Od jazza, do disca, Josipa je uvijek mogla sve i nije ju bilo previše briga što tko mislio o onome što radi.
Nakon što je još jednim reizdanjem i koncertnom turnejom lani obilježena pedeseta obljetnica njezinog epohalnog albuma “Dnevnik jedne ljubavi”, vrhunskog konceptualnog djela tada mlade pjevačke nade Josipe Lisac nastalog iz vizije i pera njezinog partnera Karla Metikoša te tekstopisca Ivice Krajača, Croatia Records nastavlja s oživljavanjem njezinog kataloga pružajući isti audiofilski tretman (lacquer cut / Abbey Road / 180 gram vinyl remaster – ako kome što znači) dvama narednim studijskim albumima “Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International” i “Made in USA”.
Prvi od njih uslijedio je tri godine nakon hvaljenog prvijenca koji je okupio sva najveća imena tadašnje jugoslavenske rock scene te nakon pojavljivanja u Metikoševom mjuziklu “Gubec-beg” gdje je privukla dodatnu pozornost i hvalospjeve svojom ulogom Jane, i činilo se kao da ne postoji ništa što ova 26-godišnja djevojka nije sposobna izvesti.
Kako bi se taj dojam dodatno naglasio, za njezin sljedeći studijski album najveći ovdašnji jazz glazbenik i impresario Boško Petrović okupio je svoj B.P. Covnvention Big Band i dodatno ga pojačao imenama svjetskih zvijezda i istinskih velikana kao što su sjajni trubač Art Farmer, Ernie Wilkins i Clark Terry kako bi pratili divu u nastajanju u njezinim izvedbama deset klasika koje je za potrebe ovog albuma prepjevao ponovno Ivica Krajač.
Album naslovljen jednostavno “Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International” pratila je jednako jednostavno dizajnirana naslovnica koja nosi samo lijepim rukopisom ispisano ime izvođača, odnosno albuma, gotovo jednaka u stilu one verzije artworka ploče “Beggar’s Banquet” The Rolling Stonesa koja je zamijenila izvornu, tobože šokantnu sliku koja je prikazivala, zamislite, zahodsku školjku.
Josipin “jazz” album vjerojatno je više njezin nego Petrovićevog all star sastava, jer u prvi plan su stavljene njezine vokalne moći koje višestruko zasjenjuju virtuoznost sastava i uglavnom izrazito solidna aranžmanska rješenja. No, ovdje svakako moramo istaknuti i Krajačevu ulogu, jer da on nije tako kvalitetno preveo tekstove izvornika, cijela stvar se mogla srušiti kao kula od karata bez obzira na karizmu glavne zvijezde ili umijeće big benda.
Album otvara pjesma “People” koju je Jule Styne napisao za brodvejski mjuzikl “Funny Girl” objavljen samo deset godina ranije, ali moram priznati da sam u životu mnogo više slušao Josipine “Ljude”, verziju koja i aranžmanski i vokalno nadmašuje onu koju je onomad snimila Barbra Streisand za soundtrack predstave. “Ain’t No Sunshine” Billa Withersa ovdje je pretvorena u “Nema Sunca” i također besprijekorno funkcionira.
Među deset prepjeva našla su se i dva iz pjesmarice Beatlesa, a “Nešto” (“Something” Georgea Harrisona) je za koplje bolja od “Jučer”, koja je narovno obrada jedne od najobrađivanijih pjesama svih vremena, “Yesterday” Paula McCartneyja, koju čak ni uspješan Krajačev prijevod ne može spasiti od činjenice da je već i tad, devet godina nakon izvornog objavljivanja, ova pjesma bila opće mjesto u popularnoj glazbi.
Naći će se tu i materijala Stevieja Wondera (“Ti si sunce mog života / “You Are The Sunshine Of My Life”), ali i na ovim prostorima manje poznatih autoa kao što su Tony Joe White (“Willie and Laura Mae Jones”) ili pak Jimmyja Webba, autora klasika kao što su “By the Time I Get to Phoenix” ili “Highwayman”, čija je “Didn’t We” (prevedena kao “Zar ne?”) uvrštena na ploču. Iz sličnog, načelno country okruženja stiže i “Čovjek s tisuću mana” koja je zapravo prepjev hita “Son of a Preacher Man” koji je najslavnije izvodila Dusty Springfield.
