Wave-Gothik-Treffen u Leipzigu je i ove godine imao svoje RDD izaslanstvo. 31. izdanje su između ostalog šarolikog gotičkog sadržaja obilježili i nastupi grupa Editors, Nitzer Ebb i Laditorn.
Kad se na rasporedu za četverodnevni festival pojavi čak 219 izvođača s koncertima i popratnim događajima na 50 gradskih lokacija – dobro je napraviti križaljku. Na dvije A4 stranice protezala se naša tablica za 31. Wave-Gothik-Treffen, a zanemarili smo je već večer prije početka festivala. Jer treba zaviriti u neke od bezbroj klubova u Leipzigu, gradu čije su ulice prepune posjetitelja u fantastičnoj, uglavnom crnoj odjeći, gdje sa svih strana svira muzika i toliko toga treba vidjeti odmah.
Festival traje od petka do ponedjeljka, no sve zapravo počinje u četvrtak navečer. Tramvajima krcatim ljudima u crnom iz cijelog svijeta vozili smo se od lokacije do lokacije – festivalski centar, Agra, pa u klubove: Felsenkeller s tri različita prostora, svaki sa svojim izvođačima i DJ-evima, pa Moritzbastei, srednjevjekovna tvrđavu pretvorena u klub i na kraju Kätz koji nam se nakon više rundi pića onako umornima činio baš okej i ugodan za razgovor. Ni sva ta crvena svjetla i svjetlucave zavjese i udobne prostorijice za izležavanje nisu nam bile mig – da se nalazimo u seks klubu. Spoznali smo to oko 3 ujutro kad smo uočili aktivnosti u sobicama kraj naše pa je bilo vrijeme za odlazak kući.
WGT je prvenstveno poznat po elektronskoj glazbi, no i ove su godine bili pokriveni svi „mračniji“ glazbeni smjerovi – EBM, industrial, post-punk, synthpop, indie pop, shoegaze, pa do death rocka, gothrocka, neofolka, metala i horrorpunka.
Prvi dan festivala, petak, ipak smo krenuli redom. Poslijepodne počinje viktorijanski piknik, Park Clare Zetkin bio je prepun kako posjetitelja u čarobnim kostimima – tako i fotografa. Svake je godine sve više gledatelja – s dekicama i sendvičima dolaze gledati WGT-ovce, i cijeli park postaje kazalište na otvorenom.
Na pikniku tako jedni poziraju, drugi fotkaju, a mi s bračnim parom u dubokim šezdesetim godinama odjevenim u crni i crveni sjajni latex ulazimo u raspravu o vrstama ulja za glancanje i održavanje te neudobne, ali privlačne odjeće idealne za fetiš partije. Po stazi uz jezero kao i uvijek šeću oni s najhrabrijom odjećom, a po prvi put vidjeli smo i žensku osobu obučenu u kofer. Prosjek godina – oko 50.
Vani je još bio dan kad je na pozornicu najveće dvorane Agre izašao njemački Peter Heppner, inače iz synthpop dua Wolfsheim. Toliko ga vole Nijemci da je dvorana bila prepuna, kao da je najslavniji headliner.
Nakon ponoći – midnight special, koncert britanskog Ladytrona. Rijetko idu na turneje pa bi ih šteta bilo propustiti gdje god nastupaju, najveće hitove “Seventeen” i “Destroy Everything You Touch” u sitne noćne sate pjevala je cijela dvorana.
U istoj su dvorani dva dana kasnije nastupili i Editorsi. Najava njihovog koncerta izazvala je ponešto čuđenja – „prekomercijalno“, okretali su očima hardcore posjetitelji. No Agra je bila puna, publika oduševljena, isplatilo se.
