Deveti studijski album danskog dua donosi deset obrada pjesama koje su u izvornim oblicima prepoznate ili predobre da bi se šezdesetak godina kasnije mogle smisleno preraditi, ili, ne daj bože, unaprijediti.
Danski indie rock duo The Raveonettes koji čine Sune Rose Wagner (gitara, razni instrumenti, vokali) i Sharin Foo (bas, gitara i vokali) aktivan je još od početka ovog stoljeća, no nakon objavljivanja svog posljednjeg studijskog izdanja, ploče koju su prozvali svojim anti-albumom “2016 Atomized” s dvanaest pjesama koje su na internetu prije osam godina zasebno ponuđene na download, bend je proglasio pauzu u radu za vrijeme koje je Sune trebao dovršiti svoj samostalni album. Kako se to nije dogodilo u planiranom roku, The Raveonettes su ponovno krenuli svirati koncerte, a prošli su se tjedan vratili i s novim, devetim studijskim albumom “The Raveonettes Sing…”, kolekcijom deset obrada bendova i pjesama koje su utjecali na njihov zvuk.
Neke od izabranih pjesama ovdje su su sasvim logične, budući da su Wagner i Foo oduvijek svoju glazbenu estetiku temeljili na obrascima pop glazbe pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća koje bi zatim prekrivali slojevima noisea i gitarske distorzije. Ugrubo, taj stil bi se mogao opisati primjerom u kojem osjećaj za melodiju i harmonijsko pjevanje The Everly Brothers pomiješate s oštrinom The Velvet Underground, dva benda koji se često spominju kao uzor danskom paru i koji su očekivano zastupljeni na “The Raveonettes Sing…”; prvi s “All I Have to Do Is Dream”, a drugi s “Venus in Furs”.
Ako ste odmah pomislili kako se ove dvije slavne pjesme teško mogu na bilo kakav način unaprijediti ili smisleno prepakirati u 2024., vjerojatno niste u krivu, a nažalost takav je slučaj i sa preostalih osam pjesama koje čine ovu ploču. Izbor materijala iz zlatne ere popa i rocka je sjajan i probran s ljubavlju, ali slušanje deset izvornih pjesama koje su uvrštene na “The Raveonettes Sing…” pruža neusporedivo veći užitak negoli ove obrade koje služe kao uvod u povratak Danaca na indie rock scenu.
Album otvara “I Love How You Love Me”, najveći hit iz kataloga sastava The Paris Sisters, jednog od onih ženskih vokalnih bendova koje je zloglasni Phil Spector producirao početkom šezdesetih, da bi odmah zatim skrenuli u “Goo Goo Muck”, pjesmu The Crampsa koja je u posljednje vrijeme postala poznata i među mlađim generacijama nakon što je poslužila kao sountrack u viralnom plesu Jenne Ortege u Netflixovoj seriji “Wednesday”. Već ovdje vidimo da The Raveonettes ne uspijevaju postići ni grandioznost Spectorovog wall of sounda, niti energični stomp psychobilly prvaka koje su izvorne verzije činile toliko neodoljivima.
Stvari postaju nešto zanimljivije kad se nakon toga duo prihvati tmurne “The Girl on Death Row” karizmatičnog saharinskog kauboja Leeja Hazlewooda i njegovog gitarista Duanea Eddyja, pjesme koja bi ovdašnjoj publici mogla biti poznata budući da su baš nju na svom briljantnom prvijencu “Nights of Forgotten Films” prije 20 godina obradili i Chris Eckman i The Bambi Molesters koji su činili tadašnju formaciju benda The Strange.
Između ranije spomenutih obrada Everly Brothersa i Velveta ugurana je “Will You Still Love Me Tomorrow”, još jedna pjesma čiji je izvornik naširoko poznat, u ovom slučaju u izvedbi The Shirelles, jednog od nekoliko ženskih vokalnih sastava iz šezdesetih koji su završili u izboru benda koji u svom ograničenom stilu ne uspijeva opravdati smisao tog istog izbora. Treći primjer istog problema dolazi s “Leader of the Pack” The Shangri-Las koja se također nedavno vratila u pozornost javnosti nakon što je uvrštena na jedan soundtrack, onaj biografije Amy Winehouse “Back to Black”. Kao i “Venus” i ona ovdje zvuči razvodnjeno i bez zuba u usporedbi s originalom.
Možda bi se kao logičan izbor za bend koji se nazvao The Ravonettes iz nažalost premalenog opusa hitova Buddyja Hollyja činila “Rave On”, ali duo se odlučio za mnogo manje poznatu “Wishing” i pokazao da im album bolje funkcionira kad izbjegavaju materijal koji je suviše slavan u izvornim verzijama, kao i kad izlaze iz očekivanih žanrovskih okvira, pa je tako uz Hazlewoodovu pjesmu vjerojatno najbolja obrada ujedno i na koja je i najmanje očekivana. U pitanju je “Return of the Grievous Angel” Grama Parsonsa koji je slavu stekao u ulozi glavnog autora benda The Byrds u šezdesetima, a zatim i The Flying Burrito Brothers, ali i s dva samostalna albuma od kojih drugi, postuhmni “Grievous Angel” mnogi s razlogom smatraju remek-djelom, a iznjedrio je i ovu pjesmu čija obrada na “The Raveonettes Sing…” gotovo vlastoručno diže kvalitetu albuma na ocjenu više.
Pred kraj albuma čut ćemo još i “Shakin’ All Over”, hit benda Johnny Kidd & the Pirates iz pedesetih koji je kasnije obradio i Vince Taylor na čijoj se izvedbi temelji i obrada The Raveonettesa. Istu pjesmu je uvrstio i Van Morrison na vlastiti lanjski album obrada ranog rock and rolla i R&B-ja “Accentuate the Positive”, i koliko god ni taj album nije imao previše smisla, staro gunđalo je unatoč svojim godinama dalo više snage u svoje iščitavanje ovog klasika od mnogo mlađih indie Danaca.
Ukratko, ako volite The Ravonettes, a ne poznajete izvorne verzije pjesama s njihovog novog albuma (iako to zvuči nevjerojatno ne samo zato što bi bilo logično da slušate tu glazbu ako vam se već sviđa ovaj duo, već i zato što su pjesme toliko poznate), onda vam “Sing…” može otvoriti neke nove glazbene spoznaje. Ali u svakom slučaju proći ćete bolje ako na omiljenoj streaming platformi složite playlistu originala i njoj se propustite, negoli da vrijeme trošite na ovo izdanje. U njegovih svega 27 minuta, da se razumijemo, nema ničeg lošeg – jer, na koncu, sve su to dobre pjesme, ali sasvim je jasno da sve to već postoji i u mnogo boljem i zanimljivijem obliku.
Ocjena: 6/10
(Cleopatra Records, 2024 .)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
