Njihove pjesme duboko su ukorijenjene u povijest i osvajačke pohode dalekih im predaka te nastanjene duhovima nepobjedivih stepskih ratnika.
Premda je od mojih metalnih dana prošlo više od 30 godina, s vremena na vrijeme volim se zaletjeti na neku takvu svirku, ako me dovoljno ponese i ozlijediti si vrat mašući glavom (kose, nažalost, više baš i nemam). Pridodamo li tome neizlječivu mi ovisnost o neobičnim, ponekad i nespojivim glazbenim kombinacijama nije bilo nikakve dileme da ću se u utorak naći u Tvornici kulture kako bih popratio premijerni zagrebački koncert mongolskih metalaca The HU.
Klub u Šubićevoj bio je skoro sasvim ispunjen, što ne čudi jer su nas The HU posjetili na krilima velikog hypea potvrđenog pozivom na turneju s Iron Maiden i sudjelovanjem na kompilaciji „The Metallica Blacklist“ ili suradnjama s Williamom DuVallom iz Alice In Chains u singlu „This is Mongol“ te Serjom Tankianom u remiksu pjesme „Black Thunder“. Mogu se pohvaliti i Redom Džingis-kana, najvišim državnim priznanjem u Mongoliji, koji su primili za promicanje kulture svoje rodne grude.
Na papiru sve to zvuči obećavajuće, no u prošlosti se često događalo da nam dolaze bendovi s jednako impresivnim, ako ne i impresivnijim CV-jem koji tamo gdje je najvažnije, na pozornici, baš i nemaju previše toga za pokazati, zbog čega su, sasvim logično i zasluženo, u kratkom roku potonuli u zaborav.
Mongolska četvorka (na koncertima pretvorena u osmorku) takve je sumnje otpuhala već u startu, s tim da silinu njihovog zvuka pojačava i vizualni dio priče u kojem Enkhsaikhan “Enkush” Batjargal, Nyamjantsan “Jaya” Galsanjamts, Temuulen “Temka” Naranbaatar i Galbadrakh “Gala” Tsendbaatar na stageu izgledaju poput vojskovođa koji se svakog trenutka spremaju povesti svoje trupe u bitku protiv Kineza ili Tanguta. Kod The HU, naime, nema vragova, demona i slične metalcima drage tematike: njihove pjesme duboko su ukorijenjene u povijest i osvajačke pohode dalekih im predaka te nastanjene duhovima nepobjedivih stepskih ratnika.
Glazbeno, što vjerojatno već znate, radi se o metalu protkanom utjecajima i tradicionalnim instrumentima Mongolije poput viole s konjskom glavom ili čeljusne harfe koje, barem uživo i barem tamo gdje sam stajao, dosta često „progutaju“ distorzirane gitare i ritam-sekcija koju uz basista sačinjavaju bubnjar i perkusionist. Samim time, nedostajalo mi je još više folk elemenata makar se mora priznati da i metalu pristupaju dosta široko i eklektično.
Tako povremeno nalikuju Metallici čije su „Through the Never“ i „Sad but True“ pretvorili u sastavni dio repertoara, a ima tu i klasičnog metala tipa Judas Priest, u manjoj mjeri i Rammsteina pa i dooma. U „Song for Women“ činilo mi se da slušam mongolske predstavnike hair metal ogranka i njihovih power balada, dok u određenim trenucima djeluju čak i blisko popu, dakako provučenom kroz teškometalni filter. Od svega toga na sigurnoj distanci od ortodoksnijih sastava žanra (i nebrojenih mu podžanrova) drže ih etno elementi kao što je grleno pjevanje ili solo na mongolskoj gitari.
Oko sat i pol nastupa u konačnici mi je proteklo bez većih oscilacija, a kada bih morao birati najbolje izvedbe večeri u najuži izbor ušle bi „The Great Chinggis Khaan”, „Black Thunder“ i „This is Mongol“. Publika je također bila na visini zadatka, iz čega se dalo zaključiti da je u njoj bilo i puno onih dobro upoznatih s pjesmaricom grupe. Pamćenja vrijedan moment svakako je bilo i skandiranje „hu, hu, hu“ čitave Tvornice.
Red je spomenuti i da su koncert otvorili Šveđani Solence u čijoj muzici ima svega od metala i elektronike do alternativnog rocka i popa. Taj sam opis preuzeo iz press materijala pošto sam stigao tek nekoliko minuta prije početka The HU, no koliko sam doznao iz kasnijih razgovora s onima točnijima od sebe, nisam previše propustio.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
