Anat Cohen Quartetinho u Histrionskom domu – između krajnosti

Jedna od ponajboljih svjetskih jazz klarinetistica upriličila je koncert sa svojim kvartetom, od milja nazvanim Quartetinho, u subotu je u Histrionskom domu u sklopu 15. Zagreb Jazz Festivala. Onaj za pamćenje, kazano žurnalističkim žargonom.

Anat Cohen Quartetinho u Histrionskom domu na 15. Zagreb Jazz Festivalu (Foto: Vedran Metelko)

Živimo u tjeskobna vremena u kojima je tjeskobu nekad teško izraziti. Zato su nam nasušno potrebni umjetnici i umjetnost jer su taktilni i senzibilni, te im zbog te sposobnosti to „iscrtavanje životnog trenutka“ ponekad polazi za rukom dajući time nužno potrebni komentar koji donosi neku vrstu olakšanja – kad znamo da u našoj tjeskobi nismo sami.

Sinoćnji koncert 15. Zagreb Jazz Festivala, koji već nekoliko godina živi uspješnu formulu niza koncerata protegnutih na jednu kalendarsku godinu i koji u prosjeku donese jedan do dva jazz gostovanja svjetskih jazz odličnika, ovog puta nije bio samo jedan u nizu po okolnostima koje su mu prethodile. Naime, koncert je pohodio izraelski veleposlanik u Hrvatskoj, a s njim i sve ono što prati te situacije kad se negdje u javnosti pojavi neko štićeno lice, posebno kad postoje ratni sukobi koji polariziraju cijeli svijet. Nimalo neću ulaziti u nagađanja je li jednoj Anat Cohen, koja je glazbenica svjetskog glasa, tako nešto bila čast ili otegotna okolnost na zagrebačkom koncertu, ali i u jednoj i drugoj situaciji to stvara određeno breme koje nužno ne mora voditi do neke katarze, dapače nekad to može biti i faktor da do katarze ni ne dođe. No sinoć je došla.

Anat Cohen Quartetinho u Histrionskom domu na 15. Zagreb Jazz Festivalu (Foto: Vedran Metelko)

Antonin Dvorak napisao je svoju simfoniju br. 9, „From the New World”, ubrzo po dolasku u Ameriku 1893. godine nakon što je dobio poziv iz New Yorka kako bi bio ravnatelj Nacionalnog glazbenog konzervatorija Amerike, osnovanog 1885. s ciljem njegovanja američke glazbe. Dvorak je ubrzo počeo raditi na simfoniji, za koju je rekao da odražava njegove “dojmove i pozdrave iz Novog svijeta”. U nju je unio svoje studije o spiritualnosti indijanske glazbe, kao i vlastito češko kulturno naslijeđe.

Dvorakovu simfoniju br. 9 praizvela je Njujorška filharmonija u Carnegie Hallu 16. prosinca 1893. godine, da bi, kako je vrijeme odmicalo, čežnjiva melodija iz drugog stavka dobila novi život kao popularna američka pjesma koja se nastavlja iznova oživljavati. Tema koju izvodi solo engleski rog, a kojom započinje drugi (largo) stavak, svojedobno je potaknula raspravu o njezinu podrijetlu. Je li to bilo duhovno? Evanđelje? Češka narodna melodija? Ili, najvjerojatnije, nešto novo – na temelju svega što je Dvorak donio u novi svijet i onoga što je u tom svijetu zatekao?

Anat Cohen Quartetinho u Histrionskom domu na 15. Zagreb Jazz Festivalu (Foto: Vedran Metelko)

Jedan od Dvorakovih učenika, William Arms Fisher, kasnije je donio svoje čitanje melodiju čežnje iz drugog stavka. Novu je pjesmu nazvao “Goin’ Home” i dao ju je objaviti 1922. godine. Fisher je umro 1948., ali pjesma je i dalje živjela. Pjevačica Jan Clayton izvela ju je u filmu „The Snake Pit“ iz 1948. a otpjevao ju je i Paul Robeson na koncertu 1958. u Carnegie Hallu. Godine 2022. istu “Goin’ Home” odlučuje interpretirati na albumu i Anat Cohen sa svojim Quartetinhom u sastavu James Shipp, Vitor Goncalves i Tal Mashiach, a sinoć je nekako sve vodilo do te skladbe kao centralne točke katarze.

Počelo je s „The Night Owl“, „Frevo“ i „Trinkle Tinkle“ koje je spomenuti kvartet nosio gotovo onomatopejski, kao da slika neke pastoralne prizore ugode, poput Claudea Moneta koji je tijekom čujne topovske tutnjave tijekom Prvog svjetskog rata u Givernyju slikao lopoče.

Anat Cohen Quartetinho u Histrionskom domu na 15. Zagreb Jazz Festivalu (Foto: Vedran Metelko)

Prvi snažniji otklon dogodio se s izvedbom skladbe „Paco“, inače hommage španjolskom gitarističkom virtuozu Pacu de Lucíi, kad je Tal Mashiach kontrabas zamijenio sedmerožičnom akustičnom gitarom i cijeli sastav virtuozno uveo u flamenco. Nakon te skladbe aplauz publike doslovce nije stao i doimalo se da je to kulminacija koncerta koju će teško biti nadmašiti.

No tada je Anat Cohen opasala bas klarinet i najavila Dvorakovu „Goin’ Home“, trudeći se biti staložena u momentu uzbuđenja rekavši kako je u ovome trenutku puno ljudi u nevolji i bez svog doma što je donijelo još jedan snažan aplauz prije nego li se kvartet otisnuo na zvučno putovanje puno sjete i čežnje.

Anat Cohen Quartetinho u Histrionskom domu na 15. Zagreb Jazz Festivalu (Foto: Vedran Metelko)

Nije se više trebalo ništa reći. Glazba je govorila. Teško mi se sjetiti kad je jedan tako sjetan komad istovremeno nosio ugodu i nelagodu i stapao ih u katarzu. S razglasa i pozornice to je bilo piano, u duši je bubnjao forte. Kao da je kvartet uspostavio most empatije prema žrtvama. Žrtve ne poznaju strane. Žrtve su posljedica jer postoje strane. „Goin’ Home“ kao da je opet odjeknula onako iskonski, kako je to možda Dvorak zamislio, kao spiritualni sukus dva svijeta koji teži pomirenju u onom osnovnom što simbolizira mir, a to je dom. Sigurni dom.

Sve nakon toga bilo je, hajmo to tako reći, revijalno slavljenje glazbe nakon što su kvartet i publika uspostavili najvažniju točku upoznavanja. Uslijedila je „Valsa do sul“ i za kraj skladba čije ime je Anat izgovorila na portugalskom onako kako ga izgovaraju Brazilci, što ove uši ne mogu ‘prevesti u slova’, no dala je i prijevod koji znači nešto poput ‘ribljih kostiju’ ili ‘ostatci od ribe’ ironično se našalivši da se nada da to ‘valjda neće ostati ostati i od nas’.

Na ponovnom izlasku Anat Cohen Quartetinho izveo je skladbu „Boa Tarde Povo“ u kojoj je publika zborno pjevala teme koje joj je na klarinetu zadavala Cohen. Skoro pa spontani gospel moment koji je valjda nasušno trebao svima u toj glazbenoj večeri između krajnosti, ali i velike katarze – vjerujem za sve okupljene u Histionskom domu.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izdvojeno

Idi na Vrh
X