Kad je lijep dan – dobro je otići u Heidnisches Dorf, srednjovjekovni sajam s open air koncertima u mirnoj i svježoj šumici kraj Agre. Na ražnjevima se peku svinje, u šatorima se može tetovirati, učiti kovati ili pucati iz luka i strijele, naravno i kupovati odjeću i cipele koje se inače mogu nabaviti samo preko interneta. Jedan je to od rijetkih dijelova festivala kamo se može ući s jednodnevnom kartom koju odrasli plaćaju 20 eura. Vikendom nastane ogromna gužva, ulazak se čeka i po sat vremena. Tamo smo gledali njemačke izvođače Veru Lux (metal) i Die Habenichtse (folk rock) uz pivo od 4 eura.
Kao i svake godine u subotu prijepodne organizirana je povorka pogrebnih vozila – ušminkanih i zanimljivo uređenih. Neka su tako imala lijesove iz kojih su virile noge, iz nekih se orila glazba, a svi su se s njima željeli fotografirati.
Kao glavni headlineri festivala bile su najavljene britanske EBM legende Nitzer Ebb. No još u ožujku, dva mjeseca prije festivala objavljeno je da neće nastupati u standardnom sastavu. Pjevač Douglas MacCarthy objavio je da – iako više ne pije – radi dugogodišnjeg alkoholizma ima simptome ciroze jetre i do daljnjeg će se liječiti.
Njegovo mjesto preuzeo je Bon Harris, jedan od članova benda. Iako je ta vijest mnogima došla kao hladan tuš, malo se tko žalio na izvedbu Nitzera, već više na agresivne fanove koji su u prvim redovima skakali i radili nered.
Subotom nakon svih koncerata, tko ima prikladnu odjeću i volje – ide na fetiš party u Volkspalast. U 1 u noći red je bio stotinjak metara, koliko ljudi uđe-toliko izađe, redari su strogi. Pogotovo ako se ne poštuje dress code. Kad je iz kluba izletio naš američki prijatelj Rob sa svoje dvije partnerice (polyamorous ili višeljubne veze su totalno in) preporučio nam je da ne ostavljamo odjeću na garderobi i da ne uzimamo ništa na šanku jer je nepodnošljiva gužva. I bila je, ali uz nekoliko tisuća ljudi u uniformama, s rogovima, krunama ili gotovo bez odjeće, s dvije velike dvorane i više DJ-eva, plesačicama i dark rooms – nije bilo razloga za žaljenje.
Sljedeći smo dan u istom i gotovo jednako pretrpanom prostoru gledali dva post-punk benda – švedski Agent Side Grinder i talijanski Soviet Soviet.
Zadnju večer festivala proveli smo daleko od festivalske vreve – u klubu Haus Leipzig, otprilike veličine Tvornice. Na pozornici se izmijenilo nekoliko zanimljivih shoegaze i post-punk bendova – Lament, Topographies, Social Station. Sam kraj pripao je britanskim The Slow Show, bendu kojem u tolikoj mjeri nije bilo mjesto na WGT-u da ga se moralo čuti uživo. Možda su dobili ime po pjesmi The National, mogli bismo zamisliti kako te nježne i melankolične indie pop trubadure Mate Škugor dovodi u Kset ili SC prije petnaestak godina. Sa svijetlim šeširom na glavi Rob Goodwin kao da je pjevao prošlim i budućim zaljubljenim parovima koji su plesali sentiše umorni od industriala i EBM-a i izvođača s rogovima, lubanjama i kožnim opravama.
Govorimo o festivalu, ali Wave-Gothik-Treffen je, naučili smo, mnogo više. Treffen znači susretanje, pa je WGT zapravo okupljanje dvadesetak tisuća mračnjaka svih vrsta i sa svih kontinenata koji se dolaze družiti u Leipzig svake godine oko blagdana Duhova. Termin festivala zna se za idućih nekoliko godina, a mnogi su već sad rezervirali hotele za 2025.
Pa evo, koga zanima, iduće godine lajpciški Wave-Gotik-Treffen, 32. po redu, održat će se od 6. do 9. lipnja. Kako bi rekli domaćini Nijemci – bis bald.