Pojava umjetne inteligencije izravno je ugrozila brojna dosadašnja umjetnička zanimanja, rad na umjetničkim djelima, te kompletne produkcije, iako je s druge strane otvorila prostor brojnih benefita i snižavanje troškova produkcije upravo u tim segmentima zbog čega se budućnosti rapidno mijenja iz dana u dan. Time će se ujedno baviti ovaj feljton u pet nastavaka.
Koliko god je riječ o novoj tehnologiji koja rapidno mijenja svijet, povijest umjetne inteligencije seže do Antike s mitovima o umjetnim bićima koja su majstori obdarili inteligencijom ili sviješću, a tijekom stoljeća podloga se stvarala u filozofiji u kojoj se unaprjeđivalo objašnjavanje procesa ljudskog razmišljanja i donošenja odluka.
Razvoj računalne tehnologije koji je započeo 1940-ih, uveliko je stremio istom cilju bez obzira na periode padova (koji su se još nazivali „AI zimama“, kad su ulaganja u istraživanja, bilo državna, bilo privatna, bila smanjivana). Cilj je desetljećima trasirala i znanstvena fantastika koja je od svojih najranijih dana maštala o kompjutoru ili umjetnom biću koje je u misaonoj konverzaciji, time i bliskom odnosu s čovjekom.
Temelji konkretne umjetne inteligencije s kojom smo se susreli 2022. i 2023. godine ustanovljeni su 2017. godine s razvojem ključnih arhitektura i algoritama kao što je arhitektura transformatora. Transformator je arhitektura dubokog učenja koju su razvili istraživači u Googleu i temelji se na mehanizmu pažnje s više glava što je dovelo do skaliranja i razvoja velikih jezičnih modela koji pokazuju osobine rasuđivanja, kognitivnosti, pažnje i kreativnosti slične ljudskim. Prvotno su razvijeni kao poboljšanje prethodnih arhitektura za prevođenje, ali se pokazalo da transformatori imaju prednost jer zahtijevaju manje vremena za procesiranje i imaju bolje kratkoročno pamćenje. Nakon toga nije trebalo proći puno vremena do pojave sustava umjetne inteligencije kao što je ChatGPT s kojom se kao korisnik sporazumijevate na materinjem jeziku.
Ta nova faza internetske revolucije dogodila se doslovce preko noći 2022. godine zahvaljujući svojevrsnoj strategiji koja je podsjećala na mitsku priču o Pandorinoj kutiji, a to je da je umjetna inteligencija puštena kao open source za svakog znatiželjnog internetskog korisnika. Pored oduševljenja takva strategija je u jednakoj mjeri izazvala strah i podozrivost u smislu: „Koliko naprednu umjetnu inteligenciju su kreatori zadržali za sebe kad su se odlučili taj, zasigurno veliki izum, dati ljudima na korištenje, time i testiranje.”
Prvi veliki hit bili su AI generatori koje su na temelju zadanih parametara potpuno samostalno stvarali fotografije i druga grafička djela. Na primjer Midjourney je u sekundi kreirao nadrealne grafike, Deep Dream Generator je uspješno mijenjao narative fotografija, dok je DALL-E 2 bio prvi koji je konzistentno pogađao ljudska lica i bio u stanju mijenjati emocije na njima. Grafičke AI generatore su logično slijedili i open source AI generatori za animaciju i danas su među najpopularnijima Animaker, PowerDirector i VideoScribe.
S kvalitetnim open source generatorima umjetne inteligencije koji na temelju zadanih parametara kreiraju glazbu moralo se pričekati do 2024. godine, ponajviše iz razloga koji se tiču autorskih prava i vlasničkih odnosa unutar postojeće glazbene industrije, tj. izbjegavanja eventualnih problema koji bi nastali kršenjem tih prava, jer AI platforme kao što su Suno i Udio su u stanju stvoriti glazbeno djelo u svakom postojećem žanru, kao i s odgovarajućom pratećom produkcijom do te mjere da se gotovo ne može razaznati da tu nije sudjelovao živi glazbenik u niti jednom segmentu (također i vokalnom).
Da nije problem potpuno kopirati vokale pop zvijezda sa svim njihovim specifičnostima, poput naglasaka i karakterističnih izgovora riječi dokazano je 2023. godine s pjesmom „Heart On My Sleeve“ napravljene na način kao da je riječ o duetu Weeknda i Drakea. Dotična pjesma koju je AI tehnologijom sklopio još uvijek anonimni Ghostwriter, u rekordnom roku postala je viralni hit, posebno kad su naknadno reagirali službeni zastupnici pjevača koji su demantirali da je došlo do njihove vokalne suradnje.
Poznato je od pamtivijeka da svaki alat pomaže čovjeku u poboljšanju izvedbe onoga za što je namijenjen, no s pojavom spomenutih i brojnih drugih generatora umjetne inteligencije sve glasnije se počelo postavljati i etičko pitanje može li se na umjetnu inteligenciju gledati samo kao na alat s obzirom da korisnicima daje sposobnosti o kakvima prije toga nisu mogli ni sanjati, posebno u umjetničkom segmentu prema kojem je AI posebno penetrirala.
U mnogočemu je i dalje jaka dvojba je li AI tu da bi pomogao umjetnicima, ili da bi ih nadomjestio. Problem multipliciranja resursa tuđeg talenta nikad u povijesti svijeta nije bio toliko izražen kao s pojavom umjetne inteligencije. U svijetu u kojem je optimizacija troškova jedan od najvažnijih imperativa takvo pitanje je definitivno opravdano i to ne samo u kreativnim sferama, jer sudbinu krojenu po onoj staroj izreci da „revolucija jede vlastitu djecu“ prvi su iskusili upravo programeri, tj. IT sektor, da bi potom i medijska industrija najavila optimizaciju, tj. brojna otpuštanja radnika čija mjesta će preuzeti tehnologija umjetne inteligencije.
Na odgovor ugrožene ljudske inteligencije nije trebalo dugo čekati, a o tome će biti više riječi u idućem nastavku.
Nastavlja se…
*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije.