Na nastupima Blackberry Smokea nećete doživjeti neka neugodna iznenađenja. Oni su tu, precizni, dinamički razorni. Zvučna slika je perfektna.
Ako je cijeli München ovih dana u znaku Oktoberfesta, koji okuplja više milijuna posjetitelja iz cijelog svijeta, koncerti u gradu se redovito održavaju. Kiša koja je padala nije poremetila planove ljubitelja southern rocka jer se ulaznice za ovakve događaje kupuju mjesecima unaprijed. Naravno, ukoliko ne želite da vas iznenadi činjenica da nema ulaznica za vaš omiljeni bend ili izvođača. S obzirom na to da su ovim nastupom u mojoj arhivi koncertnih iskustava prestigli Stonese, koje sam gledao tri puta, Blackberry Smoke već smatram starim znancima.
Blackberry Smoke je američki country rock bend osnovan 2000. godine u Atlanti, u američkoj državi Georgia. U proteklih 24 godine postojanja izdali su osam studijskih albuma i s vremenom su stekli status ozbiljnog benda koji nije tek kopija mnogo popularnijih sugrađana The Black Crowesa. Sa svakim novim izdanjem dizali su kreativnu, sviračku i produkcijsku ljestvicu, što se najbolje moglo vidjeti na sve višim pozicijama na američkom Billboardu, ali i na turnejama koje redovito održavaju u sve većim dvoranama. Ono što ponekad zamjeram američkim izvođačima jest to što rijetko posjećuju Europu zbog nerentabilnosti, no i fanovi u ovom dijelu svijeta itekako su bitan čimbenik u glazbenoj industriji.
Prvi put sam ih gledao u ožujku 2017. godine u Backstageu u Münchenu, kada sam radio intervju s predgrupom Biters (koji su obećavali na američkoj rock sceni, a onda su naprasno nestali). Tada sam ostao oduševljen glavnim bendom. S obzirom na to da moji omiljeni The Black Crowesi nisu bili aktivni, ovo je bio pun pogodak. Rodila se ljubav.
Nisam morao dugo čekati na sljedeći susret jer dolaze redovito s novim albumima, no ovaj put sam se bolje pripremio. Uspio sam dogovoriti intervju s Charlijem Starrom, frontmenom benda (Kakav dan za jednog fan-hobby novinara!)
Kako stari običaji nalažu, ponio sam bocu šljivovice kao poklon, potajno se nadajući da će odmah zaboraviti sve viskije koje su popili u svojoj domovini. Kada već spominjem običaje sa šljivovicom, to sam napravio i na koncertu Jim Jones Revuea u zagrebačkoj Tvornici, gdje sam s bendom nastupao kao predgrupa. Kad je Jim htio probati, rakija je već nestala iz backstagea (poslije sam saznao da ju je odnio predstavnik naše izdavačke kuće, misleći da smo to njemu donijeli). Od tada Jimu ne smijem na oči.
Prilikom tog intervjua uvjerio sam se koliko su članovi benda prizemni i jednostavni ljudi. Charlie je pozvao bubnjara Brita Turnera jer mu je punica podrijetlom iz naših krajeva, i on se sav oduševio jer, kako je rekao, “moja punica ovime liječi sve”.
Brit je preminuo 3. ožujka 2024. godine u dobi od 57 godina. Borio se s glioblastomom, agresivnim oblikom tumora na mozgu, te je i nakon dijagnoze nastavio nastupati s bendom sve do svoje smrti. Njegova kćerka Lana također je bolovala od raka, ali je uspješno pobijedila tu bolest. Sve godine borbe s bolešću bend je izdvajao značajne iznose za fondaciju i donirao više od 700.000 dolara za istraživanje raka kod djece. Lana je sada potpuno zdrava i bavi se glumom; pojavila se i u seriji “Stranger Things”.
