‘Glazba može biti bilo što što želite. S ovim albumom nisam morao nikome polagati račune, što mi je omogućilo da slijedim svaki impuls’ – Geordie Greep.
Geordie Greep, bivši pjevač i gitarist grupe black midi, objavio je svoj debitantski solo album „The New Sound“ i malo je reći da je priredio veliko iznenađenje. Snimao ga je s više od trideset glazbenika na dva kontinenta, pri čemu je polovica pjesama snimljena u Brazilu s lokalnim umjetnicima koji su bili privučeni Greepovim demo snimkama.
Nit vodilju sažeo je riječima: „Glazba može biti bilo što što želite. S ovim albumom nisam morao nikome polagati račune, što mi je omogućilo da slijedim svaki impuls“, rezultat je nešto što se već uspoređuje s djelom „Dance to the Music of Time“ Anthonya Powella.
Ono što ja, pak, mogu reći je da mnogi glazbenici pričaju o promjenama u glazbi, ali rijetki imaju vizije tih promjena, a još rjeđi ih se usuđuju napraviti. Ono što je je Geordie Greep napravio s albumom „The New Sound“ nadahnjujuće se može opisati na puno načina.
To je predivno uglazbljen kaos epskih proporcija, to je minuciozno serviran proračun leta svake krhotine eksplozije za eksplozijom – proračun nemogućeg, to je sva glazba svijeta na jednom mjestu koja je harmoniju pronašla kroz kakofoniju, to je famozni iskorak sviračke prezačinjenosti od koje zastaje dah, to je rađanje glazbenog superjunaka sad i odmah, to je najluđi zvuk mjuzikla na koji možete nabasati u današnje vrijeme, to je istovremeno Ornette Coleman & Steve Albini meets Broadway, to je Santana meets math rock, to je The Mars Volta na putu do Jupitera, to je Freddie Mercury koji je uzeo trip i bicikl zamijenio motorom, to je… album koji mora stalno biti na repeatu jer želite upiti svaki njegov djelić, ali vam svaki repeat otvara neku novu petlju, neka nova vrata sa spiralnim poniranjem u nove dubine ili lansiranje na neke nove vrhunce.
U izuzetno kvalitetnoj glazbenoj godini, Geordie Greep se pojavio niotkud i oteo pažnju onako kako to mogu najbolji – ničim drugim, već glazbom i to u vremenu kad smo već počeli takve pothvate proglašavati nemogućima.
U kontekstu lirike, Greep se bavi koloritom duboko podijeljenog svijeta na način kako ga on vidi – s jedne strane su oni pogonjeni kapitalom i moći, a s druge oni željni života koji katkad i u oskudici može čovjeku pružiti zadovoljštinu. Greep Suprotstavlja bezidejnu ispraznost onih koji nas kak’ti vode spram instinkta onih koji su osuđeni na preživljavanje i koji u toj svakodnevnoj borbi donose esenciju života, humanosti, a također i umjetnosti. Konkretno je to i učinio s personelom albuma. Unovačio je dobrim dijelom svijetu nepoznate virtuoze i zajedno s njima probio put u avangardne sfere današnjice po pitanju glazbe, sfere za koje nismo ni znali da postoje dok nije izašao ovaj album.
Već je objava prvog singla „Holy, Holy“ izazvala neočekivanu reakciju. Tako je na YouTubeu, Geordie stekao 11.000 pretplatnika u tjedan dana, s prethodne baze od 0, dok je broj pregleda nadmašio gledanost svih black midi glazbenih video spotova do danas.
Drugi singl „Blues“ objavljen uoči objave albuma, koji ujedno i otvara album bio je novi hrabri iskorak na „očekujte neočekivano“ putanji. Što se tiče pjesama, mislim da je tu možda najbolje stati i ostaviti sve one koji ovo čitaju na tim ‘teaserima’, ne zato jer ću eventualnu tu nešto ‘spojlati’ (jer mislim da se riječima to ne može učiniti), već stoga jer je to sasvim dovoljno za otisnuti se na predivno višedimenzionalno putovanje s famoznom posadom koju je okupio Geordie Greep, kao vizionar i kapetan neobičnog broda.
Jer samo je jedna pjesma s albuma „The New Sound“ dovoljna da u mislima Georieju postavite pitanje: „Kuda si krenuo prekrasni luđače?!“, a s drugom ste potpuno svjesni da ćete se s njim otisnuti na put, gdje god vas odveo.
Ocjena: 10/10
(Rough Trade, 2024.)