Novim projektom Daniel Cavanagh uspješno nastavlja na mjestu gdje se Anathema s posljednjim albumom zaustavila.
Kada je ujesen 2020. objavljeno da glasoviti liverpulski bend Anathema uzima vremenski neodređenu pauzu, vjerni obožavatelji bili su šokirani. Ta je objava bila iznenadna i začuđujuća jer je novi album – nasljednik uspješnog „The Optimist“ iz 2017. – već bio višekratno najavljivan. Vrijeme je pak pokazalo da spomenuta pauza zapravo predstavlja raspad (pandemija ih je, kažu dobro upućeni izvori, dovela pred nepremostive financijske izazove, narušivši pritom i međuljudske odnose), pa je očaj fanova po društvenim mrežama poprimio znatne razmjere. Usto, Vincent Cavanagh, pjevač te jedan od osnivača i glavnih kreatora Anathemina prepoznatljivog zvuka, odlučio je krenuti vlastitim putem, zasad nemajući namjeru iznova baviti se svojim bivšim bendom. Anatheme, dakle, kakvu su mnogi znali i cijenili, više nema jer je bez Vincenta ne može ni biti.
Za razliku od svoga brata, koji je odlučio baviti se višemedijskim eksperimentima u okviru projekta nazvanog The Radicant, Daniel ‘Danny’ Cavanagh ostao je okopavati Anathemin vrt, crpeći inspiraciju iz njihova bogatog back-kataloga. Drugim riječima, postavio se kao čuvar baštine benda u kojem je na posljednjih nekoliko zbirki pjesama bio primarni autor. Upravo je on započeo s radom na onome što je trebao biti željno očekivan novi Anathemin album. Stoga ne čudi da njegov aktualni projekt – nazvan Weather Systems, po devetom studijskom izdanju iz 2012. – nastavlja tamo gdje se matični bend prije sedam godina zaustavio.
U tom smislu, Daniel Cavanagh je za snimanje albuma „Ocean Without a Shore“ okupio ekipu koja zrcali sve potrebe Anathemine glazbe. Sam se poduhvatio pjevanja, sviranja akustične i električne gitare, basa te svih vrsta klavijatura, a bacio se i na programiranje, kao nastavak eksperimenta s elektronikom započetog u bivšem bendu. Tu je i Daniel Cardoso, Anathemin odličan bubnjar koji predstavlja još jedan važan element kontinuiteta. Pojavila se, naravno, i potreba za ženskim vokalom, pa tako portugalska pjevačica Soraia Silva pjeva dionice koje bi u Anatheminim pjesmama bile namijenjene Lee Douglas. Osim njih, na mnogim mjestima pojavljuju se i dodatni vokali (Petter Carlsen, Oliwia Krettek i Paul Kearns), pretežito u pratećim ulogama, ali ponekad i u vodećim. To je rezultiralo iznimno kompleksnim zvukom, upravo onakvim na kakav smo navikli slušajući Anatheminu glazbu nastalu u proteklih dvadeset i nešto godina.
Sve to pak znači da smo iznimno daleko od Anatheminih doom metal početaka, ali i od bilo kakvih snažnijih dodira s heavy metalom općenito. Mnogi će reći da je uvodna pjesma „Synaesthesia“ neka vrsta naklona ili posvete žestokim korijenima benda, ali ako objektivno sagledamo njezinu strukturu zaključit ćemo da je ona više prog nego metal. Riječ je o jednoj od upečatljivijih stvari na albumu, sa zanimljivim, teškim vodećim rifom i dominantnim bubnjem, koja svakako podsjeća na ostvarenja Anatheme iz druge polovice devedesetih.
Međutim, već tada je odmak od doom metal izričaja prema atmosferičnom rocku bio učinjen, pa i uspješna devetminutna „Synaesthesia“ s aktualnog albuma – unatoč tome što će vas mjestimice navesti na klimanje glavom blisko headbangingu – nije stvar koju prvenstveno treba vezati uz metal. Također, ako ste čuvši uvodnu pjesmu očekivali da će čitav album biti nešto žešći od prethodnih Anatheminih ostvarenja, onda ste se grdno prevarili.
I novi album je, kao i nekoliko posljednjih matičnoga benda, prije svega temeljen na atmosferi i emocijama. Privlačne, pamtljive i tugaljive melodije, suprotstavljanje tiših i glasnijih dionica, iznenadna izmjena molskih s durskim tonalitetima, dijaloška zaigranost muških i ženskih vokala, reska gitara – sve su to dobro poznati elementi kojima se gradi glazba sposobna dirnuti u dušu i srce.
Ukratko, „Ocean Without a Shore“ kao cjelina itekako računa na nostalgiju, nastojeći kod slušatelja potaknuti osjećaje vezane uz Anatheminu glazbu iz prošlosti te želeći poručiti da ta glazbena priča ipak nije u potpunosti završena. Referencije na poznate dijelove opusa izravne su. „Untouchable Part 3“ razrađuje i nadograđuje osnovnu melodiju iz pjesme čija prva dva dijela otvaraju Anathemin album „Weather Systems“, dok se „Are You There Part 2“ vraća dvadesetak godina unatrag te ponavlja vodeće fraze iz istaknute stvari s albuma „A Natural Disaster“. Prvi singl „Do Angels Sing Like Rain?“ djeluje pak kao da je sišao s nekog od prethodna dva Anathemina albuma. „Ghost in the Machine“ tipična je mračna i hipnotična pjesma iz Dannyjeve skladateljske radionice, sa završetkom vođenim prodornom, jecajućom gitarom. Bez sumnje, riječ je o nostalgiji na kvadrat!
Album je podijeljen na dva dijela. Prvi, nazvan „First Steps“, sadrži spomenute pjesme i računa na emocije Anathemine publike. Drugi, naslovljen „Learning to Fly“, sastoji se od četiri stvari te pokazuje blage naznake odmaka od Anathemine estetike. Primjerice, naslovna pjesma gotovo čitava ponavlja jednu zaraznu frazu, a s obzirom na to da je riječ o evidentnom primjeru Dannyjeva eksperimenta s elektronikom, nije teško zamisliti da se uz nju na nekom plesnom podiju i pleše. Završna „The Space Between Us“ dramatična je, ali otvorena i optimistična, pa se može shvatiti kao svojevrsno autorovo emotivno nadvladavanje svih problema. Upravo se tu kriju mogućnosti za nove stvaralačke putove.
U razgovoru za američki portal posvećen progu Sonic Perspectives, Daniel Cavanagh objasnio je kako ovaj album predstavlja njegov način nošenja s tugom i boli zbog raspada benda koji je desetljećima stvarao. Također, napomenuo je da Weather Systems nije jednokratan projekt, već da ima namjeru svirati materijal s aktualnog albuma uživo, s ljudima koji su ga snimili. Želi da se na Weather Systems gleda kao na punokrvni bend koji će zajedno raditi i na novim pjesmama. Iako Anatheme više nema, jer je bez Vincenta ne može ni biti, Danny je zapravo postigao nemoguće: aktualnim studijskim ostvarenjem bez dvojbe je ispisao njezino novo, vrlo kvalitetno poglavlje. Obožavatelji Anatheme stoga svakako imaju razloga biti zadovoljni.
Ocjena: 8/10
(Mascot Label Group / Music Theories Recordings, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
