Kalifornijski stoner rock veterani nakon šest godina diskografske pauze vratili su se s ambicioznim duplim albumom kojim su zagrebli duboko ispod gustog sloja fuzza.
Ako debitantski album „No One Rides For Free“ uzmemo kao polazišnu točku, Fu Manchu već 30 godina suvereno jure prašnjavim cestama i pustinjama. Iako su u zadnjih 15 godina diskografski usporili, novi „The Return Of Tomorrow“ tek im je četvrti album u tom periodu, to ne znači da je njihova pustinjska jurilica izgubila snagu. Naprotiv, Fu Manchu prešli su na lagodniji cruise control koji više odgovara vožnji po nepreglednoj pustoši, a sudeći po novom materijalu, goriva još imaju napretek.
„The Return Of Tomorrow“ prvi je dupli album u karijeri benda i podijeljen je na dva smjera. Tako je prva ploča posvećena standardno žestokoj, fuzzom natopljenoj svirci dok na drugoj ploči bend istražuje kombinaciju laganijeg i blažeg zvuka u ruhu psihodeličnog desert rocka. Upravo ta druga polovica albuma izaziva najviše uzbuđenja jer nam prezentira bend koji je nakon toliko godina sastrugao masnoću koja je izlazila iz pojačala i krenuo temeljitije istraživati sonične krajolike u koje smo na prijašnjim albumima mogli samo povremeno zaviriti. Ti krajolici podrazumijevaju prostrane pjesme u kojima se sudaraju koncepti space i desert rocka, ali koji savršeno funkcioniraju zajedno. Na kraju krajeva, i svemir je pustinja.
Na putu do trenutka kad se naša jurilica otima gravitaciji i uzlijeće prema zvjezdanom ništavilu poput momka na naslovnici albuma prvo treba proći guste zeppelinovske riffove izgrađene na temeljima rocka sedamdesetih koje možemo čuti u novim instant klasicima benda kao što su himnična „Loch Ness Wrecking Machine“ ili „Hand Of The Zodiac“ čiji će vas riff proganjati danima. Titulu najžešće pjesme albuma čvrsto drži „Roads Of The Lowly“, pjesma koje se ne bi posramili ni neki metal bendovi.
Dok u „Lifetime Waiting“ zvuk polako gubi fuzzersku patinu naša jurilica probija stratosferu, a s epskom i prigodno nazvanom „Solar Baptized“ prelazimo u bestežinsko stanje u kojem nas gitarist Bob Balch i gitarist/pjevač Scott Hill navigiraju gitarističkim efektima i melodičnim pasažima. Prostranost i osjećaj plutanja svemirom najizraženiji su u pjesmi „What I Need“ u kojoj gitaristički duo isporučuje uzbudljivu sinergiju gitarističkih finesa i pamtljivih riffova. Do kraja albuma između ostalog čeka vas „Liquify“ uz koju ćete poželjeti da vozite boogie van na čijem retrovizoru vise dvije krznene kocke za bacanje i „High Tide“, nježni i minuciozni instrumental kao idealan kraj putovanja.
Koliko dugo je Fu Manchu na sceni govori i zgodan kuriozitet da je majka spomenutog momka s naslovnice albuma kao djevojka također bila na naslovnici, i to za album „In Search Of…“ iz 1996. godine. U tom proteku vremena bend nije izgubio strast za masnim riffovima, tematikom znanstvene fantastike i idolopoklonstvo prema društvenim odmetnicima koji lutaju pustinjom u nabrijanim autima iz šezdesetih i sedamdesetih godina. „The Return Of Tomorrow“ ne samo da je nastavak impresivnog diskografskog niza nego i jedno od boljih izdanja u bogatoj karijeri pustinjskih baštinika riffova.
Ocjena: 9/10
(At The Dojo Records, 2024.)