Iako je album vjerojatno upamćen pod egidom “Josipa pjeva jazz”, iz popisa pjesama jasno je da Josipa zapravo pjeva pop i rock hitove, ponekad i s bluzerskom intonacijom, koji su omotani u big band ruho za koje znamo da nije nužno džezersko u svojoj funkciji. Ipak, za sam kraj ploče ostavljen je i pravi izlet u jazz sa “Moj smiješni dječače”, tj. “My Funny Valentine” koji Josipa izvodi posebno delikatno i lijepo.
Naravno da ništa nije moglo ponoviti uspjeh i lovorike kojima je zaspian “Dnevnik jedne ljubavi”, ali “Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International” svakako je predstavljao hrabar iskorak i zanimljivu trasu u diskografiji umjetnice. A što dalje? Kojim putem krenuti, koja vrata otvoriti? Odgovor na to pitanje sigurno nije donio željene rezultate, ali bio je smion i u svojoj nelogičnosti za nju sasvim logičan: Idemo u Ameriku!
Par Metikoš i Lisac prešao je ocean u močvaru trulog kapitalizma gdje će istraživati svoje omiljene žanrove i suvremene tekovine glazne industrije. U nekoliko studija i uz cijelu ergelu razvikanih session glazbenika, snimili su “Made in U.S.A.”, ploču koja je došla, kako ističe erudit Željko Luketić u kao i uvijek vrlo informiranom i pametnom popratnom tekstu, u adventu Disco Demlition Nighta, agresivnog eventa masovnog uništavanja disco ploča i memorabilije u doba najveće sveprisutnosti i najvećeg zasićenja disco glazbom.
Ipak, nazvati “Made in U.S.A.” disco albumom jednako je pogrešno kao i nazvati “Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International” jazz albumom. Naravno da na njemu ima disco beata, pogotovo u najpoznatijoj pjesmi, uvodnoj “Ti si genije”, prepjevu “You’re My Handy Man” kojemu su novi život udahnuli splitski reperi TBF kad su je semplirali i refren ponovili u svojoj pjesmi s albuma “Uskladimo toplomjere” dva desetljeća kasnije.
Da, ovo je dakle još jedna kolekcija od deset prepjeva čije prijevode ponovno potpisuje Krajač, i isto tako su je odvirali izvrsni glazbenici, no ovaj album je u Jugoslaviji dočekan na nož, a kritiziran je kao loš pokušaj kopijranja zapadnih trendova. Jesu li kritike bile preoštre? S odmakom od 45 godina možemo ustvrditi da svakako jesu, iako je konačni rezultat ipak vidno slabiji od Josipina prva dva albuma.
Kao što su se na ploči s B.P. Conventionom našle dvije pjesme Beatlesa, “Made in U.S.A.” donosi dva prepjeva Vana Morrisona. Dočim je “Crazy Love” i više nego solidno pretvorena u “Život s njim”, Krajač je podbacio u pokušaju da hit “Moondance” prebaci u neki elegantni hrvatski oblik, pa već kvrgavi naslov “Čarobna noć Mjeseca” dovodi do zaključka da neke stvari možda ipak nije trebalo forsirati.
Glavna snaga ove ploči pohranjena je na njezinoj prvoj strani gdje se uz “Ti si genije” i “Život s njim” pojavljuju još i “Budi dobar (He’s My Pilot)” i emancipirana “Opet sam slobodna (I’m Over You)”, a ostatak ploče je neujednačen i manje privlačan, baš kao i naslovnica ploče koja našu modno najosvješteniju glazbenicu prikazuje u tada popularnoj poliesterskoj trenirci. Reizdanje donosi i niz lijepih fotografija (poput one ispred Whiskey Go Go) koje su mogle poslužiti kao alternativna naslovnica, ali bilo kakva izmjena originala bila bi čin nepotrebnog historijskog revizionizma.
Iskopavanje ovih dvaju albuma i pružanje prilike da i manje upamćene ploče dožive novi susret s publikom svakako valja pohvaliti, pogotovo zato što je novi mastering itekako dobrodošao i ploče zvuče onako kako to i zaslužuju. Veselimo se stoga i daljnjim reizdanjima, i ne samo iz Josipinog kataloga, jer osim što ostvaruju odlične rezultate prodaje nadmašuju i onu svih novih izdanja, ova putovanja u prošlost čine i onu pomalo zaboravljenu glazbu iznova aktualnom i uzbudljivom.
(Croatia Records, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
