Švicarski propovjednik gospel blues trash religije u četvrtak u zagrebački Vintage Industrial Bar po prvi put domaćoj publici pokazati kakvi đavoli nastanjuju njegove zbiljski uvrnute misli.
U biografiji švicarskog glazbenika Beata Zellera stoji da je rođen 1967. godine, ali kad ga vidite i čujete vjerojatno biste mogli pomisliti da je netko zabunom upisao umjesto osmice devetku, ili da je te godine Reverend Beat-Man poput grofa Drakule i/ili Orloka iz “Nosferatua” tek doplovio u Europu u nekom kovčegu, ali sa suprotne stane oceana, iz Amerike, jer njegovi uzori i glazbeni stilovi, kao i likovi koje dočarava, svi imaju korijene upravo u tamošnjoj tradiciji.
Iz te tradicije je i njegova ključna persona. Beat-Man je u jednakoj mjeri propovjednik, vođa karnevala i šarlatan, čudak s tvrdim naglaskom koji pjeva svoje “gospel blues trash” u primitivnoj kombinaciji bluesa Howlin’ Wolfa i rocka Hasila Adkinsa, ali ima tu i bluegrassa i countryja i svakog drugog boga i vraga koji nastanjuje njegove zbiljski uvrnute misli pretvorene u tekstove pjesama koje često uključuju vedre teme kao što su incest, demonska opsjednutost i dobro staro ubojstvo.
Paralelno sa samostalnom karijerom koju je počeo pod imenom Lightning Beat-Man, Zeller predvodi i nekoliko različitih rock and roll sastava od kojih je najpoznatiji psychobilly odred The Monsters. Kao solo izvođač nastupa uglavnom u formi one man banda s gitarom, bas bubnjem i činelom, no kroz povijest su mu se na pozornici znale pridružiti plesačica Panti-Christ ili pak Nicole Izobel Garcia koja bi preuzimala na se bubnjarsku zadaću odjevena u opaticu, a s njim je objavila i album “Baile Bruja Muerto” iz 2019. godine.
Osim izvođačke karijere i izrazito bogate studijske aktivnosti koja je iznjedrila više od trideset ploča u raznim kombinacijama i pod raznim imenima, Beat-Man ima i vlastitu te u svoj niši vrlo cijenjenu rock and roll etiketu Voodoo Rhythm Records na kojoj osim vlastitih albuma izdaje i neka poznata imena iz tog svijeta kao što je primjerice u našim krajevima popularni King Khan sa svojim bendom The Shrines (gledali smo ih u Šibeniku i u Močvari), ili pak Delaney Davidson sa Novog Zelanda koji se također prije pet godina predstavio zagrebačkoj publici koncertom u klubu Route 66.
Osim sviranja s opaticama, Zellerovi nastupi slavno su uključivali i hrvače točke u kojima se hrva sam sa sobom poput Colina “Bombera” Harrisa iz Monty Pythona i/ili sa svojom gitarom, ili pak u paru. No svim tim eskapadama unatoč, glazba i dalje čini osnovu privlačnosti Reverend Beat-Mana. Njegov glas može zvučati kao zavijanje ranjene životinje ili kao vila narikača, režanje steklih pasa ili kreketanje oživjeloga leša. Njegov spoj rocka, folka i bluesa zvuči autentično i proživljeno kao da dolazi iz mračne američke močvare, a ne iz tamo neke uređene i pitome Švicarske.
U slavnom monologu iz ‘Trećeg čovjeka’ Harry Lime kojeg tumači Orson Welles kaže kako su u Italiji trideset godina pod Borgijama imali ratove, teror, ubojstva i krvoprolića, pa su proizveli Michelangela, Leonarda da Vincija i renesansu. “U Švicarskoj su imali bratsku ljubav, pet stotina godina demokracije i mira, i što je to proizvelo,” pita. “Sat s kukavicom.” Pola stoljeća kasnije, iz istog švicarskoga sata izlijeće Reverend Beat-Man, više cuckoo od same kukavice. Čujte njegov gospel trash blues koji zavija na putu prema vama. Bit će u Vintage Industrialu 19. rujna.