jasnu poruku citatom, kako kaže Mills, Mahatme Gandhija ili Groucha Marxa – fuck war! “Whistle And I Will Come To You” je fućkajuća molska balada, još jedan od brojnih dokaza da su Kula Shaker i dalje sposobni stvoriti melodije kojima je teško odolijeti, a ni “Kalifornia Blues” se nema čega sramiti s hookom koji se s lakoćom upisuje u podsvijest.
Ovaj album dokazuje da je Kula Shaker i dalje cool, više cool (Kula?) nego što bi zapravo trebao imati pravo biti. I da i dalje ima tu prirodnu magiju koja ga je lansirala u centar pozornosti prije tridesetak godina. I da je 2024. po pitanju glazbene kvalitete krenula doista snažno od samog početka. Uživajmo u tome!
Ocjena: 9/10
(Strange F.O.L.K. LLP, 2024.)