U novoj knjizi koja prati korijene i posljedice glazbene revolucije u Nashvilleu koju je pokrenuo pokret tzv. odmetničkog countryja, autor se pita je li vrijeme za ponavljanje takvog pothvata i tko su akteri koji bi mogli biti njegovi nositelji.
Kad je novinar Paul Holmes u razgovoru s članovima tada nastale country supergrupe The Highwaymen upitao njezine članove osnivaju li zvjezdani kvartet zato što ni jedan od njih više sam ne može napuniti dvorane, već su potrebna četvorica, Johnny Cash je pokušao argumentirati kako slučaj ustvari i nije takav i dok je nabrajao kako on, Willie Nelson, Kris Kristofferson i Waylon Jennings još uvijek popularni, potonji ga je prekinuo rekavši novinaru: “Ako postaviš još jedno takvo pitanje, spalit ćemo ti kuću!”
Iako ovaj djelić intervjua na koji sam nedavno slučajno nabasao na internetu savršeno oslikava divlju prirodu glazbenog pravca prozvanog outlaw countryjem u sedamdesetima kojemu su upravo Jennings i Nelson bili stjegonoše, a koji je poput divljeg pastuha s leđa zbacio sve sputavajuće okvire koji je tzv. Music Row, odnosno country establišment pritiskao svoje izvođače svodeći njihovu glazbu na bezličnu saharinsku masu bez trunke autentičnosti, Holmes i nije bio u potpuno u krivu postavivši takvo pitanje okorjelim pjevačima. U tom je razdoblju Columbia Records otkazala četvrtstoljetnu suradnju s Cashom koja je proizvela više od 60 albuma jer Čovjek u crnom više nije bio zanimljiv tadašnjoj publici. Waylon Jennings dosegao je dno u svojim divljim danima mahnite konzumacije kokaina, a Kris Kristofferson je, nakon što je sve kaskajuću glazbenu karijeru zamijenio onom glumačkom, i na tom području doživio propast ulogom u propalom epu Michaela Cimina “Heaven’s Gate”.
Jedino je Nelson do sredine osamdesetih dotjerao svoju karijeru nakon desetljeća muke do razine kojom je mogao biti zadovoljan, ali on kakav jest nikada ne bi odbio priliku udružiti se sa svojim starim prijateljima, šaliti se i muzicirati, pa je i on prihvatio poziv u The Highwayman, bend koji će unatoč četiri velika ega i jednako velikih razlika u svjetonazorima (pokrivali su cijeli politički spektar, od izraženo desnog Waylona, preko konzervativnog Casha, do centrističkog demokrata Nelsona i radikalno lijevog Kristoffersona), postići nezapamćen uspjeh u povijesti country glazbe počevši s istoimenim albumom i singlom.
Priču sve četvorice ovih glazbenika, kao i sjajno istraženu povijest njihove pobune protiv okvira nešvilskih standarada, donosi novoobjavljena knjiga Briana Fairbanksa “Willie, Waylon, and the Boys”, podnaslovljena “How Nashville Outsiders Changed Country Music Forever”. Fairbanks donosi biografije svakog Highwaymana u svim bitnijim crtama, iako su one više ili manje uglavnom poznate ljubiteljima žanra, sa svim njihovim teškim počecima, usponima i padovima i autodestruktivnim ispadima koji su im bili zajednički nazivnik, bilo da je riječ o ovisnosti o alkoholu, drogama ili seksu.
No, ipak težište knjige nalazi se u onome što je dvojac iz naslova učinio srednjoj struji Nashvillea kad je takva intervencija bila najpotrebnija, istovremeno povlačeći paralelu s današnjim tzv. “bro countryjem” i potencijalnim suvremenim nasljednicima izvorne četvorke, među kojima se ističu moderni kantautori Jason Isbell, Sturgill Simpson i Chris Stapleton kao potencijalni Highwaymen današnjice. Autor s pravom baca svjetno i na ženske autorice, od kojih su neke poput Isbellove odnedavna bivše supruge Amande Shires i Brandi Carlile jedine pokušale stvoriti vlastiti odgovor na izvornu bandu, The Highwomen.
U uvodnim stranicama Fairbanks izrazito uzbudljivo opisuje ono što će u povijesti popularne kulture biti poznato kao Dan kad je umrla glazba, završni koncert u Surf Balroomu u Clear Lakeu u Iowi nakon kojeg su u zrakoplovnoj nesreći živote izgubile velike zvijezde ranog rock and rolla Buddy Holly, Ritchie Valens i “The Big Bopper” J. P. Richardson. U Hollyjevom bendu tada je svirao i mladi Waylon Jennings koji je svoje mjesto nakon što je izgubio u bacanju novčića prepustio Tommyju Allsupu, a ta će ga činjenica proganjati cijeli život.
S te polazišne točke, autor kreće na početke karijera preostalih antijunaka, od Kristoffersona koji započinje kao domar u studiju u kojemu Bob Dylan radi na svom remek-djelu “Blonde on Blonde”, do Nelsona koji se muči pisati hitove i pokrenuti vlastiti glazbeni put i Casha za kojeg se čini da je svoj vrhunac doživio spašavajući se svojim slavnim zatvorskim albumima. Njihova priča doživljava svoj vrhunac ujedinjenjem u The Highwaymen, ali knjiga tada skače u današnje vrijeme i živopisno opisuje kako je isti duh koji je jednom promijenio country obrasce danas živi i u novoj generaciji talentiranih glazbenika koji su sposobni učiniti isto, počevši rađanjem tzv. alt-countryja devedesetih s Uncle Tupelo čiji će kofrontmeni Jeff Tweedy i Jay Farrar kasnije pokrenuti Wilco, odnosno Son Volt, pa sve do danas kad kritiku u publiku osvajaju spomenuti i već višestruko osvjedočeni Isbell ili nova nada Zach Bryan.
“Willie, Waylon, and the Boys” se oslanja na već poznato onoliko koliko je potrebno da čitatelj primi dovoljan uvid u kontekst glazbene revolucije koju opisuje, a njezina je glavna kvaliteta u detaljnom češljanju sviju elemenata koji su do nje doveli, kao i u posljednjoj četvrtini onih koji su trenutno na snazi u razdoblju kad je možda potrebno ponovno isticati kako country glazba nikad nije bila samo skup nekih izlizanih klišeja kakvim je se u javnosti često (i još uvijek smatra), već da i u svojim načelno konzervativnim okvirima može poslužiti kao poligon za uključivanje progresivnih sastavnica ako samo poslušamo neke od njezinih najvećih talenata i obratimo pozornost što nam takvi imaju za reći. A takvih, kako Fairbanks ispravno tvrdi, i danas ima napretek.
(Hachette, 464 stranice, tvrdi uvez, lipanj 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
