U rokerskoj mitologiji 1982. godina uvijek se ponosno opisuje kao špica domaćeg Novog vala, u kojoj su jedan za drugim izlazili epohalni albumi ‘Adijo pamet’, ‘Državni ljubimci’, ‘Odbrana i poslednji dani’ i ‘Filigranski pločnici’- Međutim, situacija na terenu bila je ponešto drugačija.
Jugoslavenski novovalni heroji zapravo su osvojili samo nekoliko većih gradova. Osim Azre, slabo su se uspjeli nametnuti na provincijskim pozornicama. Tamo su ostali negdje na margini, stiješnjeni između dva suprotstavljena tabora. Na jednoj strani znatno brojniju publiku imali su popularni hard rokeri Riblja čorba i Divlje jagode s recidivima starorokerskog zvuka 1970-ih. S druge strane nadirala je nepregledna gomila narodnjaka, koji su u to doba prolazili kroz najveću smjenu generacija pa im nije manjkalo mladalačkog poleta.
Hard rokerski bestseler „Motori“ bio je najtraženiji album na tržištu, ali folkeri su istodobno ubacili u igru više aduta s kojima je 1982. na koncu upisana u povijest kao njihova zlatna godina. Lepa Brena je te godine imala nezaboravnu televizijsku premijeru u kod Minimaksa u beogradskom Nedeljnom popodnevu. Njena buduća najozbiljnija konkurentica Vesna Zmijanac, poslije zapaženog predstavljanja na soundtracku filma „Sok od šljiva“, objavila je prvi samostalni album „Ljubi me, ljubi lepoto moja“. Radijski eter bio je nakrcan cajkaškim mega hitovima „Treba mi rame tvoje“ Nade Topčagić, „Opio se mali mrav“ Tomislava Čolovića, „Oj, jarane, jarane“ Halida Muslimovića i „Pozdravi je, pozdravi“ s kojim je „slavuj iz Mrčajevaca“ Miroslav Ilić definitivno potvrdio glavnu mušku ulogu u folkerskom mainstreamu.
Najinteresantnije promjene ipak su se događale u undergroundu. Niški producent Vlado Asanović, otprije poznat po angažmanu na soundtracku za film Rajka Grlića „Bravo maestro“, iskoristio je svoje zagrebačke veze da u Jugoton dovede kafanskog pjevača iz rodnog kraja Bobana Zdravkovića. Dok su se na narodnjačkim plejlistama uglavnom izmjenjivali hitovi šumadijskog i bosanskog profila, ova niška ekipa tražila je uporište u južnjačkom, pretežno grčkom melosu i izbacila neobičan album „Volite se i pevajte uz buzuki“.
Prema Jugotonovim mjerilima to je 1982. bilo razočaravajuće nekomercijalno izdanje, ali je uvodna pjesma „Dođi iz tuđine“ naknadno ušla u standardni narodnjački repertoar, dobila atraktivniji naslov „Prokleta je Amerika“ i zacementirala status ultimativnog kafanskog evergrina s mnoštvom znanih i neznanih obrada. Iste godine startao je Južni vetar s debitantskim albumima Sinana Sakića „Miko, druže moj“ i Šemse Suljaković „Verna u ljubavi“. Mozak operacije Južni vetar bio je svestrani leskovački muzičar, kompozitor i producent Miodrag M. Ilić zvani Mile Bas.
U ranoj mladosti svirao je hitove Beatlesa na gradskim igrankama, poslije je otišao u kafanske svirače, a zatim se 1977. preselio u Beograd i počeo graditi karijeru studijskog muzičara u narodnom orkestru. Nezadovoljan statusom u PGP RTB-u odlučio se osamostaliti pa je okupio bend Južni vetar, opremio mali privatni studio i napravio dil s izdavačkom kućom Diskos iz Aleksandrovca. U Miletovoj instrumentalnoj pratnji pojavila su se dva posve različita, ali podjednako zanimljiva lika. Sava Bojić koji je pristigao je s beogradske rock scene, iz prve postave Pop mašine i grupe Tako, začinio je produkciju Južnog vetra prog rock gitarom upadljivo drugačijom od svega što se moglo čuti u starijim NNM hitovima.
Miletov rođak, leskovački harmonikaški virtuoz Perica Zdravković u kasnijoj preraspodjeli studijskih zadataka dobio je u ruke synth Casio CZ230S i naprosto razvalio. Prije toga je Mile isprobao nekoliko klavijaturista, pa je u Južnom vetru nakratko zasvirao i Dugmetov Laza Ristovski. Od 1986. umjesto Save Bojića gitaru je svirao još jedan proslavljeni roker Josip Boček iz Korni grupe.
Kafanska reputacija Miodraga Ilića najviše je došla do izražaja kad je za svoj ambiciozni projekt počeo tražiti pjevačke talente po birtijama u Srbiji i Bosni. Otkrio je Sinana Sakića, Šemsu Suljaković, Mileta Kitića i Kemala Malovčića, a udarnu vokalnu petorku kompletirao je 1986. pošto je iz Diskosovog kataloga preuzeo tinejdžersku senzaciju Draganu Mirković. Jedna od karakteristika all stars tima Južnog vetra bila je privlačnost za sve generacije slušatelja s gotovo optimalnim rasponom od 18-godišnje Dragane do duplo starijeg Kemala.
