95-godišnji Stjepan Jimmy Stanić trenutno je najstariji pjevač na svijetu koji još uvijek aktivno nastupa. Tko ne vjeruje, može sutra slobodno otići na koncert u Vintage Industrial Bar i uvijeriti se na svoje oči i uši. Dakako, uz sve će još dobiti i solidnu dozu Stanićevog humora.
Imao sam lažni osjećaj da sam s Jimmyjem Stanićem vodio intervju prije 2-3 godine, pa me pomalo zaprepastilo da je otad prošlo već pet godina. Tom prilikom smo sjedeći u udobnim naslonjačima u Centru za kulturu KNAP prije koncerta kroz razgovor prošli priličan broj etapa njegovog života, no ovog puta ipak smo se odlučili za telefonski intervju iz praktičnih razloga – stvarno sam osjećao nelagodu da 95-godišnjeg Jimmyja cimam da dođe u neki kafić u blizu svog obiteljskog doma, jer bi po nekom Murphyjevom zakonu ili ušli u neku birtijetinu, ili bi glazba bila preglasna, ili bi se nešto treće ispriječilo, a nije moj stil da mu dolazim na kućni prag kao gost i inkomodiram ga na taj način.
Tako da je stari dobri telefon bio sasvim dovoljan. I da, nisam morao ponavljati pitanja (ako se netko to pita), Jimmy itekako dobro čuje, kao što je pomalo i uzbuđen što konačno kreće nova koncertna sezona. Kad čovjek radi nešto što ga veseli, on to veselje ne krije ni u desetom desetljeću života. A i meni je nekako izazov bio razgovarati s, meni poznatim, najstarijim aktivnim čovjekom u svijetu glazbe. Najstariji s kojim sam prije njega razgovarao, bio je hm, hm, vrlo vjerojatno također on, jer se trenutno ne mogu sjetiti nekog drugog devedesetogodišnjaka s kojim sam pričao povodom koncerta.
Za početak, kako ste?
Stjepan Jimmy Stanić: Jako dobro, jer vrijeme se malo promijenilo. Ide na malo svježije. Ovo ljeto je bilo tragedija. Nismo nastupali tri mjeseca i sad je situacija da sve kreće ispočetka. Naime, mi ni jedno ljeto ne idemo nikuda, a pogotovo ovo. Bilo je ekstremno vruće. Sad konačno imamo koncert u Vintage Industrialu, pa potom u Čakovcu…i tak. Tam u Vintageu nam se sviđa, mislim Barbari i meni se sviđa. I publika je uvijek fina. Bude sve u redu i mi smo onda veseli.
Čitao sam u jednom intervjuu da ste rekli kako se u životu ne uzbuđujete previše oko ničega i da je to u dobroj mjeri tajna vaše vitalne dugovječnosti, ali da vas rastužuje odnos ljudi prema prirodi…
Jimmy Stanić: To je istina. Cijelu Amazonu su posjekli. Samo su panjevi ostali. Moraš u glavi biti panj za tako nešto delat. Ja to ne razumijem kako si ljudi uzimaju za pravo tako uništavati. Priroda je daleko starija od čovjeka, a čovjek se ponaša kao da je gospodar prirode. Pogledajte samo Sljeme. Jeste li bili slučajno na Sljemenu nedavno?
Jesam, i to gore izgleda grozno.
Jimmy Stanić: Gore su isto sve posjekli. Nekad je to bila šuma, sad je golo brdo. Sve su trupce naslagali. Oni to valjda nekom prodaju. Ja to ne razumijem više. Pa šume su pluća svijeta. One nam daju zrak, a čovjek ih nemilice uništava. Pa pogledajte onda ove šumske požare, to je tragedija isto. Sve gori. Barbara se tak boji požara da i kraj mene doma stoji s vatrogasnim aparatom dok pušim, jer se boji da bum sve zapalil ili da bu se sve zapalilo samo od toga kaj pušim.
Imate 95 godina, pušenje vam ne smeta?
Jimmy Stanić: Ne, godi mi.
Zadnji put smo pričali u KNAP-u, Centru za kulturu Peščenica, 2019. godine. Nakon toga je došla korona, s njom i karantene. Kako je u tom periodu bilo Barbari i vama?
Jimmy Stanić: Čujte, mi nemamo nekog šefa, nekog poslodavca koji nas na nešto prisiljava, tako da nismo nosili maske, osim kad smo išli u dućan ili u ljekarnu. Nismo nikam išli. Jednostavno smo se pazili i to je bilo to. Nastupi su nam falili, to svakako. Nekaj malo je bilo kasnije. Čekali smo da prođe. Ja se nisam ni cjepil, jer ne dam da me pikaju s nekim drekom, oprostite na izrazu, za koji ne znam kaj je unutra.
Unatoč svemu, u tom periodu je živnula vaša diskografija. Prvo album „91+“ s Josipom Cvitanovićem, a potom i album „Prolazi sve“ snimljen uživo sa Zagrebačkom filharmonijom. Ove godine se navršava točno 70 godina od vaše prve singl ploče “Kauboj Jimmy / Ljetni ritam” objavljene 1954. godine. Imate li tim povodom nešto u planu?
