Usprkos činjenici da sam se zaista nagledala koncerata, odgovorno tvrdim da ne postoji ništa glasnije od 92.000 ljudi koji u glas pjevaju i vrište svaku od ukupno 44 pjesme na setlisti.
Nedavno otkazivanje nastupa Taylor Swift u Beču zbog ozbiljnih terorističkih prijetnji pogodilo je gotovo 200.000 posjetitelja iz cijelog svijeta koji su odabrali upravo austrijsku metropolu kako bi pogledali The Eras Tour – jednu od najposjećenijih i komercijalno najunosnijih glazbenih turneja uopće.
Europski koncerti ujedno su i posljednja stanica ove turneje prije povratka Swift u SAD, a upravo je Beč mnogim fanovima s brdovitog Balkana predstavljao idealnu točku susreta s ovim koncertnim spektaklom, prije svega zbog svoje blizine. Dakako, nije ovo ni prvi ni zadnji koncert nekog velikog izvođača koji je praktički u zadnji čas otkazan (iako su razlozi koji su doveli do otkazivanja definitivno nesvakidašnji), no planiranje ovakvih izleta za posjetitelje predstavlja prilične gubitke.
Budući da su ulaznice za europske datume turneje puštene u prodaju i ekspresno rasprodane još u srpnju prošle godine, valjalo je reagirati brzo i rezervirati smještaje, avione i općenito isplanirati sve na vrijeme, pogotovo ukoliko u Europu stižete primjerice iz Amerike. Naime, koncerti su tamo još od završetka pandemije prilično skup sport, a ulaznice dosežu astronomski visoke cijene pa je Amerikancima računica prilično jednostavna – cijena povratnog avionskog leta i tjedan dana smještaja u nekom Beču, Londonu ili Parizu, zajedno s ulaznicom za koncert ipak je manja nego ulaznica za isti nastup u Americi.
Srećom, naša je ekipa u konačnici „samo“ popušila lovu za smještaj u Beču i pritom smo ostali uskraćeni za doživljaj trosatnog koncerta s desecima tisuća drugih fanova, no zastrašujuće je uopće i pomisliti što se moglo dogoditi da su nastupi održani po planu. Ipak, to iščekivanje koje je trajalo godinu dana sad je već definitivno bilo preintenzivno da bih samo tako odustala od ovog koncerta, pa sam se prošlog petka probudila i redom počela nazivati sve londonske prijatelje u nadi da ću uspjeti doći do ulaznice za neki od pet koncerata na Wembleyju.
Usprkos nabrijavanju, nekako sam se odmah pomirila s činjenicom da od te avanture neće biti ništa. Naime, jedina realna opcija bila je kupiti najjeftiniju ulaznicu za cca 600 funti uz rizik da potencijalno neće biti valjana na ulazu, sve dok se zahvaljujući blagodatima interneta nisam povezala s nekolicinom istomišljenika koji su imali sličan plan i u konačnici uspjela doći do svetog grala, odnosno koda koji otključava prodaju posljednjih ulaznica po normalnim cijenama na službenim prodajnim kanalima.
Ipak, koncerti su rasprodani, ulaznica nema – sve dok se nakon dva-tri refresha nije pojavila jedna, i to za prvi od pet londonskih koncerata. Sat vremena kasnije, avionska karta je kupljena, smještaj rezerviran, za pet dana se kretalo na put i ovo je definitivno izgledalo kao jedno od mojih najkaotičnijih putovanja do sad.
Ipak, nakon situacije u Beču, nisam se htjela previše veseliti budući da su i koncerti u Londonu bili pod znakom upitnika, a činjenica da sam relativno bezbolno uspjela doći do ulaznice u odnosu na tisuće drugih koji istu pokušavaju nabaviti tjednima i mjesecima činila se kao jedna od onih „too good to be true“ situacija.
Nakon cjelodnevne avanture po autobusima, avionima i vlakovima, već je dolazak u centar Londona večer prije koncerta dao naslutiti kako će britanska prijestolnica u slijedećih tjedan dana u potpunosti prilagoditi svoj uobičajeni životni ritam koncertima Taylor Swift – od izložbe kostima u Victoria & Albert muzeju, preko vođenih tura, prigodnih kvizova i tuluma za one koji nisu uspjeli doći do ulaznica, pa čak i tematskih tečajeva keramike.