Međutim, najviše prašine ipak se podiglo zbog munjevitog proboja Sinana i Šemse. „Jecanje“ je možda najslikovitiji pogrdni naziv njihovih egzotičnih otegnuto zavijajućih vokala koji su u kombinaciji s nabrijanim orijentalnim ritmovima Južnog vetra izazivali zgražavanje među folkerskom konkurencijom, kod starije NNM ekipe i samozvanih čuvara tradicije. Za razliku od Lepe Brene, koja je bila rado viđena gošća na svim televizijama jer je njeno pojavljivanje na ekranu rušilo sve rekorde gledanosti, Sinan i Šemsa držani su u prešutnoj medijskoj blokadi. Rijetko su ih zvali na TV Sarajevo, još rjeđe na TV Beograd, nikad na TV Zagreb.
Napade na Južni vetar predvodila je beogradska estrada, gdje se naveliko govorilo o nepoželjnom turskom melosu, „janjičarskom stilu“ i „iranskoj struji“. Najglasniji hejteri uglavnom nisu imali pojma o suvremenoj istočnjačkoj popularnoj muzici niti bi znali razlikovati turski arabesque, egipatski shaabi i panarapski habibi pop. Glavni vanjski utjecaj u karakterističnom zvuku Južnog vetra zapravo nije ni dolazio s istoka nego s juga, nekih iz modernijih interpretacija grčke laiko muzike.
Mile Bas nije se mnogo osvrtao na prozivke i uvrede. Na svojoj strani uvijek je imao ogromnu masu publike. Mali i jeftini studijski pogon bio je zapanjujuće produktivan pa je njegova famozna udarna petorka svake godine izbacivala nove albume. Pošto je Južni vetar povremeno radio i sa Šerifom Konjevićem, Hankom Paldum i Ljubišom Stojanovićem – Louisom ukupna tiraža njegovih izdanja penjala se na fantastičnih tri milijuna kazeta godišnje. Najuspješniji jugoslavenski hitmaker svih vremena sa svojim pulenima držao je barem 20 % folkerskog tržišta. To je bio onaj dio koji su poreznici mogli pratiti. Koliko je još kazeta izdilano zapadnoeuropskoj dijaspori preko Diskosovih licencnih partnera ili prošverano u Bugarsku i Tursku, znao je možda samo Mile Bas.
Šemsin ultimativni bestseler „Pristajem na sve“ iz 1986. praćen prvom i jedinom jugoslavenskom turnejom Južnog vetra navodno je prodan u 850.000 primjeraka, a neki izvori čak spominju milijunsku nakladu tog albuma. U izvozu hitova Južnog vetra za Bugarsku najdalje je dobacila Dragana, pa je 1991. zapjevala pred 50.000 ljudi na stadionu Vasil Levski u Sofiji. Veću posjetu na tom stadionu prije nje imala je samo Lepa Brena.
Na bosanskim pozornicama apsolutni šampion bio je Sinan. Kad je spojio mega hitove „Ej, od kad sam se rodio“, „Nek’ puknu dušmani“ i „Sklonite čaše sa stola“ nije mu više trebala gotovo nikakva reklama. S malo plakata zalijepljenih po gradu i najavama u specijaliziranim narodnjačkim emisijama Radio Sarajeva Đerdan i Folk Filigran momentalno je rasprodao najveću sarajevsku dvoranu Zetra.
Nestvarno velike brojke Južnog vetra nisu otvorile apetit samo folkerima. Rokeri i zabavnjaci također su htjeli ugrabiti dio kolača. Najbrže je reagirao Oliver Mandić s „Pitaju me, pitaju“ i „Pomagajte drugovi“ koje su mu u prvi mah uvećale popularnost, a dugoročno upropastile karijeru jer ga poslije takvih ispada više nitko nije doživljavao kao važnog pop inovatora. Bijelo dugme izbacilo je „Đurđevdan“ i po prvi put otišlo u totalne narodnjake. Dino Merlin je kao i uvijek gledao što radi Brega i slijedio njegov put. U Hrvatskoj je najkonkretniji odgovor na eksploziju cajki imao estradni doajen Đorđe Novković.
Neda Ukraden je u Novkovićevoj folk pop produkciji dohvatila svoj najveći hit „Zora je“ i rekordnu tiražu albuma „Hoću tebe“. Međutim, distribucija i prodaja najtraženijih izdanja u pola milijuna primjeraka bila je moguća samo na jedinstvenom jugoslavenskom tržištu. Raspadom federalne države sve je krenulo nizbrdo. Južni vetar je u etničkom prebrojavanju ostao bez Šemse Suljaković i Kemala Malovčića. Miodrag Ilić je od 1993. uspješno poslovao preko vlastite diskografske kuće Južni vetar i potezao nove adute poput Indire Radić, ali to ipak nisu bili rezultati kakve je bilježio 1980-ih. Šemsini stari rekordi ostali su zauvijek nedostižni.
Čuvena udarna petorka ponovno se okupila bez Mileta na snimanju Kemalove pjesme iz 2008. simbolično naslovljene „Jači nego ikad“. U Hrvatskoj je s početkom rata muzika iz Srbije potpuno izbačena iz javnog prostora i preko noći zamijenjena živopisnim domaćim surogatima, osim kriptobosanskog repertoara Zdravka Čolića koji se i dalje regularno vrtio po zagrebačkim klubovima.
Dražen Vrdoljak dobio je otkaz na Hrvatskom radiju zbog toga što je u svojoj emisiji zavrtio EKV. U takvoj atmosferi zbog glasnog puštanja cajki se realno mogao dobiti metak. Međutim, zagriženi poklonici nikad se nisu pomirili s nametnutim embargom i nastavili su pratiti sve što se događalo u Srbiji. Uvoz cajki preusmjeren je na alternativne pravce preko Hercegovine i Slovenije, pa im je 1990-ih glavna fora bio potpuno novi stil radikalno drugačiji od NNM-a. Rambo Amadeus dao mu je ime turbo folk.
Nastavlja se…
Saznajte više:
Novi nastavak:
*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
