‘Unaprijed se ispričavam svima koji na ovaj portal dolaze po informacije o glazbi i sceni, jer ova reakcija se nažalost bavi ničim izazvanim medijskim podmetanjima od strane novinara Dubravka Jagatića i portala Muzika.hr, pa kao glavni urednik, ujedno i oštećena strana, osjećam potrebu o tome progovoriti u javnom prostoru’ – Zoran Stajčić.
Prolog
Dolazi mi od Dubravka Jagatića 25. rujna e-mail sljedećeg sadržaja:
Drage kolegice i kolege,
Želim napisati jedan dobronamjeran ali kritički tekst vezan uz „najvažniju” hrvatsku glazbenu nagradu Porin pa mi je jako stalo da čujem vaše mišljenje. Stoga vas molim ako bi do petka pronašli vremena i napisali mi odgovore na sljedeća tri pitanja:
Jeste li zadovoljni Porinom kao glazbenom nagradom?
Zbog čega se po vašem mišljenju srozao značaj ove nagrade?
Što bi po vašem mišljenju trebalo promijeniti da se vrati dignitet nagradi Porin?
Vaši odgovori mogu biti vrlo kratki ali se i slobodno raspišite ako želite. Neću vas u tekstu citirati već pokušavam prikupiti što više mišljenja vas koji sustavno pratite glazbenu scenu kao i nagradu Porin.
Unaprijed hvala i srdačan pozdrav!
Isti dan šaljem sljedeći odgovor:
Zdravo Dudo:
1. Nimalo. I to već godinama, pardon, desetljećima.
2. Više se ne mogu sjetiti je li uopće postoji pravilo odigran korak? To je čitav niz pogrešnih koraka, uz jednako toliko dobronamjernih savjeta i upozorenja sa svih strana koji su svi odreda ignorirani da to podsjeća na upornu želju tvrdoglave osobe da ode u pustinju i da tamo skonča. Eto to je Porin. Ta nagrada nema nikakav značaj. Apsolutno nikakav. Ove godine, dan nakon Porina nije izašao niti jedan tekst ili reakcija. Dakle, medijski gledano, više interesa izazove festival alternativne glazbe u Benkovcu (čak dvije mainstream televizije HRT i Nova TV). S druge strane jedna Dora je narasla na tri večeri i to je trenutno centralna državna glazbena manifestacija o kojoj se priča i piše mjesecima, a uz to se pokazala kao platforma za stvoriti zvijezde u Hrvatskoj. Let 3 je 2023. svirao pred daleko naviše publike u doslovce cijeloj Hrvatskoj spram svih ostalih, Baby Lasagna je prodao 3 stadiona Šalata u jednom danu. Što je napravio laureat s najviše dobivenih Porina? Tko je dobio najviše Porina u 2024.? Eto, ni to ne znam, a pišem o glazbi. Za Porin samo čekam kad ću napisati: Sam pao, sam se ubio.
3. Porin treba ukinuti. Vrijeme za servisiranje je odavno prošlo. Nema tu pomoći. Mrtvo tkivo ne može se oživjeti.
Zoran Stajčić
Treba li Dubravko Jagatić u mirovinu?
Dana 2. listopada 2024. na portalu Muzika.hr izlazi tekst naslovljen Treba li Porin u mirovinu? u kojem izlaze moji odgovori kojima je pridodan prefiks: „Bilo je i vrlo radikalnih mišljenja kada je Porin u pitanju“. Dakako, nepotpisano mojim imenom jer je Jagatić tako i naveo u svom inicijalnom e-mailu: „Neću vas u tekstu citirati već pokušavam prikupiti što više mišljenja vas koji sustavno pratite glazbenu scenu kao i nagradu Porin.“ No sve bi bilo etički s te strane (iako sam se imenom i prezimenom potpisao na odgovore koje sam slao, dakle jasno sam mu dao do znanja da me može potpisati) da u istom tekstu dvojica anketiranih nisu dobila imena i prezimena spram nas ostalih „radikalnih anonimaca“ po odluci autora teksta.
