S obzirom da Pivovara Medvedgrad slavi 30 godina postojanja, i s obzirom da je u tih 30 godina proizvela rijeke piva, nekako je bilo logično da prvi dan festivala Brundanje pripadne sastavima iz Grada koji teče ili barem sastavu čiji je bubnjar iz Rijeke. Sva tri sastava su dobila priliku da sviraju mrvicu skraćene svoje standardne večernje setove, tako da je koncertna večer počela u 20 sati i trajala debelo iza ponoći, ukupno otprilike pet sati s pauzama.
Prvi bend prvog dana je bio Jonathan, riječki sekstet (prema jednoj verziji) nazvan po vrsti jabuke. Jonathan je zapravo jabučarski bend, ali ne po vrsti voća, nego po klubu s Jabukovca. Kratak opis muzike sastava bi mogao biti “Band of Faith and Devotion”, odnosno sastav melankoličnih romantičara koji vole marširajuće ritmove, štektajuće gitare i zavodljivo uklete muške baritone.
Pjevač Zoran Badurina si je dao truda, te je uz pjevanje, demonstrirao više nego solidno plesanje na sceni. Zvuk Jonathana je podsjećao na stare metropolitanske asove iz osamdesetih: Blondie, Depeche Mode, Simple Minds te na ponešto mlađe miljenike zagrebačke publike, grupu Franz Ferdinand. Jonathanov set od otprilike sedamdesetak minuta je bio dobro prihvaćen i još bolje odsviran te se postavlja vječno pitanje oko pjevanja na hrvatskom jeziku i većoj popularnosti. Provizorni odgovor bi bio da poštovatelji takvog zvuka malo brinu je li pjesma na engleskom ili na hrvatskom, no malo je neobično nakon bombastičnim pjesama na engleskom i suverenog plesanja po sceni čuti pomalo stidljivo nešto nalik na “Hvala” i “Uživajte u pivama”.
Grupa Majke je davnih dana odlučila na kojem jeziku pjeva i na tom je jeziku savršeno dobro shvaćena. Iako na plakatu piše “Goran Bare i Majke”, na koncertu je više bilo “Majke i Goran Bare”. Iako se Bare dobro držao i nije puno sabotirao pjesme svojim komentarima, ipak su Majke bile te koje su “vukle” Bareta na “put ka sreći”. Zvuk je bio kristalno čist, a bend više nego usviran.
A Bare? Duhom prilično prisutan, a s obzirom da se festival zove Brundanje, malo brundanja, mrmljanja između pjesama i mumljanja stihova mu se može i mora oprostiti. Svoj set je počeo pjesmama “Rođen za suze” i “Ljubav krvari”, koje su otkrile Baretovu sklonost zavlačenju u maniri oba Halida (ipak je treći Halid, onaj Hali Gali Halid jedno od prodavanijih izdanja u zadnje vrijeme, pa je možda red da Bare ispoštuje svoj alter ego?).
Bend je briljirao na “Fantastičnoj vatri”, a čak mi se i “Put ka sreći” u reggae ruhu počeo dopadati. “Odvedi me” i “Vrijeme je da se krene” su nekako najviše izazvale pjevanja publike, “Mršavi pas” je prezentirana s klavirskom pratnjom na početku pjesme, a “Skarabej-a-go-go” neodoljiv groove. Izvrstan nastup je zaključen legendarno narcisoidnom “A ti još plačeš” i s novijom “Noćas prelazim rijeku”.
A Let 3 je na svoj nastup čekao i dočekao u 23:30, te odmah ostavio dojam da su Mrleta, Prlju i drugove držali u kavezu da slučajno ranije ne pobjegnu na scenu. Set lista je izgledala kao da odgovaraju na pitanje “Di si bio 2005.?”, odnosno kao da promoviraju novi album “Bombardiranje Srbije i Čačka”, no sve je funkcioniralo više nego dobro. Uostalom, pjesme koje su izazvale najviše reakcije kod publike bile su u pravilu s tog albuma: “Dijete u vremenu”, “Riječke pičke” i “Ero s onoga svijeta”, uz dvije iznimku, jedine dvije pjesme na njihovom nastupu koje nisu proslavile punoljetnost, “Omađijaj me” i već legendarnu “Mamu ŠČ” (zlobnici bi primijetili kako na rođendanu pivovare Medvedgrad momci pjevaju pjesmu koja nosi “brand” piva “ŠČ”).
Doduše, bilo je vidljivo da je dio publike lagano pogledavao prema rezervnim položajima, no to nije bilo do Leta 3, nego do činjenice da je aktivan program trajao već tri i pol sata, uz izdašnu ponudu jela i pića. Svjetlucavo, šareno, plesno, pametno – tako bi se u najkraćim crtama mogao opisati nastup grupe kojoj je na prvom mjestu da nema nezadovoljnih i da se zvučna slika proširi do krajnjih granica. Poštovatelji ranih radova bi možda njurgali za kojom pjesmom više s “Two Dogs Fucking”, “Peacea” ili “Desperada”, ali se veći dio okupljenih odlično zabavio.
Prvi dan je zaključen kako treba, a broj publike (vrlo, vrlo solidno popunjen koncertni prostor) je sugerirao da rock (ipak) nije mrtav. S obzirom na lokaciju (pokraj nekadašnje Tvornice cementa u Podsusedu), najviše glavobolje je izazivao parking, odnosno prijevoz, no to su već druge brige.
Saznajte više:
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