Jimmy Stanić: Htjeli su da idemo snimiti jazz album, ali sam odbio.
Zašto?
Jimmy Stanić: Ma čujte, danas svi misle da znaju svirati jazz, ali ustvari nitko ne zna. Mislim, volim poslušati na televiziji kad ovi naši puste neki snimak nekog koncerta iz New Yorka. I to bude fantastično, jer jazz mogu samo Amerikanci svirat. Mi ih možemo imitirat koliko možemo, jer to se ne da svirat kod nas. Imam iskustva kad to velim. Mi smo zemlja tamburice. I to dobre tamburice, da netko ne bi pomislil da ja mrzim tambure. Ja volim tamburicu i svirao sam je, ali velim, jazza nema kod nas.
Bome ste strogi… Nisam znao da ste svirali tamburicu, mislio sam da je kontrabas vaš instrument, a poznato je da ste htjeli biti i operni pjevač, ali ste odustali…
Jimmy Stanić: He, he, he, istina je. Uvjeti su bili prestrogi. Niste smeli pušiti, piti, znate ono, sve što trebate je da stalno morate čuvati glas. Ja to nisam mogao. Ja sam druga vrsta čovjeka. Za mene je sloboda. Ja sam čovjek-ptica koji voli slobodu, koji voli letjeti. Na žalost ne mogu letjeti za stvarno, jer da mogu, već bih odletio iz ove gužve koja se oko nas događa. Ja bih odletio, proć. Barbaru bih stavio na leđa i mi bi odletjeli bilo kuda, jer ovo, znate, ovo kaj se igraju dečki s našom zemljom to je tragedija. To više ne sliči ničemu. No dobro, to je naš problem, ali mi ga ne možemo promijeniti. Tak’ da čekam krila da mi narastu. Barbara sad upravo gleda hoće li mi narasti neko krilo ha, ha, ha. Ništa od krila, draga. Ostat ćemo ovdje gdje smo se rodili, pa kaj bu – bu.
Je li takav stav bio razlog zašto ste ušli u politički život, točnije u Domovinski pokret i na koncu jeste li zažalili zbog toga?
Jimmy Stanić: Nisam. Znate mi smo Hrvati koji su se kad je Tuđman pobijedio razveselili do daske. Rekoh tada: „Barbara, sad je krenulo! Nakon onih pedeset godina koje su bile svakakve.“ Inače, mi smo s Tuđmanom bili dobri. On je mene jako cijenio i uvijek smo bili na njegovom rođendanu, i inače smo se družili. Uglavnom, kad je pobijedio, rekao sam Barbari da bu sad bilo lepo sve. Vratil je i Bana Jelačića, kaj ga je „onaj“ maknul prije i na to sam rekao: „Fino, fino“, ali otrovali su nam našeg predsjednika i vukovi su napali sa svih strana tu našu zemlju i evo šta sad imamo. Ništa. Mi nemamo ništa. A to što ste pitali zašto smo ušli u politiku… Pa pojavila se stranka Domovinski pokret i oni iz nje su rekli da ih ne zanima ništa drugo, već samo njihov program i da neće dozvoliti nikakve upliva sa strane u njihovu stranku i njihov program. I mi smo se onda upisali da malo s našim poznatim imenima potaknemo i druge ljude da se upišu. To su nam poslije neki ljudi i rekli, da su se upisali jer smo se i mi upisali prije njih. I onda je nastalo jedno ogromno razočarenje kada su se počele događati razne stvari s tim Penavom i tim Radićem i kad su se sljubili s HDZ-om, a prvo su rekli da neće. I onda je puklo. Jako smo se razočarali i prešli smo proć iz tog Domovinskog pokreta. Onda su me poslije pitali bi li se učlanil kod Radića. A ja sam rekao: „Čujte, kod Radića je u redu, ali ne znam.“ Ja sam s Barbarom razgovarao hoćemo li se uopće s tim baviti. I to je to za sada. Ne znam što će bit. Hoćemo li se učlaniti u Radićevu stranku, ili nećemo, to ne znam. Bumo vidli. Barbara i ja hoćemo da jedan put već bude nekakav mir konačno. Da se počne nekaj raditi, pa vidite na svim stranama se događa nešto strašno. Evo, tu čitam novine i posvud se događaju neke stvari koje su grozne. Narod pati i ja bih samo htel da dođe neki mir.
Hajmo za kraj malo vedrije teme… Znate li da ste vi i Clint Eastwood trenutno najstariji profesionalci iz svijeta umjetnosti koji se i dalje aktivno bave svojim poslom?
Jimmy Stanić: He, he, ne znam. Koliko on ima godina?
Mlađi je od vas godinu dana i par mjeseci.
Jimmy Stanić: Od mene su izgleda svi mlađi, ha, ha, ha. To su mi već neki rekli da sam ja najstariji na svijetu koji se još uvijek bavi pjevanjem. I bavit ću se dokle god mogu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