Jagatić je tako s profesionalne novinarske i etičke strane zadao podli udarac onima koji se ne uklapaju u gabarite njegovog, citirat ću: „dobronamjernog, ali kritičkog teksta“, jer on je to u stvari podijelio na „dobronamjerni“ i „kritički dio teksta“. Prvi dio je dakako „dobronamjerni“ i u njemu kao da je dugo i pomno pripreman svečani govor glavnog urednika portala Muzika.hr kojim kao da pretendira na mjesto u Upravnom odboru Porina, a potom još jedan „dobronamjerni“ stav, također potpisanog Igora Jurilja koji je donedavno pisao za cehovski portal Glazba.hr i koji je dan kasnije nakon objave teksta iskoračio kao hrabri Facebook borac sa stavom, te na toj društvenom mreži napisao: „Super su radikalna i rezolutna mišljenja, a onda vidim da sam jedini potpisan pod svojim. Svi bi ukidali i mijenjali, ali i sačuvali veze.“
Nimalo ne krivim Jurilja što je stekao dojam da su ovi s „radikalnim stavovima“ anonimni šupci koji mrmljaju nešto u svoju bradu ili pak „šupci koji čuvaju svoje veze“. A anonimnim šupkom me konstrukcijom svog teksta upravo učinio Dubravko Jagatić. On je potezom ulizivačkog dvorjana na prvo mjesto stavio mišljenje glavnog urednika portala na kojem je objavio svoj tekst, a ne kako neka učtivost nalaže, na posljednje. Jer tko bi se primjerice osjećao ugodno u situaciju u kojoj domaćin prvi sjeda za stol, prvi sebi grabi i uzima najbolje? Posebno kad u tom društvu neki imaju ime i prezime, a neki su samo gundravi anonimni šupci. U tekstu također tim anonimnim šupcima, koji ne zaslužuju ni svoje ime novinarskom odlukom Dubravka Jagatića, nije mjestu u prvom „dobronamjernom“ dijelu teksta gdje se idejama razmeću Plovanić i Jurilj, već (duuugo nakon njihovih briljantnih opservacija) u potpalublju gdje drži zatvorene sve one s „radikalnim stavovima“. Tim potezom je također u novinarskom smislu došao do „zlatnog grala“ dugogodišnje koncertne prakse Ramba Amadeusa koji je svoje koncerte koncipirao po sistemu „prvo dugački i dosadni dio, a potom kratki i zanimljiv“. Dakle, nije se odlučio dinamično suprotstaviti stajališta u tekstu (a s tri ista pitanja postavljena raznim sugovornicima se to nameće samo od sebe kao nimalo teška zadaća), već kopipejstati kompletne odgovore jedne za drugim po već spomenutom sistemu; prvo dobronamjernici s imenom i prezimenom, potom huk radikalnih zombija iz potpalublja hrvatske anonimne misli.
Jučer sam mu osobno preko messengera izrazio svoje nezadovoljstvo time što je u najavljenom anonimnom prikupljanju mišljena prekršio to svoje pravilo i nečijim mislima dao imena i prezimena, a neke ostavio anonimnima, jer ako ćemo i o tome kako se rade ankete onda je pravilo da se treba držati jednoobraznosti za sve uključene po principu; ili su svi izvori informacija anonimni, ili su svi izvori imenovani. Na koncu, nije Jagatić išao po ulici i pitao anonimne prolaznike, već je od nas ljude iz struke, koji nemamo problema s tim da nas se imenuje u javnom prostoru, po vlastitom nahođenju učinio anonimcima koji nemaju hrabrosti javno istupiti sa svojim mislima i u svoje ime.
Još goru informaciju sam doznao kasnije, a to je da je Jagatić također odlučio još nečije „radikalne stavove“ ljudi s imenima i prezimenima ne uključiti u finalnu verziju teksta. Što je svakako neopravdan čin cenzure. U biti, opravdano je samo u slučaju kad ciljano želiš „dobronamjeran tekst“, ali ti količina kritičkog to jednostavno ne dozvoljava. Dakle, opet smo u polju manipulacije, a ne neovisnog novinarskog skupljanja informacija s terena (kakve god one bile). Lako za Porin. Previše je on bitan i sad dok je nebitan, i previše se tamo interesnih sfera prepliće da bi tako lako otišao u penziju. Kao što ni UO-u Porina ne pada na pamet prihvaćati neke paušalne novinarske savjete obzirom da su oni uvjereni da rade odličan posao, a ne da su u kvaru. No kad vidim što je kolega napisao i kako je to javnosti predočio, onda se otvoreno pitam je li on za penziju? U novinarstvu su neke stvari slične kao i u glazbi. Keith Richards je rekao da vrijediš onoliko koliko ti je vrijedio zadnji koncert. U novinarstvu vrijediš onoliko koliko ti vrijedi zadnji napisani tekst.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
