Povodom njihovog koncerta na Noć Vještica u Vintage Industrial Baru, razgovarali smo s gitaristom i glasnogovornikom benda Po’ metra crijeva, Armageljonom Espaljonom, jednim od ključnih figura u stvaranju novog glazbenog pravca – ča metala.
Metal je ča, a ča je ča metal?
Armageljon Espaljon: Ča Metal smo mi, Po’ Metra Crijeva i pozivamo vas na veliki koncert za Haloween, 31.10. u zagrebački Vintage Industrial Bar! Ne, stvarno… Ča metal je izum koji objedinjuje muziku, vizualnu kulturu i filozofiju, a definirati ga možemo na slijedeći način: „Ča Metal kao stil glazbe je kombinacija motiva starih metal majstora s istarskom narodnom glazbenom ostavštinom u koju se uklapaju sopela, čakavski dijalekt i teorijske postavke istarske ljestvice koju je zapisao Ivan Matetić Ronjgov.“
Rodonačelnik ča metala rođeni je štokavac, točnije Osječanin. Kako se to dogodilo?
Armageljon Espaljon: Priča je malo kompleksnija nego što bi se dalo naslutiti iz ovog pitanja zato što je koncept ča metala rezultat suradnje svih članova grupe PMC i ljudi koji su se kretali u našem krugu… Armageljon Espaljon (gitarist benda), Osječanin, je bio osoba koja je spletom okolnosti završila u Rijeci. Našavši se u bendu prvi je primijenio (svoju) viziju „istarske ljestvice“ na pjesmu „Lipica“ (zato što je u srednjoj školi na zboru upoznao radove Ronjgova) i tako je uz tekstove na čakavici koji su već bili prisutni u pjesmama grupe i maske koje je bend sklepa za nastupe gotovo spontano nastao koncept, kojem je naš genijalni prijatelj Cvik dao ime „ča metal“.
Zasad ste jedini zastupnik ovog specifičnog žanra na svijetu. Očekujete li da će se on u dogledno vrijeme proširiti po ovim područjima?
Armageljon Espaljon: Širimo ča metal regijom! Smatramo da svijet može biti samo bogatiji upoznavanjem naše verzije „kulturne baštine“ i glazbe i priča koje proizlaze iz ča metala. Bilo bi šteta ne iskoristiti nastupe uživo, socijalne mreže i medije za širenje tog metal blaga.
Članovi benda imaju vrlo zanimljiva alter ega i imena. Bi li nam ih htio ukratko predstaviti?
Armageljon Espaljon: ČRU (Črno Rešetarsko Urlikalo) – Pjevač, vrištač, autor najvećeg broja pjesama, priča i tekstova grupe. Ljubitelj pohanog, mačaka i stripova. Šef benda.
Šaman Šamanić – Sopac(svirač sopele, tradicionalnog drvenog puhačkog instrumenta čije je sviranje „na tanko i debelo“ uvršteno u popis nematerijalne kulturne baštine u UNESCO-u), vrsni instrumentalist i pjevač, jedini glazbeno obrazovani član grupe. Po nekima najzgodniji u bendu. Najmlaji. Krk/Murter Forever!
T-Niprija – Bubnjar, čovjek kojemu vjerujemo oko svega vizualnog. Blag na riječima, čvrst u stavu. Najviše vremena provodi uz svoj instrument. Možda najzgodniji u bendu.
Aywar Groszgrock Istradamus – Riffmeister grupe, gitarist odgovoran za legendarne rifove za pjesme poput „Ča je trubilo“ i „Kastav gori“. I za njega se priča da je najzgodniji član… Velebit je blizu ali još je s Kvarnera…
DrOgan Keksburgh – Basist grupe. Šef operative i glavni odgovorni za sva pitanja tehnike. Guru bez kojeg bi tonske probe izgledale kao bojno polje srednjeg vijeka, a koncerti zvučali šugavo. Pobornik ranog dolaska u venue. Također u izboru za najzgodnijeg člana. Trenutno pošteđen nošenja tereta aš mu je pukal mišić u listu noge. Asimilant.
Armageljon Espaljon – Gitarist, član zadužen za booking, PR, poneki intervju i IT… Asimilant.
Vaš aktualni lanjski album nosi ime “Boškarin IV” što je referenca na slavni album “Vol. IV” Black Sabbatha. Koliko su Sabbathi utjecali na Po’ metra crijeva?
Armageljon Espaljon: Black Sabbath je ČRU-ov omiljen bend. To ima veze s glazbom, ali i sa stripovskim i horor utjecajima koje dijele i koji su izuzetno bitan dio cijele priče iz svijeta Po’ Metra Crijeva. Složni smo u ideji da treba učiti od metal majstora, a „Sabbathi“ su majstori zato što su silom prilika izmislili novi stil.
