Treći album omiljenih Australaca predstavlja kreativno raskrižje benda koji je odlučio eksperimentirati sa zvukom, no rezultat nudi više promašaja nego pogodaka.
Amyl And The Sniffers u manje od deset godina prošli su impresivan put od cimera koji su dijelili stan u Melbourneu do jednog od značajnijih punk bendova ovog desetljeća. Na tom putu prometnuli su se u live atrakciju čija ih je reputacija dovela do turneja s bendovima kao što su Foo Fighters, The Smashing Pumpkins, i Green Day.
Za to je najzaslužnija pjevačica Amy Taylor čiji se karakter i performans redovito uspoređuje uz pomoć termina kao što su bačva baruta, munja ili dinamit. Uostalom, Taylor sama u pjesmi „Guided By Angels“ s albuma „Comfort To Me“ jasno daje do znanja da je „energija njena valuta“. Amy i družina s dva odlična albuma pozicionirali su se kao iskren i sirov bend koji unosi dobrodošlu dozu prljavštine u uglavnom polirani i generički mainstream eter.
Kroz desetljeće rada Sniffersi su se pozicionirali kao bend na strani slabijih i marginaliziranih pritom propitujući ustaljene ili nepravedne društvene norme te stereotipe. Drugi i sve važniji aspekt je Tayloričin prkos kritičarima benda i nje same. Upravo je taj fokus na kritičare napuhan do bizarnih razmjera na novom albumu „Cartoon Darkness“ koji je djelomično pretvoren u krležijansko pankerski „obračun s njima“.
Doduše, nisu u pitanju glazbeni kritičari, odnosno novinari nego, sudeći po tematici koja se provlači kroz pjesme, razni anonimusi koje je Taylor susretala ili pak komentatori na društvenim mrežama i forumima. Taylor je takvima posvetila dobar dio albuma zbog čega cijela priča postaje infantilna i zamorna. Fiksacija na neodobravajuće komentare još je manje jasna kad se sjetimo da su Amyl And The Sniffers trenutno na vrhuncu popularnosti i rasprodaju dvorane diljem svijeta.
U glazbenom smislu „Cartoon Darkness“ možemo promatrati i kao kreativno raskrižje benda koji je odlučio blago eksperimentirati sa zvukom i stilskim rješenjima, no rezultat nudi više promašaja nego pogodaka. Naime, što se više momci udaljavaju od temelja prljavog garažnog punka na kojem su izgradili dosadašnju diskografiju, tim više na vidjelo izlazi manjak ideja, pa čak i izostanak kemije benda koji očito bolje funkcionira pod grmljavinom masne distorzije.
„Big Dreams“ s catchy vokalnim melodijama i simpatičnim australskim naglaskom Taylor predstavlja uspješan izlet u nježnu melankoliju, no zasjenjuje ga promašena balada „Bailing On Me“ koja potvrđuje da glasnije pjesme ipak puno bolje odgovaraju Tayloričinom vokalu. Čak i u zicerima poput furiozne „Motorbike Song“ propuštena je prilika za isporučivanjem sonične strijele, jer kreativna rješenja gube se na sredini pjesme. Osjećaj da nešto nedostaje javlja se i tokom pjesme „Doing In Me Head“ koja zvuči kao da ju je složio i odsvirao bend koji je tek na početku karijere. Neujednačeni dojam pojačava završnica albuma s „Me And The Girls“ u kojoj efekt robotskih vokala strši poput slona u staklarni.
Grmljavina i kohezija najbolje se osjete u adrenalinskom punku kojeg nudi pjesma „Pigs“, pumpajućoj ritam sekciji i prljavim solo dionicama na gitari u „Chewing Gum“ koja tematizira destruktivnu ljubav, te „Do It Do It“, koju nosi frenetični hi-hat i brzi ritam bubnjara Brycea Wilsona. Singl „U Should Not Be Doing That“ spada među albumske favorite i ogledni je primjer pozitivne strane eksperimentalnih stremljenja s uletima abrazivnog saksofona, zvukom borbe gitarista Deca Mehrtensa s vlastitim instrumentom i groovy linijama basista Gusa Romera.
Singlovi su najjači adut albuma „Cartoon Darkness“, no ipak nisu dovoljno snažno vezivo za ostatak pjesama pogotovo ako tome dodate zamornu „netko je kontra nas“ priču. Primjerice, uvodnu pjesmu „Jerkin“ od eksplozivne i simpatične rock ‘n’ roll numere stavljanjem u kontekst albuma možemo pretvoriti u nagovještaj gotovo paranoične defenzive frontwomanice Taylor kojom je prožeta ploča. Amyl And The Sniffers prije svega su odličan live bend, stoga objava lutajućih albuma poput „Cartoon Darkness“ neće naštetiti njihovoj reputaciji. Dapače, dobri singlovi pretvorit će se u nove koncertne favorite obožavateljica i obožavatelja kojih je svakim danom sve više.
Ocjena: 6/10
(B2B Records, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
