Već sada novi album možemo posjesti uz bok dosad najboljim izdanjima benda, konceptualnim pločama ‘The Crane Wife’ i ‘The Hazards of Love’.
The Decemberists su još jedan od onih bendova koji zbog pandemije upravo zatvaraju najveću pauzu između dvaju studijskih izdanja koju su nam ikad priuštili. Dobro, u njihovom slučaju tu možda ima i kreativnih razloga za tako velik period suše koji broji punih šest godina, a oni bi se mogli tražiti u činjenici da su Colin Meloy i ekipa na svom zadnjem albumu “I’ll Be Your Girl” iz 2018. pomalo zabrazdili u nekim manje sretnim vodama pop obrazaca nošenih sintesajzerima umjesto u melodičnom organskom folku koji im je postao zaštitnim znakom, pa im je možda trebalo vremena za resetiranje i povratak onome u čemu su najbolji. A upravo su nam to isporučili povratničkim dvostrukim albumom dugačkoga naziva “As It Ever Was, So It Will Be Again”.
Već sada novi album možemo posjesti uz bok dosad najboljim izdanjima benda, konceptualnim pločama “The Crane Wife” iz 2006. i “The Hazards of Love” objavljenim tri godine kasnije na kojemu su u svoj izričaj ukomponirali i elemente progresivnog rocka, a upravo su u takvo glazbeno ruho odjenuli i završni dio “As It Ever Was, So It Will Be Again”, odnosno dvadesetominutnu epopeju koja ga zatvara, pjesmu o Ivani Orleanskoj “Joan in the Garden” koju su u javnost pustili uz samu najavu albuma.
Već tada je bilo jasno da se Meloy ne zajebava, već da je pripremio album za pamćenje, tim više što je njegovoj najavi prethodila i užasno pjevna i zarazna “Burial Ground” koja otvara album. Na njoj gostuje James Mercer iz The Shinsa, a melodija na trenutke neodoljivo podsjeća na bahamski napjev “Sloop John B” koji možda najbolje poznajemo iz verzija Johnnyja Casha ili, još slavnije, The Beach Boysa.
I sljedeća pjesma (i treći singl), “Oh No!” nošena je karipskim ritmom i melodijom koja bi digerima mogla biti otprije poznata iz pjesama kao što su “Bahamut” Hazmata Modinea ili pak “The Love Me or Die” C.W. Stonekinga. U oba slučaja sličnosti s poznatim melodijama ne predstavljaju problem, budući da u pitanju nisu kopije već bliske srodnice koje su sjajne za otvaranje albuma jer nas zagrijavaju nečim što možda već smatramo poznatim i dragim.
No The Decemberists ne daju predaha ni dalje, pa “The Reapers” s flautama koje dozivaju u sjećanje album “Veedon Fleece” Vana Morrisona mjesto ustapa zaigranijoj iako tematski mračnoj “Long White Veil” koju krase slatka zavijanje pedal steela. “William Fitzwilliam” bi mogao biti neki zaboravljeni napjev iz tudorske Britanije kad njezin naslovni junak ne bi nosio tenisice i vozio skateboard, dok je centralni dio ploče sačuvan za dvije balade, “Don’t Go in the Woods” i “The Black Maria”, od kojih je potonja posebno upečatljiva s žalobnim puhačima koji odzvanjaju dok Meloy i Jenny Conlee u harmoniji pjevaju o smrti, jer u ovom se slučaju naziv pjesme ne odnosi, kao obično, na policijsku maricu, već na pogrebna kola.
Ako se ičemu ima prigovoriti, to je pjesma “America Made Me” čiji tekst odiše vjerojatno iskrenim patriotizmom, ali taj sentiment osim što je posljednjih godina počeo odisati toksičnošću, na ovoj se kolekciji pjesma čini posebno nespojivo s ostatkom cjeline. Naravno, jedna neskladna pjesma među njih trinaest, odnosno pet minuta od ukupno sedamdeset minuta trajanja nikako nije dovoljno da umanji ljepotu ploču koja je, kao što smo utvrdili, jedna od najboljih koji su folkeri iz Portlanda ikad napisali.
“As It Ever Was, So It Will Be Again” je album koji puno zadovoljstva donosi i u svojim najjednostavnijim biserima poput “All I Want Is You”, pa čak i u momentima kad naginje psihodeličnoj fazi Beatlesa kao što je “Born to the Morning”. A vjerojatno bi ionako bio ploča za pamćenje da je uz tri najavna singla sastavljen od nekog pretežno filerskog materijala. Iznad svega, bitan je to povratak u formi nakon njihovog najslabijeg albuma karijere i nadamo se da će bend nastaviti isporučivati kvalitetu u istom stilu, jer njihovo vrijeme očito nije još prošlo.
Ocjena: 8/10
(YABB Records / Thirty Tigers, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