Album „Boškarin IV“ je omaž „Sabbathima“ na kojem usavršavamo naš stil glazbe i svjesno nastojimo ne biti još jedan u nizu samo nominalno hrvatskih bendova. Bendova koji oponašaju muziku koja se svira na engleskom govornom području, dok loše koriste jezik koji zapravo ne mogu smatrati vlastitim.
Bend se sastoji od članova riječkih grupa One Piece Puzzle i Hesus Attor. Koliko elemenata njihove glazbe je zapravo preživjelo tranziciju u Po’ metra crijeva?
Armageljon Espaljon: S odmakom, možemo reći da je radna navika ono najvažnije što je preživilo tranziciju. Gašenjem „Puzla“ i „Hesusa“, odmorili smo se i mudriji i efikasniji započelii rad na novim pjesmama „Crijeva“ 2017. godine. Nismo se zajebali.
Kakav je osjećaj bio nastupiti na festivalu Melodije Istre i Kvarnera s pjesmom poput “Metal je ča”?
Armageljon Espaljon: Priča s Crijevima i MIK-om je interesantna zato što je bila u povojima nekoliko godina. Znali smo da ćemo to napraviti, samo ne točno kada. Jedne godine nemaš vremena jer si angažiran na svirkama, druge godine udari COVID, treće snimaš album, i napokon četvrte svi članovi daju zeleno svijetlo, posložimo se, i ČRU na probu donese ideju za pjesmu o curi koja brije na potresujku (ples koji se pleše na polkastu glazbu u sjevernom Hr primorju), a zaljubi se u metalca koji ju onda uspješno navuče na ča metal i čudovišni svijet Po’ Metra Crijeva i dogodi se luda simbioza potresujke i metala! Pjesma je odlično primljena od stručnjaka i publike i posljedično smo na festivalu svojili nagradu Nello Milotti „Roženice Radija Pule“ za najbolje inkorporiran „istarski melos“ u stil glazbe koji nije prisutan u tradicionalnom izričaju. Festival Melodije Istre i Kvarnera nas je približio ljudima koji inače ne bi nikada imali priliku čuti i vidjeti kombinaciju kao „Metal je ča“. Spot gledaj na YT.
Gledajući vaš nastup prošli mjesec na SHIP festivalu u Šibeniku vidjeli smo da vaš glazbeni stil može biti prilično privlačan i publici koja nužno ne sluša metal i ne posjećuje metal koncerte. Je li to oduvijek bio dio vašeg plana?
Armageljon Espaljon: To je dio našeg plana od samog početka rada s Crijevima. Brutalna čudovišta i priče o klanju iz naših izmišljotina pristupačno servirati gomili koja glasa za ekipu koja je na vlasti već 30 godina…. Možda se nešto dogodi u njihovim glavama pa pukne struna koja im drži uši i prekinu ovu debilanu!
S druge strane, krilatica vam je bila “Smrt ozbiljnom metalu”, jeste li s takvim stavom odmah precrtali onaj dio publike koji se smatra “ozbiljnim metalcima” ili i takvi rado pohode vaše nastupe?
Armageljon Espaljon: Po’ metra crijeva su otvoren bend i naši koncerti su uvijek festivali tolerancije za ljude i čudovišta svih uvjerenja, afiniteta i atributa. S vremenom se ispostavilo da nam je jedno od najvećih zadovoljstava kad puno ozbiljnih metalaca pohode naše koncerte i onda iz kuta kluba, s prekriženim rukama, kritiziraju naš nastup. To se događa stalno, i uvijek se vraćaju i dovode nove prijatelje. Ima top metalki. Nagledamo se svega, i baš na svakom koncertu se uvijek nađu dva ili tri fantomska partijanera za koje uopće ne kužimo kako saznaju za koncert, tko ih pusti unutra, i koji su deterdžent šmrkali i koje staklo jeli. Naravno, dok mi završimo koncert, oni nestanu, a sva važna pitanja ostaju neodgovorena…
Lani ste odradili izvrstan koncert u Močvari koji smo na našem portalu izdvojili kao jedan od najboljih godine. Što se novo sprema na Noć vještica u Vintageu u odnosu na tu feštu?
Armageljon Espaljon: Spremamo poseban nastup visoke produkcijske vrijednosti, ča metal misu visoke svetosti kojoj je zadatak ispuniti srca posjetitelja veseljem i zajedništvom i podsjetiti ih da je domaća Crijevna kultura vrijedna pažnje i nije ništa manje bitna od bilo koje druge, svjetske, koja u ovom trenu drži prevagu u medijima, književnoj i vizualnoj kulturi. Oslanjajući se za inspiraciju na lokalne legende i vlastite izmišljaje zajedno gradimo svijet u kojem pridonosimo općoj baštini! Sve to uz čudovišta Franu Iznutricosjeka, Jednojackog Oka, Djeda Mrza i uz posebne goste Gorana Mikasa na gajdama kao poslanika južnijih krajeva i još neka iznenađenja koja ćete moći doživjeti samo na koncertu u Vintage Industrial Baru 31. listopada 2024. godine!