Unatoč neupitno dobrim namjerama, Bill Wyman nije uspio oživjeti šarm izvornih pjesama koje obrađuje, a vlastiti mu materijal na ovom albumu ni nije u istom rangu kvalitete kao onaj koji ne potpisuje.
Naslov ovog teksta možda nije najispravniji, jer Bill Wyman, najstariji pripadnik prve stabilne postave The Rolling Stonesa, zapravo pripada tzv. tihoj generaciji koja je prethodila baby boomerima, ali poanata je ista – ako čitate ovu recenziju, vjerojatno ste premladi da biste bili publika albuma o kojemu je riječ. Wymanovo prvo izdanje u gotovo cijelom desetljeću, “Drive My Car” kolekcija je angloameričkog rhythm & bluesa koja se uvelike naslanja na opušteni stil čijim je zaštitnim znakom postao kantautor J. J. Cale, kombinacija Billovog vlastitog materijala i nekoliko obrada boljih autora od njega, izvedena s dosta ljubavi, ali premalo žara da bi bila privlačna slušateljima mlađima od čovjeka koji ju je snimio.
Već u uvodnim taktovima oni koji možda i prvi put čuju Wymana kako pjeva odmah će shvatiti da je Bill jedva dorastao vokalnim zadaćama koje je stavio pred sebe. Možete reći da ni pokojni Cale, kao glavni uzor ove kolekcije nije bio opremljen glasom jednoga Carusa, ali imao je neku boju i stil koji je odgovarao njegovim pjesmama, dočim prvi basist Stonesa zvuči kao da se muči i s ograničenim melodijama izvedenim gotovo recitatorski.
Svi oni koji su ga imali priliku gledati u Zagrebu s njegovim Rhythm Kingsima, bilo 2001. u Domu sportova ili četiri godine kasnije u Boogaloou, znaju da je pjevanje prepuštao svom vlastitom otkriću, vokalistici Beverly Skeete, ili – nezaboravno, na prvom koncertu – fenomenalnom Georgieju Fameu poznatom po suradnji s Vanom Morrisonom, ali i zavidnoj vlastitoj solo karijeri. Uglavnom, i “Drive My Car” bi bolje zvučao da ga je Wyman odlučio snimiti kao niz suradnji s tim i drugim pjevačima, nego ovako kad ga je sam otpjevao.
Ploču otvara “Thunder on the Mountain” Boba Dylana s njegovog albuma “Modern Times” iz 2006. koju je pola desetljeća kasnije obradila i rockabilly kraljica Wanda Jackson koja je samo godinu dana mlađa od Wymana, i premda je Dylanova vokalna deterioracija notorna, a ni Wanda sa 75 nije zvučala ni blizu svojih zlatnih dana s početka šezdesetih kad je pjevala, primjerice “Funnel of Love”, Bill odmah daje do znanja da nije u stanju pronaći ni približnu vatru koju su prethodni izvođači pokazali u svojim izvedbama.
On miješa elemente obje prethodne verzije, pa tako umjesto Dylanovih stihova o Aliciji Keyes pjeva one Wandine u kojima ona zaziva Jerry Leeja Lewisa u pjesmi koja se glazbeno nastavlja na stil Chucka Berryja, a svi oni čine jedan Olimp ranog rock and rolla kojemu Wyman također odaje počast ovom pločom. Još jedan od takvih pionira je i Little Richard koji će se pojaviti u stihovima pjesme pokojnog country barda Johna Prinea “Ain’t Hurtin’ Nobody” u kojima ovaj pjeva “Tutti Frutti” s telefonskog stupa.
Kao prvi singl s albuma objavljena je naslovna pjesma. U pitanju nije obrada istoimenog hita The Beatlesa s njihovog albuma “Rubber Soul” iz 1965., već Wymanov autorski komad koji se na tracklisti naslanja izravno na “Thunder on the Mountain”, ali glazbeno previše nalikuje Dylanovoj pjesmi, a tekstualno joj, naravno, ne može parirati. Ipak, automobili se provlače kroz ploču kao svojevrsna povezujuća tema, a to je najočitije iz izbora još jedne od obrada, a to je “Two Tone Car” čiji je autor još jedan pokojnik, Chuck E. Weiss, nezaobilazni losanđeleski glazbenik koji je širu slavu stekao svojim višestruko opjevanim prijateljstvom s Tomom Waitsom.
Unatoč neupitno dobrim namjerama, Bill Wyman nije uspio oživjeti šarm izvornih pjesama koje obrađuje, a vlastiti mu materijal na ovom albumu ni nije u istom rangu kvalitete kao onaj koji ne potpisuje, pa tako imamo zaključiti da će najvećem broju slušatelja ovo biti album koji, u duhu onog starog štosa, poslušaju triput odjednom: prvi put, zadnji put i nikad više.
Ocjena: 5/10
(BMG Right Managament, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
