Tradicionalna rođendanska proslava Močvare u petak je otvorena s dva (vjerojatno i tri, zbog umora nisam uspio dočekati Ndox Electrique) jako dobra koncerta po mnogo čemu bratskih bendova.
I Šumski i The Ex svih su ovih desetljeća tvrdoglavo i beskompromisno svoji, nepokoreni u pokušaju da glazbenu scenu i društvo u cjelini učine barem malo ljepšima i pravednijima. Nadalje, i jedni i drugi njeguju utjecaje Crnog kontinenta, kao i sklonost eksperimentiranju koja ih prati još otkad su se prije 34, odnosno 45 godina uhvatili instrumenata.
Prije svega, treba reći da se uz Močvarnu dvadeset petu obljetnicu i onu susjednog Pogona Jedinstvo koji je postao 15-godišnjak, obilježavalo još nešto, a to je prerani odlazak Ivice Baričevića-Bare, jednog od utemeljitelja scene kakvu danas poznajemo. Upravo anualni koncerti u njegovu čast među glavnim su razlozima zbog čega su Barini lik i djelo ostali prisutni sve ovo vrijeme iako je od 2002. kada je preminuo, da se izrazim poetski, puno vode proteklo ispod obližnjeg Savskog mosta.
Što se tiče Šumskih, na neki način mu mogu zahvaliti i što su uopće započeli drugu, kreativniju fazu svoga djelovanja pošto su se, kako su mi svojedobno pričali u intervjuu, upravo zbog koncerta za Baru ponovno i okupili 2012. godine. U sada već prilično brojnim tekstovima koje sam napisao o njima redovno ističem kako imam dojam da su svakim idućim nastupom sve bolji, što se potvrdilo i sinoć. Puhačka sekcija sastavljena od Svena Matijevića na saksofonu i vječnog Igora Pavlice na trubi oduvala nas je u slavnoj tradiciji svojevrsnih im „predaka“ iz Haustora, no u nekim su me stvarima, ponajprije „Sestri“, sjetili i na u Hrvatskoj ipak dosta nepoznat beogradski sastav Deca loših muzičara. Imam dojam i da programming Svena Pavlovića dobiva sve veću i važniju ulogu u zvučnoj slici grupe, dodatno je bojajući utjecajima toliko im dragog krautrocka. Pridodamo li tome i pouzdanu ritam-sekciju Kornel Šeper-Viktor Krasnić te gitaristički tandem Marin Juraga-Franjo Glušac doći ćemo do zaključka da su Šumski svirački među najpotentnijim i najjačim postavama na sceni.
Sertlista se nije previše razlikovala od uobičajene, što znači da su na njoj dominirale pjesme s posljednja dva albuma „Kolobari“ i „Ostrvo ledenog kita“, a ovom bih prigodom posebno izdvojio nostalgičnu „Djedica“ te završne „Zidove“ čiji je refren „zaudara na fašizam“ poslužio i kao idealna najava za The Ex.
Za one koji ne znaju, ako takvih među čitateljima našeg portala uopće ima, riječ je o grupi iznikloj iz proslavljene skvoterske scene Amsterdama, scene čijih se ideala ni u jednom trenutku nisu odrekli. Albume tako i dalje izdaju samostalno, na isti način organiziraju i turneje, zbog čega sam ih uvijek doživljavao „dalekim rođacima“ možda i najvažnijih punk anarhista, engleskih Crass. Sličnosti nedvojbeno ima i u naglašenoj političnosti njihovih stihova, što pak povlači i paralelu s Gang Of Four s kojima dijele i pomaknute ritmove koji su unatoč tome itekako plesni. Završni djelić mozaika su Wire, točnije njihova ispravna filozofija o punku kao art formi otvorenoj za bilo kakve ideje i pokušaje.
Dan ranije, u Vintageu smo gledali i slušali Mikea Watta i Il Sogno Del Marinaio, čiji se nastup skoro u potpunosti temeljio na novom, netom objavljenom albumu „Terzo“. Terrie Ex, Andy Moor, Arnold de Boer i bubnjarka Kat Bornefeld otišli su korak dalje i u Močvari predstavljali materijal čiji se izlazak tek očekuje. Nebitno, svojom su nas neizmjenice abrazivnom i melodičnom, rastrzanom i funkoidnom, bučnom i hermetičnom glazbom stvarno natjerali da pomislimo kako se nalazimo usred nekog amsterdamskog skvota iz kojega će uskoro krenuti zadnja, odlučujuća bitka za bolji, normalniji svijet.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
