Američki bend iz Los Angelesa po prvi put je gostovao u Hrvatskoj. Tvornica kulture nije bila puna, ali je 400-500 oduševljenih posjetitelja od Palaye Royale dobila ekstatični rock koncert za uzvrat.
Prije koncerta sam sjeo u onaj mali birc preko puta Tvornice kulture, onaj poznat po jeftinoj pivi i još jeftinijoj mjuzi sa zvučnika. No ovog puta je za šankom radio mladi kosijaner, oko njega par njegovih istih takvih frendova, a iz zvučnika su se redale „Kashmir“, „Nobody’s Fault But Mine“, „Achilles Last Stand“… dakle Led Zeppelin. Za mene osobno dobro za taj trenutak, ali pomalo nezahvalna situacija za otići nakon toga na koncert mladog benda iz Los Angelesa kojeg nikad čuo uživo i koji svoj stil zove fashion art rock. Taman da eventualno nezadovoljstvo ostatkom večeri bude veće.
Pred Tvornicom pak okupljanje tek stasale rock publike, također s osjećajem za rock modu na svoj način – derivat gotike, metala, punka – šarolikost svoje vrste i na način kako mladi doživljavaju isti taj rock. „Anything Goes”, rekao je jednom davno jedan drugi bend iz Los Angelesa. I svi ciljano na Palaye Royale. Slučajnih „koncertnih padobranaca“ nije bilo, a ni vremenske prilike nisu baš nešto išle na ruku za neobavezno večernje minglanje. Idealno da stariji ostanu uz Netflix u spavaćim sobama, dok bedroom rock generacija izlazi na koncert.
Večer je koncertno otvorila slovenska pjevačica July Jones, najavljena kao mlada queer glazbena zvijezda u usponu. July se već po izlasku na pozornicu pokazala agilnom u osvajanju publike. Stalno na rubu pozornice i u kontaktu s prvim redovima, fokusirana da ostavi dobar dojam. Sve barijere je htjela otkloniti, kao što je i kod dobre većina mladih nadolazećih snaga – nije bila opterećena barijerama u samoj glazbi. U izričaju je imala i natruhe Beyonce, i natruhe Britney Spears, ali i metal nalete koji su mirisali na Rammstein. Činila se spremnom za svaku priliku; može se uklopiti i u rave, i u metal koncert, i u Eurosong gabarite. Što bi se reklo, sličan mindset kao i Baby Lasagna. Iako u dobroj mjeri oslonjena na matrice, efektno su se uklopili bubnjar i gitarist, posebno u dijelovima pumpanja žestokog ritma. Zanatski, dakle, sve složeno kako treba, ali nekako previše sigurnih obrazaca za ovo uho, no to su valjda atributi za proboj na pop scenu današnjice – sigurna i efektna izvedba načičkana raznorodnim udicama na parangalu stilova, pa što se uhvati na njih.
„Generički rock bend“, na to se svodila svaka reakcija kod pripadnika starije generacije s kojima sam razmijenio par riječi uoči zagrebačkog koncerta. Interes na portalu za ulaznice za koncert nikad gori. Na koncertu sam saznao da su Palaye Royale imali približno isti odaziv ljubljanske publike na koncertu održanom večer prije. Nekada, kao da je bilo dovoljno reći da neki bend dolazi iz LA-a i automatski bi skočio interes. Danas je pak LA u tom smislu očigledno devalvirao čak i ako se uzme u obzir da nemamo previše prilike u Zagrebu slušati mlade kalifornijske rock bendove. Prolaze etablirana imena. S druge strane, Palaye Royale i nisu baš nešto nepoznati obzirom da imaju hit „Lonely“ koji je na Spotifyju preslušan 100 milijuna puta, ali, eto, u realnim koncertnim uvjetima današnjice, tih 100 milijuna na Spotifyju u Ljubljani ili Zagrebu zasad vrijedi prodanih 400-500 ulaznica.
Okosnica spomenutog rock kvinteta su tri rođena brata; gitarist Sebastian Danzig, pjevač Remington Leith i bubnjar Emerson Barrett. Što se tiče pogrdnog pridjeva „generički“, jest da se u zvuku Palaye Royale čuju brojna poglavlja američke rock povijesti gledano desetljećima unazad, da, imaju i elemente nu metala, i emo rocka, i melodičnog punka, i klasičnih blues rock manirizama, no svirka im je čvrsta i neumoljiva energetska bomba.
Nitko se te večeri nije štedio, ponajmanje Remington Leith koji je derao svoje glasnice do iznemoglosti, nekoliko puta skakao u publiku, kao što je i prehodao cijeli šank i potom se popeo do krovne konstrukcije preko jednog od nosivih stupova tijekom izvedbe. Bend u punoj snazi, odrješit da isporuči rock na oduševljenje svoje publike. Jest da je to sinoć bila njihova publika i prije nego li su izašli na pozornicu, ali dojam nakon koncerta je da su među tim mladima neki vjerojatno svjedočili svom najboljem rock koncertu u životu.
Već s uvodnima „Nightmares“ i „You’ll Be Fine“ sam promijenio par lokacija u gledalištu kako bih se uvjerio u kvalitetu njihove isporuke pjesama. Palaye Royale su se odmah pokazali kao bend koji ne možete uz ćaskanje pratiti sa strane. Publika je „otkidala“ kako su se kasnije nizale „Just My Type“, „Broken“ i „Paranoid“ (ne onaj „Paranoid“). Kvintet je gazio bez zadrške i greške. Istinska živa svirka i istinska borba za rock.
Službenih sat vremena završilo je u katarzama, prvo na „Little Bastards“ i potom s „Fever Dream“ nakon kojih se odvijao poznati „We want more“ scenarij koji je s izlaskom na bis donio i najveći hit „Lonely“, te potom i „Mr. Doctor Man“. Ali ni to zagrebačkoj publici nije bilo dovoljno, a Palaye Royale nisu željeli ignorirati euforiju, te su još jednom izašli i zaokružili nastup na pristojnih sat i pol.
U posljednjem pojavljivanju su u svoju pjesmu ugurali i meddley „People Are Strange“ The Doorsa i time odali počast rock legendama iz svog grada, pa je tako „generički bend“ pokazao da mu pored poznavanja povijesti rocka, ni psihodelija nije strana. Bez imalo pretjerivanja mogu reći da je to sinoć bila gigčina i pol.
Za kraj bih samo mogao dodati onu odvratnu izlizanu snobovsku izreku nas starijih kužera na koju se uvijek izvlačimo, a to je: „Nije da ću si to pustiti doma, ali što se tiče koncerta nemam nikakvih primjedbi.“ No, obzirom na moje zvanje to bi bila čista laž, jer ja i doma slušam sve i svašta, jer se u suprotnom ne može naletjeti na ništa novo, posebno ako stalno tražite nešto novo. Puno točnije bi bilo da kažem kako ću na Palaye Royale obratiti pažnju i u budućnosti jer obožavam bendove koji se na mišiće probijaju i kojima je svaki koncert važan.
Naime, zadnje veliko „generičko“ iskustvo su mi priredili Imagine Dragons lani u Puli. Možda sam sa sličnim predumišljajem sinoć i otišao na koncert očekujući neko slično prodavanja muda pod bubrege, ali Palaye Royale nisu taj slučaj. Njih fejk ne zanima u jednakoj mjeri u kojoj ih starija publika unaprijed otpisuje baš kao fejk.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