To i ne čudi, obzirom da će London od ukupno osam koncerata uprihoditi otprilike 300 milijuna funti. Je li takav utjecaj Taylor Swift opravdan ili ne – prepustit ću drugima na prosudbu, no ja sam se već u ranim jutarnjim satima u četvrtak zaputila na Wembley u pokušaju da se infiltriram među swiftieje i vidim je li se ova suluda odluka u zadnji čas zaista isplatila.
Atmosfera oko stadiona bila je totalno nabrijana već od ranog jutra, uz osjetno jače mjere osiguranja nego što je to primjerice bio slučaj prije otprilike dva mjeseca kad sam na istom mjestu slušala i Green Day. Ipak, to se nije negativno odrazilo na posjetitelje – upravo suprotno, imam dojam da su se ljudi osjećali i sigurnije nego inače, uz pravo festivalsko ozračje na ulicama – gotovo svi koji izlaze iz podzemne željeznice na stadionu obučeni su u posebno osmišljenu modnu kombinaciju za koncert, a narukvice prijateljstva, osim što se dijele i razmjenjuju na svakom koraku, ujedno služe i kao simpatična polazna točka za međusobno upoznavanje ljudi iz svih krajeva svijeta koji spremno čekaju u redovima od ranog jutra kako bi ulovili što bolje mjesto. Takav osjećaj zajedništva i pripadnosti lako vas obuzme, a još lakše doprinosi uzbuđenju oko nadolazećeg trosatnog koncerta.
Usprkos činjenici da sam se zaista nagledala koncerata, odgovorno tvrdim da ne postoji ništa glasnije od 92.000 ljudi koji u glas pjevaju i vrište svaku od ukupno 44 pjesme na setlisti – prilikom pisanja teksta prisjetila sam se čak i onog nastupa My Bloody Valentinea na Terraneu koji je danima uoči održavanja najavljivan uz posebne mjere opreza i zaštite od glasnoće, a možda su se istim upozorenjima mogli poslužiti i Britanci kako bi nas pripremili na potencijalna oštećenja sluha.
Osim glasnoće, sedamdesetak metara dugačka pozornica i gotovo jednako širok videozid dodatno su doprinosili dojmu da gledate koncert na steroidima, uz prigodno mijenjanje scenografije, kostimografije i specijalnih efekata između svake „ere“ odnosno albuma.
Putovanje kroz dvadesetogodišnju karijeru i ukupno deset albuma koje Swift izvodi na „The Eras Tour“ ultimativni je pokazatelj onoga što tvrdim već neko vrijeme – Taylor Swift je ponajprije vrhunska biznismenka, a tek potom i autorica. Usprkos tome, nećete ostati razočarani spektaklom kojeg donosi na pozornice diljem svijeta. Ako se pak više poistovjećujete sa hejtanjem njezina uspjeha, ne preostaje mi drugo nego citirati „Shake It Off“ i poručiti – „haters gonna hate“.
Video isječci svih era:
Taylor Swift, The Eras Tour, 15. kolovoza 2024., Wembley, London:
Era „Lover“:
Miss Americana & the Heartbreak Prince
Cruel Summer
The Man
You Need to Calm Down
Lover
Era „Fearless“:
Fearless
You Belong With Me
Love Story
Era „Red“
Red – Intro
22
We Are Never Ever Getting Back Together
I Knew You Were Trouble
All Too Well
Era „Speak Now“:
Speak Now – Intro
Enchanted
Era „reputation“
…Ready for It?
Delicate
Don’t Blame Me
Look What You Made Me Do
Era: „folklore / evermore“
cardigan
betty
champagne problems
august
illicit affairs
my tears ricochet
marjorie
willow
Era „1989“:
Style
Blank Space
Shake It Off
Wildest Dreams
Bad Blood
Era „THE TORTURED POETS DEPARTMENT“:
Female Rage: The Musical
But Daddy I Love Him / So High School
Who’s Afraid of Little Old Me?
Down Bad
Fortnight
The Smallest Man Who Ever Lived
I Can Do It With a Broken Heart
Pjesme iznenađenja:
Everything Has Changed / End Game / Thinking Out Loud
(s Edom Sheeranom)
King of My Heart / The Alchemy
Era „Midnights“:
Lavender Haze
Anti‐Hero
Midnight Rain
Vigilante Shit
Bejeweled
Mastermind
Karma