Mladi američki bendovi Militarie Gun i Lip Critic sinoć su u Močvari imali svoje premijerne klupske nastupe u Hrvatskoj.
„Jel’ imaš kupaće gaće?“ pitao me na ulazu u Močvaru jedan kolega fotograf koji je pak bio na putu prema kratkotrajnom izlasku iz kluba, u pokušaju da se malo osvježi na zraku ispred ulaza.
Unutra je američki kvartet Lip Critic već započeo s nastupom. Prije njih su svoj set odsvirali Modern Love Story koji su se već u 20:00 sati popeli na pozornicu Močvare, no njih sam propustio u jučerašnjem sparnom, da ne kažem, močvarnom danu. Oni su zasigurno uspješno odradili ono što mi glazbeni novinari često nazivamo „zagrijavanjem publike“ i to doslovno, temperaturno mjereno u Celzijusima.
Ulazak na Lip Critic donio je osjećaj kao da se u Močvari zadržao toplotni val koji je protekli tjedan (i malo duže) kuhao ovaj dio Europe, tako da sam se više divio njihovoj agilnosti da svojom žestinom i zvučno podebljaju tu agoniju. Postava Lip Critica je zanimljiva obzirom na njihov crossover izričaja u kojem je bilo i deathmetalskog growla, rifovlja & ritma za koji se obično koriste gitare. Taj kvartet pak nema ni jednog gitaristu u svojoj postavi, već ima dva bubnjara i dvojicu glazbenika na samplerima, od kojih je jedan i pjevač.
Zvučno su dočaravali apokalipsu u kojoj svi umiru od vrućine. Ja sam od prave vrućine u Močvari umro već nakon pet minuta, te je moj duh ostatak giga pratio iz dvorišta, pa me slobodno krivite do milje volje jer sam prestar za tu vrstu iron men & women contesta. No čak i u dvorištu je tutnjava iz kluba jasno odašiljala poruku da Lip Critic niti traže milost (u obliku nekih možebitnih ventilatora), niti su je spremni pružiti publici pred sobom. Kuhali su se svi (ili gorjeli) i u fizičkim uvjetima i u soundtracku apokalipse. Odličan, agilan i nadasve maštovit bend unutar gabarita raznih pravaca žestokog zvuka, ali nisam sinoć odjenuo frižider pa da to do kraja ispratim i vizualno, a ne samo kao audio informaciju iz dvorišta.
Za kalifornijski Militarie Gun odmah u startu mogu reći da sam nasjeo na dobar marketing, ili djelomičnu krivicu treba uputiti okolnostima u kojima su oni bili treći koji su te večeri izašli na pozornicu i povukli sa sobom ujedno i najveće mnoštvo publike u unutrašnjost Močvare u uvjete turske saune.
Jest da su to momci iz Kalifornije i da svi mi iz ovih naizgled ugodnijih klimatskih podneblja mislimo kako su naučeni na vrućinu, ali frontmen Ian Shelton je već u startu zavapio kako je „ovdje jako vruće“.
„Ističu se jedinstvenom kombinacijom agresivnosti i melodije – čuju se utjecaji bendova poput Born Against i Black Flag, ali i Guided by Voices, Pixies pa čak i Beatlesa“ stoji u objašnjenju onoga što izvode Militarie Gun, no po stavu i izvedbi su mi te večeri zvučali kao nedorečeni Limp Bizkit (dorečeni Limp Bizkit meni izaziva jednaku, ako ne i veću odbojnost). Dakle, anitklimaks jer sam vjerovao da je ta i takva pritoka tadašnjeg nu metala odavno presahnula nakon što je proliveno dosta novinarske tinte kako bi se donijela dijagnoza da je to bio (glazbenom) industrijom pogonjen crash course in brain surgery.
A opet možda je sve to bila fatamorgana koja je uzrokovala moju mentalnu neubrojivost u abnormalno vrelim uvjetima. I na Militarie Gun sam izdržao pet minuta unutra, a potom stajao na vratima na kojima je poput propuha u visini glave kuljao vrući i vlažni vjetar iz grotla Močvare. Na koncu sam se opet povukao do obližnjeg stola i od tamo zvučno ispratio ostatak 40-50 minutnog giga. Ali i od tamo kao da sam čuo wannabe Freda Dursta iz unutrašnjosti kluba. Za ljubav između Militarie Guna i mene očigledno nema šanse.
Kad je mokra gomila počela ispadati iz Močvare nakon koncerta, saznao sam da je unutra čak bio i mosh pit, te zbog toga treba odati počast publici jer joj ništa nije uspjelo pokvariti taj dan. ‘Ko mi kriv kad nisam ponio kupaće gaće. Baj d vej, došao sam u dugim hlačama. Kakav danak neiskustvu.