Vratimo se na kišnu večer u Münchenu, četvrtak, 26. rujna 2024. Red se počeo stvarati ispred Tonhalle prije 19 sati, kada su počeli puštati posjetitelje unutra. Prednost većine koncerata u Njemačkoj je što se satnica poštuje. Nema čekanja. Izuzetak su jedino nastupi nekih naših izvođača, kada organizatori namjerno razvuku satnicu ne bi li posjetitelji popili što više malih 0,33 piva, koja se uglavnom mogu naći samo kod naših ugostitelja. Najdalje u preciznosti otišao je američki izvođač Billy Strings, na čijem se nastupu s razglasa moglo čuti u pravilnim intervalima za koliko minuta počinje koncert.
Kao i na prošlom koncertu kojem sam prisustvovao, i ovaj je bio rasprodan. Kapacitet dvorane je nešto preko 2.000 ljudi. Nije bilo čak niti ulaznica na večernjoj kasi, što je čest običaj. Predgrupa je bio Bones Owens, američki glazbenik poznat po svom jedinstvenom stilu koji kombinira rock, blues i country. Više sam priželjkivao da će predgrupa biti The Steel Woods, koji prate Blackberry Smoke na drugom dijelu europske turneje. Owensov zvuk je žestok, no na trenutke monoton. Energija je prisutna, no ne mogu previše suditi jer nisam upoznat s njegovim opusom. U svakom slučaju, prolazna ocjena.
Točno na vrijeme dolaze zvijezde večeri. Volim njihov scenski postav. Uvijek je to nekako lijepo, baš onako kako treba – poput nekog finog dnevnog boravka s pojačalima i podestom za bubnjara. Asketski. Nedavno sam gledao i The Black Crowese u Stuttgartu i dobar dio vremena proveo proučavajući jedno 56 pojačala koja su Crowesi imali iza sebe. I to je bio sjajan koncert.
Na nastupima Blackberry Smokea nećete doživjeti neka neugodna iznenađenja. Oni su tu, precizni, dinamički razorni. Zvučna slika je perfektna. Sada imaju tri gitare u postavi. Benji Shanks, koji se pridružio bendu 2018. godine, dodatno obogaćuje zvučnu sliku s mnogo slidea.
Otvorili su nastup s pjesmom “All Over the Road” s predzadnjeg albuma “You Hear Georgia”, nakon čega su nastavili s kombinacijom novih pjesama s posljednjeg albuma “Be Right Here”. Zborno pjevanje na “Ain’t Got the Blues” samo je potvrdilo moju teoriju da Nijemci loše pjevaju. Malo su se popravili na “Run Away From It All”, a čak su me i pozitivno iznenadili na predzadnjoj pjesmi u službenom dijelu koncerta, “One Horse Town”, koja nosi epitet najvećeg hita benda. Bend si dopušta luksuz da neke pjesme jednostavno ne uvrsti na repertoar, zbog čega se autor ovih redaka ljuti na izostanak pjesama poput “I’ll Keep Ramblin'” ili “Shakin’ Hands With The Holy Ghost”. No dobro, čuo sam ih već.
Neke nove pjesme naći će se na mjestu favorita. Bend je uigran, no dopuštaju si izlete u jam sessione koji su topli, zaigrani i pokazuju svu raskoš glazbenog talenta koji bend posjeduje. Nekako vas očaraju do granice zaljubljenosti. Jedina zamjerka koju imam je možda nedostatak više komunikacije s publikom. Svaki ton je na mjestu, možda bi neka greška usrećila rijetke poput mene, koji imaju onu bivšu glazbeničku zavist, no mi nismo bitni.
Izveli su 18 pjesama i vratili se na bis, te izveli još dvije, a posljednja je bila “Ain’t Much Left of Me”, koju smo svi otpjevali, dobrano motivirani dobrim bavarskim pivom.
Blackberry Smoke su odličan bend, profesionalci najviše kvalitete i svaki euro uložen u kupnju ulaznice ili nosača zvuka je dobro uložen novac. Znaš da si za svoj novac dobio vrijednost. I još pjevušiš kada se vraćaš kući u hladnoj, kišnoj minhenske noći.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
