Barokne orkestracije Musea na prethodnim su studijskim albumima bile imperativ, no sve više socijalno osvještenija britanska trojka šestim studijskim izletom ‘The 2nd Law’ ne zadovoljava prethodne standarde u inventivnosti, premda donose najeklektičniju kompilaciju noviteta u dosadašnjoj karijeri.
Olimpijsko ljeto predstavilo je “Survival”, najavnu pjesmu albuma i odjavni soundtrack Olimpijade zbog koje su mnogi negodovali, tvrdeći da njome Muse prežvakavaju stare obrasce, ali i da se radi o neprikladnom doprinosu Igrama. No previdjeli su bitan moment grandioznosti i organičke prirode “Survivala” obojane instrumentarijem kakvog dosad nisu imali i mještovitim zborom – momentom koji Muse, na iznenađenje mnogih, dosad nikada nisu koristili.
Ne treba biti genije da već prvim riffovima uvodna “Supremacy” navede slušatelja svojim dramatičnim tonom i elegičnim prizvukom u Bellamyevim početnim vokalima da pomisli kako je “Skyfall” promašena tema Bonda i da je upravo ovo najbolji kandidat za najnoviji film o agentu 007. Međutim, pomalo nekoherentna stuktura i isprekidana melodijska linija mogle bi biti glavni protuargumenti ljubitelja čistog vokala punašne Britanke, ali kada čujete završne gitarske akorde naprosto na oči vam dolaze bombastične akcijske scene kraljičinog agenta.
Najveće iznenađenje novog albuma nije dubsteb generalno dočekan na nož kojeg ima tek u tragovima na završnoj “Unsustainable”, već electro-pop dragulj “Madness”, majka basa umjerenog tempa s daškom Queena, kao i na prethodnom “Resistance”. S honoriranjem glazbenih uzora Muse započeli su također na spomenutom prethodniku i to s Queenom, a ovoga puta osim što adresiraju Freddieja i kasnu fazu tog legendarnog benda koji i dalje prži pozornicama sa zamjenskim vokalima, Muse crpe inspiraciju iz opusa Davida Bowieja i U2, posebice u funky “Panic Station” s jednostavnom disko-bas linijom čime nas vraćaju u rane osamdesete. Vjerojatno je uz “Madness” ovo najzanimljiviji segment albuma. Ako je “United States of Eurasia” bilo koketiranje s Queenom, onda je “Big Freeze” svojevrsni DeLorean za upad na podije prigušenih svjetala iz čijih kuteva vrebaju stroboskopske oči.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Ek0SgwWmF9w[/youtube]
Ima pritom i tapkanja na mjestu poput “Follow Me” ili “Save Me” (monotonija par excellence) koje zvuče kao B-strane starijih uspješnica, a znamo da su često B-strane zasluženo B-strane… Također, iako se vraćaju korijenima i sirovijem, hard rock, gitarskom zvuku s “Liquid State” i unatoč činjenici da umjesto Matta vokal servira basist Chris Wolstenholme, kao i u prethodnoj “Save Me”, pjesma je neinventivna i odjekuje onim „…to mi je odnekud previše poznato.“.
Naposljetku, kao što je “Resistance” završen simfonijskom tročinkom “Exogenesis” izuzetno dramatičnih instrumentala ispunjenih gudačkim instrumentima, “The 2nd Law” završava zanimljivim i intrigantnim žanrovskim kolažom koji najbolje sažima prirodu cjelokupnog albuma. “The 2nd Law: Unsustainable” žrtveno je janje kritike zbog začinjavanja već ofucanim dubstepom, no osim što doista dobro funkcionira unutar pjesme, od ovog je momenta zanimljiviji uvodni monolog o održivom razvoju koji se u fragmentima nastavlja u “The 2nd Law: Isolated System”. Potonja je završnica obogaćena trance linijom, a ona je u drugom planu u odnosu na vokalnu traku. Kao mala završna koda albuma, “The 2nd Law” 1 i 2 binarne su opozicije nabijene dramatičnim tonom kakvog bismo očekivali u kakvom futurističkom filmskom projektu poput nekog novog Bladea Runnera s jasnom aktivističkom porukom o neodrživom razvoju, ekonomskoj kataklizmi i nezasitnim multinacionalnim kompanijama.
Žanrovski eklekticizam u “The 2nd Law” možda je bio pretenciozan i previše ambiciozan impuls zbog kojeg Muse gube na koherenciji i manevrirajući među žanrovima donose par vrlo dosadnih pjesama, no također u svom pastišu vladarima glazbe osamdesetih provociraju osjetila zbog kojih “The 2nd Law” neće biti onaj dio opusa koji bi se preskakao.
Ocjena: 6/10
(Helium 3/ Warner/Dancing Bear, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
