Phil Lesh , osnivač i dugogodišnji basist legendarne rock skupine Grateful Dead , preminuo je u petak 25. listopada. Imao je 84 godine.
Vijest je objavljena na društvenim mrežama, priopćenjem u kojem je stajalo: “Phil Lesh, basist i osnivač Grateful Dead, jutros je mirno preminuo. Bio je okružen svojom obitelji i s puno ljubavi. Phil je donio neizmjernu radost svima oko sebe i iza sebe ostavlja nasljedstvo glazbe i ljubavi. Zahtijevamo da u ovom trenutku poštujete privatnost obitelji Lesh.” U vrijeme objave nije naveden uzrok smrti.
Kao jedan od suosnivača i članova s najdužim stažem Grateful Deada, Lesh je bio bitan dio grupe koja je postala sinonim za turneje i live nastupe u rock glazbi.
Rođen je u Berkeleyju u Kaliforniji 15. ožujka 1940. godine gdje je na Berkley Collegeu svirao trubu, te razvio veliko zanimanje za avangardnu klasičnu glazbu i free jazz, a tamo se sprijateljio i s budućim klavijaturistom Grateful Deada Tomom Constantenom.
Jerryja Garciu je upoznao dok je volontirao za KPFA kao inženjer snimanja, a unatoč naizgled suprotnim glazbenim interesima, ubrzo su sklopili prijateljstvo, te nešto kasnije biva nagovoren da postane basist Garcijinog novog rock benda (tada poznatog kao The Warlocks) u jesen 1964. godine. To je bio neočekivani obrat jer Lesh nikad prije nije svirao bas. Prema Leshu, prva pjesma koju je uvježbao s bendom bila je “I Know You Rider”. Pridružio im se na trećem ili četvrtom nastupu i ostao do kraja.
Budući da Lesh nikada nije svirao bas, to je značilo da ga je u velikoj mjeri naučio “po putu”, ali to je također značilo da nije imao unaprijed stvorene stavove o tradicionalnoj ulozi instrumenta kao ritam sekcije. U svojoj autobiografiji pripisao je Jacku Casadyju (koji je svirao s Jefferson Airplaneom) utjecaj na smjer u kojem su ga vodili njegovi instinkti. Lesh je rekao da je na njegov stil sviranja više utjecao Bachov kontrapunkt nego suvremeni rock i soul basisti, navodeći i Jacka Brucea iz britanske grupe Cream kao jednog od basista na kojeg se ugledao.
Lesh nije bio plodan skladatelj ili pjevač s Grateful Dead, iako je sudjelovao u kreiranju nekih pjesama ili bio koautor (uključujući “New Potato Caboose”, “Box of Rain”, “Truckin'”, “Unbroken Chain” i “Pride of Cucamonga”) onih najpoznatijih u repertoaru benda. Njegov visoki tenor pridonio je troglasnim harmonijskim dionicama Grateful Deada u njihovim grupnim vokalima u ranim danima benda, sve dok to nije uvelike prepustio Donni Godchaux (i odatle Brentu Mydlandu i Vinceu Welnicku).
No Lesh je bio inovator u novoj ulozi koju je električni bas razvio sredinom 1960-ih. Suvremenici kao što su Casady, Bruce, James Jamerson i Paul McCartney usvojili su melodičniji pristup instrumentu; prije toga, basisti u rocku općenito su se držali konvencionalne uloge pratnje ritma pjesme i pratnje unutar harmonijske ili akordne strukture pjesme. Iako nije odustao od ovih aspekata, Lesh je napravio vlastite improvizirane izlete tijekom pjesama ili instrumentala. To je bio karakterističan aspekt takozvanog zvuka San Francisca u novoj rock glazbi. U mnogim sesijama Grateful Deada, Leshov bas je, u biti, jednako glavni instrument kao i Garciina gitara.